Ako se po jutru dan poznaje, onda će Valdas Dambrauskas (43) imati uspješan trenerski mandat na klupi HNK Gorica. Nekadašnji hit HNL-a je s novim trenerom na klupi prošlog petka došao do prve pobjede u 2020. svladavši na svom terenu davljenika Istru 1961. s 3:0. Vodeći pogodak Matije Dvornekovića u 57. minuti susreta bio je prvi nakon onog Lukasza Zwolinskog protiv Intera prošlog prosinca, odnosno nakon 506 minuta suše...
Poljudski debakl je, između ostalog, kumovao Jakiroviću
Između ostalog, i poljudski debakl 0:6 protiv Hajduka u prošlom, 23. kolu HNL-a donio je prvu smjenu trenera otkako je Gorica prvoligaš, a uspješnog Sergeja Jakirovića naslijedio je litavski trener. Sudbina je htjela da Dambrauskasu debi bude baš protiv momčadi Istre koju vodi Velikogoričanin Ivan Prelec, šampionski trener Gorice kada je 2018. osvojila drugoligaški naslov i zakoračila u elitni rang hrvatskog nogometa.
Kad smo se u ponedjeljak našli s Valdasom Dambrauskasom u kafiću u sklopu kluba u Velikoj Gorici, za kojeg govore kako se radi o jednoj od najvažnijih prostorija u klubu za igrače i zaposlenike, iznenadili smo se kako Valdas Dambrauskas izgleda mladoliko...
Tek je 9. trener po godinama u HNL-u u tekućoj sezoni
"Ja mlad? Ma ne, nisam mlad, imam 43. godine i nisam najmlađi trener u HNL-u. Ima i mlađih", kazat će sa smiješkom Valdas Dambrauskas na konstataciju potpisnika ovog teksta.
Malo smo se, stoga, pozabavili brojkama. Upravo je spomenuti Ivan Prelec s 31 godinom i 11 mjeseci najmlađi trener koji je u ovoj sezoni radio u HNL-u. Slijedi Osjekov strateg Dino Skender s 35 godina i 7 mjeseci, Rijekin Slovenac Simon Rožman s 36 godina i 8 mjeseci, Tomislav Stipić iz Slaven Belupa koji ima navršenih 40 godina i 2 mjeseca. Igor Bišćan je na 5. mjestu s 41 godinom, Igor Tudor je s 41 godinom i 9 mjeseci kao trener Hajduka na 6 poziciji, Lokomotivin Goran Tomić na sedmoj poziciji s 42 godine i 4 mjeseca, otpušteni Sergej Jakirović ima 42 godine i 6 mjeseci, te drži 8 poziciju... Valdas Dambrauskas tako je tek 9. trener po godinama u HNL-u u tekućoj sezoni...
25.02.2020., Velika Gorica - Predstavljanje novog trenera HNK Gorica Valdasa Dambrauskasa. Photo: Igor Kralj/PIXSELL
"Iako trenutno u klubu i nisu baš zadovoljni ovosezonskim rezultatima, zbog čega sam na kraju krajeva i ja doveden kao neka vrsta ektremne klupske mjere, ne postoji trener na svijetu koji će nešto drastično promijeniti u igri momčadi u tri dana. U tako kratkom vremenu možete igračima kazati riječi ohrabrenja, probuditi ih da bolje reagiraju, da odgovore zahtjevima na jedan žustriji, dinamičniji način.
