Prošlo je već deset godina otkako je hrvatski reprezentativac i kapetan Vatrenih, Luka Modrić, prešao u redove Real Madrida. Davne 2012. godine napustio je Tottenham u transferu vrijednom 35 milijuna eura, a od tada pa do danas osvojio je sve što jedan nogometaš može osvojiti, kako na klupskoj tako i na individualnoj razini.
Real je uveo novu, poprilično revolucionarnu metodu vježbanja slobodnih udaraca. Riječ je o robotskom živom zidu, koji za razliku od starijih verzija, skače. Navikli smo na statične zidove od plastike, drva ili metala, ali kako napreduje tehnologija, poboljšavaju se i uvjeti na treninzima. Robotski živi zid je programiran da prilikom izvođenja slobodnog udarca skoče kao pravi igrači na utakmici.
Takvu tehnologiju od radnije koriste Lyon i PSV, a zanimljivo, funkcionira tako da se preko baze podataka, u kojoj je upisana visina igrača, bira one koje će staviti u živi zid, na osnovu spomenutih karakteristika, kao i njihove skočnosti. Iako je ovo revolucija na nogometnim treninzima te iako oponašaju prave igrače, nogometašima Reala nova metoda treninga nije predstavila puno problema, pa tako ni našem Luki.
Hrvatski kapetan je s lakoćom prebacio živi zid i pogodio same rašlje. Vratar je pokušao obraniti njegov pokušaj, ali nije imao šanse.. Naravno, riječ je o pravim golmanima, još uvijek nisu robotski. Lijepo su pogađali i Dani Ceballos, Eder Militao, Toni Kroos, kao i ostatak momčadi.
