Ivane, vas spanjolski je stvarno odlican, je li vam bilo tesko prilagoditi se na zivot u La Ligi?
"Uoci mog dolaska u Sevillu, nisam imao pojma gdje dolazim. Morao sam pogledati na karti gdje se otprilike nalazi taj grad u Spanjolskoj. Nesto sam malo znao o klupskoj povijesti. No, vec na samom pocetku shvatio sam o kakvom se gradu i klubu radi. A tad jos nisam znao niti rijec spanjolskog jezika. Nisam mogao ni sanjati kako cu se tako brzo i tako dobro prilagoditi. Osobito jer u Andaluziji ljudi govore specificnim dijalektom. Jos uvijek pamtim koliko mi je tesko bilo razumjeti Jesusa Navasa, Antonia Puertu i Juana Calu, koji su Sevillanosi," rekao je Ivan Rakitic.
Imate hrvatske korijene, ali rodeni ste u Svicarskoj, mislite li da vase porijeklo ima veze s prilagodbom?
"Za nas Balkance se govori kako se lakse prilagodavamo na tudi svijet, ali sto se tice mene osobno, mislim da je za sve zasluzna okolina. U Spanjolskoj sam upoznao mnogo divnih ljudi i odmah sam stekao puno prijatelja, zato sam se tako dobro prilagodio."
Prije Seville, igrali ste u njemackom klubu Schalkeu. Vase predstave u Bundesligi nisu bile tako dobre kao u Spanjolskoj. U cemu je tajna?
"Da, moram priznati kako sam se u Spanjolskoj bolje uklopio i bolje zaigrao, ali svaki korak i stepenica u mojoj karijeri je bila vazna, svaka je utjecala na moj igracki napredak. Stil nogometa u La Ligi mi vise odgovara, i u Sevilli, i u Barceloni, imao sam priliku odmah uskociti u prvu momcad jer je bila takva situacija, bili su u tranzicijskom vremenu. I to mi je dalo puno samopouzdanja.
U Barceloni uzivate i prozivljavate najljepsi period svoje karijere. Jeste li ocekivali da cete u tako kratkom vremenu postati tako vazan igrac?
"Da vam budem iskren, nisam previse ocekivao. Moj pristup nije bio graden na tome da imam velike snove o tome st bi se sve moglo dogoditi u Barceloni. Ali, bio sam svjestan da moram zasluziti igrati u prvoj postavi. U Sevilli sam uvijek htio igrati, i onda kada sam bio ozljeden. I to je moj stav. Biti spreman kad god me trebaju u klubu. Upravo za to treniram, i zivim".
Mozete li usporediti Luisa Enriquea s ostalim trenerima kod kojih ste radili?
"Vrlo je radisan i pedantan. Vrlo studiozno pristupa utakmicama i prije svake utakmice potrudi se svakom igracu pojedinacno objasniti sto od njega ocekuje. Jedan je od onih trenera koji znaju izvuci najbolje od svakog igraca. Zato imamo povjerenje u njega i zato smo svi tako povezani."
Sto je Enrique trazio od vas kada ste dosli u Barcelonu?
"Za mene je prva stvar bila da shvatim da sa svoje desne strane imam najboljeg igraca u povijesti (Lionel Messi). I bas zbog toga sto je tako poseban igrac, njegovo kretanje i pokreti su drugaciji nego kod bilo kojeg igraca na svijetu. Uz to, s desne strane mi je i fenomenalnog desnog beka (Dani Alves), koji cesto igra kao krilo, a ja samo moram izabrati. Ponekad je vaznije uposliti suigrace i pustiti njih nek "sjaje", a sebe staviti u sluzbu momcadi."
Upali ste u momcad pokraj Xavija. Kakav je to osjecaj igrati pokraj vjerojatno najboljeg veznjaka u povijesti?
"Nema vjerojatno, on je najbolji u povijesti (smijeh). On je nesto posebno. Velika mi je cast bila uciti od njega, ne samo na travnjaku nego i van njega. Nacin na koji se priprema za sebe i trenira... Hvala mu za sve sto je za mene ucinio i zelim mu sve najbolje u karijeri."
U proslosti su veznjaci u Barci imali vecu pozornost, ali sada u prvom planu su napadaci Messi, Neymar i Suarez. Je li vam smeta sto ne dobivate vise priznanja za sve obavljeno na sredini travnjaka? "Jasno mi je zasto nas nitko ne primjecuje, pa oni su fenomenalni! Dok god pobjedujemo, to je jedino sto je bitno. Ali kad slavimo trofeje, slavimo ih zajedno i to je najvaznije."
U prilici ste osvojiti trostruku krunu, ali "putovanje" je u pojedinim dijelovima sezone bilo grbavo, kako ste to prebrodili?
"U Barceloni moras uzivati, moras se pojaviti svaki dan na poslu s osmijehom, a kuci odes s jos sirim smijeskom. Nije mi jasno uopce kako nekome ovdje moze biti lose. Ovdje je sve fantasticno, igraci, navijaci, uvjeti za trening. Bilo nam je teze na pocetku jer se mnogo toga promijenilo. Trebalo nam je neko vrijeme kako bismo se primirili i pronasli samopouzdanje, nije slucajno sto smo na koncu sezone u najboljoj formi.
Kako cete pristupiti finalu LP-a u Berlinu?
"Iskreno, pokusat cu ostati potpuno smiren, cijelu sezonu naporno radimo za trofeje i jedino sto zelimo je osvojiti i taj treci trofej. Juve jako dobro poznajemo i izuzetno ih postujemo, ali razmisljamo samo o pobjedi. Mi smo Barcelona, za drugo ne znamo.
No, ipak ste malo uzbudeni?
"Naravno, ali ne gubim smirenost. Pristupit cemo Juventusu vrlo koncentrirano, cijela sezona dosad je bila uspjesna i ne vidim zasto ne bi bila takva nakon finala. Mozemo se prepustiti emocijama nakon sto stavimo ruke na taj trofej, ali najprije moramo pobijediti Juventus. Uh, stvarno bih ga zelio osvojiti!"
I jos jedno pitanje za kraj. Kako sebe vidite nakon posljednjeg sucevog zvizduka sljedecu subotu?
"(Smijeh). Ne zelim razmisljati tako daleko. Naravno, htio bih slaviti sa svojim suigracima titulu Lige prvaka, i samo gledati kako cu svoje ruke staviti na trofej. Zaista sam nestrpljiv da to napravim.