'Nismo još ništa napravili, samo smo pobijedili Istru. Moramo spojiti dvije pobjede'
Mislim da su moji novi igrači bili briljantni protiv Istre. Bili su na udaru kritika i navijača i medija do ovog sraza i mislim da su odgovorili na pravi način. U prošlosti su u ovoj sezoni imali pobjede protiv jakih momčadi. Nema šanse da su zaboravili igrati nogomet. Međutim, kad ostaneš bez samopouzdanja, kad momčad ostane bez samopouzdanja, onda je teško. Mojim dečkima nije bio lagan navedeni period, ali uhvatili su se u koštac s problemima, odgovorili mojim zahtjevima i sad se ne smijemo zanositi s ovom pobjedom. Nismo još ništa napravili, samo smo pobijedili Istru. Moramo nastaviti istim tonom i spojiti dvije pobjede. Ne zanima nas stanje na ljestvici. Gledamo samo sebe, idemo dan po dan, moramo naporno trenirati i ići iz utakmice u utakmicu", kazao nam je u uvodu razgovora Valdas Dambrauskas.
Kao što nam je i sam rekao, prvi litavski trener u povijesti hrvatskog nogometa nije imao vremena za korjenitije promjene i ostao je pri dosadašnjih 4-2-3-1, s tim da je ulogu "desetke" u veznoj liniji povjerio Jiloanu Hamadu, dok ozljeda gležnja prvog strijelca Kristijana Lovrića ipak nije bila teža da ne bi mogao nastupiti, pa je upravo on dao posljednji, treći gol na susretu...
28.02.2020., Gradski stadion, Velika Gorica - Hrvatski Telekom Prva liga, 24. kolo, HNK Gorica - NK Istra 1961. Trener Gorice Valdas Dambrauskas. Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
"Nisam ovdje da radim promjene, nego da pomognem igračima i upotrijebim najbolje od njih kako bi momčad pobjeđivala, odnosno kako bi sakrili, prikrili nedostatke na uštrb kvalitete. Momčad je veći dio sezone igrala upravo u toj formaciji. Ne smijemo raditi odmah radikalne promjene, nego trebamo ići korak po korak. Nisam imao vremena u ovih nekoliko dana promijeniti nešto drastično niti bi to radio. Evo, danas imamo trening, isto kao i sutra i već u srijedu je na redu nova ligaška utakmica protiv Varaždina. Mislim da je mentalitet i radna etika ključ uspjeha ove momčadi. Smatram da je momčad dovoljno dobra da ostvari pobjedu i u sljedećem dvoboju koji nas očekuje", priča nam Valdas Dambrauskas, kojem je za vrijeme našeg razgovora svako malo netko dolazio kako bi ga pozdravio. Od igrača, pa do prijatelja kluba. Jako su ga dobro prihvatili u klubu i gradu Velikoj Gorici. Od kad je došao u Hrvatsku, Dambrauskas se osjeća jako dobro ali je i svjestan da ga očekuje težak posao, u državi, ligi koja nema strpljenja za nesupjeh, u kojoj je strpljenja uvijek nedostajalo zbog (pre)velike želje za rezultatom.
'Prioritet mi je poboljšati igru svojih igrača na njihovim pozicijama'
"Moramo svi zajedno u momčadi naći najbolje pozicije za svakog igrača, mjesto na kojem će igrači dati najbolje od sebe. I ako nešto krene krivu, onda ćemo ispravljati iznova i iznova. Nismo zadovoljni s nekim periodima utakmice s Istrom. Prioritet mi je poboljšati igru svojih igrača na njihovim pozicijama. No, najbitnije od svega su tri boda. Ne zanima me kakvu će igru pokazati. Najbitnije za mene je pobjeda i ako pristupaš s takvim stavom, ako tvoji igrači imaju poniznost, mentalnu snagu, fighterski karakter, momčadski duh, volju za trkom i borbom na terenu, ako imaju odlučnost i želju da se bore jedan za drugog, kao u ratu da stoje jedan uz drugog, da budu kao jedan, e onda ćemo ići naprijed. Bitnije je na kojem se mjestu na ljestvici nalazi Gorica nego taktika u momčadi".
Litavac je tip trenera koji voli igru s dva napadača, najčešće je to klasičnih 4-4-2, ali nije rob šablona, nego se itekako voli prilagoditi kvaliteti s kojom u tom trenutku raspolaže. Kad je sa Žalgirisom osvojio dvije titule prvaka Litve, prvi suradnik bio mu je sportski direktor koji je ponajveći "kreator" i goričkog nogometnog uspjeha Mindaugas Nikoličius...
"Morate gledati dubinu momčadi, morate biti svjesni koliko vam igrači u datom trenutku mogu. Evo primjerice, Hamadu sam dao priliku na centralnom veznom i on mi je to vratio sjajnom asistencijom. Znači, bitno je da ti igrač ukazano povjerenje vraća dobrim igrama".
Dambrauskas nam je ostavio dojam tipa koji stoji čvrsto s obje noge na zemlji. Neće se zaletavati baš grlom u jagode. Tijekom razgovora birao je riječi, pazio da mu je svaka riječ odmjerena, da ne kaže nešto što bi bilo previše. Da možda ne obeća nešto što kasnije neće moći ispuniti na rezultatskom planu. U jednom trenutku razgovora nismo mogli a da ga ne pitamo zašto je došao raditi upravo u Hrvatsku, zbog čega je prihvatio posao trenera baš u HNL-u?
'Hrvatski nogomet je svojevrsni trademark'
"Hrvatski nogomet je svojevrsni trademark. Gdje god odeš, svugdje u svijetu se zna za hrvatski nogomet, za hrvatske igrače. U Litvi su ljudi, gledajući i prateći Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018., navijali upravo za Hrvatsku. Znate, Litavci su takvi da će uvijek navijati za zemlje slične njima. Male zemlje s jakim karakterom i borbenim duhom. I ako bi otišli u Litvu, našli bi mnoštvo onih koji simpatiziraju Hrvatsku i koji će navijati za Hrvatsku i na nadolazećem Euru. Stvar je vrlo jasna. Litva nikad nije nastupila na jednom velikom reprezentativnom nogometnom natjecanju, pa onda Litavci streme ka tome da navijaju za zemlje poput Hrvatske, Ukrajine, Islanda koji je dosta popularan kod nas. Uspjesi malih zemalja vesele Litavce. Daje ti nadu i dopušta da sanjaš, nudi ti motivaciju i pokazatelj je da se može uspjeti, samo ako to stvarno želiš. Smatram da je hrvatski nogomet najbolji ambasador same zemlje u svijetu. To se mora cijeniti, vrednovati... Hrvatski nogomet cijenjen je u diljem Europe i svijeta", u jednom nam dahu Valdas Dambrauskas govori o hrvatskom nogometu.
Inače, on nikad nije bio profesionalni nogometaš i kazat će kako zbog toga neki teže dobivaju priliku u trenerskim vodama. Školovao se u Engleskoj pohađajući smjer "Sportska znanost i treniranje" na London Metropolitan Universityju. Kao trener je počeo stjecati trenersko znanje prije 13 godina. Za njega govore i pišu kako se radi o nogometnom stručnjaku novog doba. U Goricu je došao iz latvijskog kluba RFS (Rigas Futbola Skola) s kojim je osvojio Kup i prestižni status doprvaka...
"Mislim da sam bio dosta uspješan u Litvi, kao i radeći u Latviji. U pet godina od kad radim kao trener, nikad nisam sa svojim klubovima bio slabiji od trećeg mjesta, a imam i pet finala Kupa u pet godina. Moje momčadi uvijek uzimaju medalje, pobjeđuju, osvajaju prvenstva i Kupove... Igrao sam ukupno sedam finala i slavio u njih 6. Da imaš takve uspjehe u Hrvatskoj, vjerojatno bi dobio poziv jednog Dinama iz Zagreba ili nekog kluba čak iz Italije. No, kad imaš litavsku putovnicu, onda nažalost nogomet i rezultati u njemu ne znače puno. Međutim, da sam primjerice košarkaški trener, onda bi bio zanimljiv. Košarka je ipak na puno boljem glasu u Litvi, nego što je to slučaj s nogometom. Zato trebaš iskoristiti svaku priliku koja ti se nudi. Nema straha, nego čvrsto s obje ruke zgrabiš tu priliku i baciš se na posao, testiraš i sebe time. Najvažnije za svakog trenera je da prvo pobjediš sebe. Moraš biti spreman i učiti. Moraš biti najbolja verzija sebe koja možeš biti".
Radio s mladim igračima u Fulhamu i Brentfordu
Nakon rada s mladim nogometašima i u Fulhamu i Brentfordu svoj je prvi posao vođenja seniorske momčadi dobio u Kingsbury London Tigersima, klubu koji nastupa u devetoj ligi. No, njega to nije obeshrabrilo kao što bi možda neke. Čvrsto i iskreno posvetio se vođenju momčadi, a onda mu je u domovini šansu dao nacionalni nogometni savez povjerivši mu najprije U-17, a onda i U-19 reprezentaciju Litve prije nego što će, sedam godina unazad, biti povjerene prve momčadi Ekranasa, a onda i Žalgirisa...
"Imao sam sreću da litavski sportski direktor Mindaugas Nikoličius radi u Gorici. Radili smo skupa u Žalgirisu i Vilnijusu prije toga i zajedno smo osvojili 7 trofeja u litavskom nogometu. Bili smo nepobjedivi duo tri godine. Dobro smo surađivali i sad kad je on u HNK Gorici, kad mi je ponudio posao, nisam razmišljao niti sekunde, odmah sam prihvatio posao. U RFS-u mi nisu radili probleme, pustili su me iako sam mjesec dana prije potpisoa novi ugovor na dvije godine. I sami dobro znaju da je ovo prilika koja se ne propušta".
Kako je prvi litavski trener u povijesti HNL-a, tako Valdas Dambrauskas još nije ni počeo raditi a već je ispisao povijest hrvatskog prvoligaškog nogometa...
"Eto vidite kako to ide. Nadam se ne i zadnji. Prije dvadesetak godina nogometaši i treneri uglavnom su igrali i radili u svega nekoliko zemalja, ali sad se to promijenilo i to se širi i na ostale zemlje, što je dokaz da nogomet napreduje. Nogomet je globalni posao, nema više granica za nikoga i to je bitno. Možemo učiti jedan od drugog, kao što ja mogu učiti, napredovati u HNL-u. Hrvatski nogomet nigdje ne treba uvod, on je cijenjen, ja ga jako cijenim i veselim se napraviti nešto ovdje".
Trenersko znanje i iskustvo sticao u Man Unitedu i Barceloni
Praktično školovanje kroz rad stjecao je u brojnim prestižnim nogometnim Akademijama uključujući i one najprestižnije, pa je tako trenersko znanje i iskustvo sticao i u velikanima poput Manchester Uniteda i Barcelone...
"Nisam tamo radio kao što se moglo pročitati u medijima, nego sam skupljao iskustvo. Otišao sam tamo kako bi gledao kako se vodi trening, kako se trenira prva momčad, druga momčad, kako se pristupa igračima, metodologiji trenera i nogometa kao takvog, sve ono što moram znati kako bi bio uspješan trener. Jedan od mojih prvih poslova kao trenera bila mi je škola nogometa Man Uniteda. Tada sam bio zbilja mlad trener koji, k tome, nije baš dobro znao pričati Engleski. Evo, ni sad nije nešto posebno dobar, ali tada mi je bio stvarno loš. No, to je bio jako dobar potez za mene. Jedan od najvažnijih kriterija kod odabira trenera je osobnost, a ne samo iskustvo, znanje i rezultati. Tamo sam vidio hrpu osobnosti na jednom mjestu. To je bilo stvarno veliko iskustvo za mene. U Brentfordu sam se oblikovao kao trener, iako nisam bio dugo. Bili su to sve dobri trenerski potezi za mene. Žalgiris je bio moj drugi seniorski profesionalni trenerski posao i borili smo se za titulu. Za nas je svaka pobjeda bila velika, svaki poraz doživljavali smo tragično. No, imali smo mentalitet pobjednika i to je bitno", objašnjava nam Valdas Dambrauskas koji je veliki motivator.
Tako je u prilogu RTL-a objavljen i video jednog njegovog motivacijskog govora svojim igračima...
Motivator
"Naravno da je motivacija bitna. Svatko od nas ima vlastite limite, ali oni se mogu podići motivacijom. Što više limite postaviš, to će i uspjesi biti bolji. Ne želim niti sebe, kao niti igrače limitirati. Želim misliti kako mogu postići sve kad to stvarno želim. I onda kad se to vidi u poslu, e onda dolazimo do toga da čitav svijet navija za tebe. Hoću da moji igrači budu takvi, da imaju najviše ciljeve. Znate kako se kaže, samo je nebo granica. E vidite, mi ne želimo sebi stavljati krov nad našim snovima. Takav mentalitet želim da moji igrači imaju", govori nam Valdas Dambrauskas kojem je prva asocijacija na grad Zagreb - Cibona! Ne može košarka iz Litavca, pa makar se radilo o nogometnom treneru...
"Hahaha, tako nekako. Znate zašto? Kad sam bio mali, tamo negdje 85'., 86'., sve velike košarkaške bitke Žalgirisa i Cibone sam pratio. Tu su bili Dražen Petrović, Franjo Arapović, pratio sam i velikog Krešu Ćosića, Nakić. Braća Petrović, spomenuti Dražen i Aco, oni su me posebno oduševljavali. Onda sam uživao gledajući i kasnije košarkaše poput Tonija Kukoča. Naravno da imam i košarkaško znanje, pa ipak dolazim iz Litve, nama je košarka religija. No, nikad prije nisam bio u Hrvatskoj, ovo mi je prvi put da sam ovdje. Prije dva dana sam prvi put bio u Zagrebu, gledao sam Dinamo protiv Rijeke. No, kako vrijeme bude odmicalo, sigurno da ću grad Zagreb malo bolje istražiti. Čuo sam divnih stvari o gradu i to treba sve pogledati. Sad sam samo na liniji teren-klub-ured-stan. I to je to", otvoreno nam priča Valdas Dambrauskas kojeg smo upitali da li je čuo i o korupciji u hrvatskom nogometu?
O obitelji
"Iskreno, ne baš puno. Ne bih htio baš pričati o negativnostima u hrvatskom nogometu. Želim se samo fokusirati na pozitivne stvari, na uspjeh Gorice, kao što želim kopirati samo pozitivne stvari u ovdašnjem nogometu".
I za kraj razgovora trener Gorice otkrio nam je nešto i o svom privatnom životu:
"Da, imam obitelj. Suprugu i dva sina. Sa svojom divnom suprugom sam već 26 godina, još tamo od škole. Sinovi mi imaju 15 i 13 godina. Ne, ne zanima ih nogomet kao mene, ma nema šanse da će biti nogometaši niti treneri, njima nogomet ne predstavlja takvu sreću kao meni. Oni su u tim godinama kad idu u školu u Vilnijusu, tamo su im prijatelji, moram stoga poštovati i njihovu budućnost. Najvažniju stvar, uz ljubav, koju roditelj može dati svojoj djeci je razvoj, napredak, obrazovanje i svjetlu budućnost... To je ulaznica za uspjeh kasnije u životu. Ne možemo ih sad prebacivati ovdje u Goricu, u Zagreb i Hrvatsku. Ne bi bilo pošteno prema njima, bez obzira što sam ja stvarno obiteljski čovjek. Prvi put sam odvojen od njih, ali pokušavamo komunicirati što više možemo. Tijekom Uskrsa će doći ovdje kod mene u posjet, da malo vide Hrvatsku. Takav vam je trenerski posao. Kad će biti veći i kad upišu fakultet, onda će odlučiti s čim se žele baviti u životu. Ma samo da su sretni i zdravi, to je najbitnije", zaključio je Valdas Dambrauskas.
