Proslavljeni bivši hrvatski nogometaš i kapetan brončanih Vatrenih iz 1998. godine Zvonimir Boban, koji je posljednje dvije godine savjetnik u FIFA-i, dao je intervju za brazilski Globo u kojem se prisjetio događaja s Maksimira 1990. godine.
ŠTIMAC OTKRIO ZAŠTO SE
Spomenuti poznati brazilski medij Bobana je najavio riječima...
Boban zaigrao na tek jednom Mundijalu
"Zvonimir Boban igrao je tek jedno SP, ali trebao je (morao?) zaigrati na njih bar tri. Godine 1990., u središte je došao zbog toga što je branio navijača koji je bio napadnut od strane tadašnje milicije u velikom derbiju između Dinama iz Zagreba i Crvene Zvezde iz Beograda. Ovaj je slučaj okarakteriziran kao "udarac kojim je započeo rat", piše Globo i svojim čitateljima objašnjava pozadinu priče:
"Rat na prostoru bivše Jugoslavije zapravo je počeo godinu poslije i ostavila Jugoslaviju izvan Svjetskog nogometnog prvenstva 1994. godine. Godine 1998., kad je Hrvatska bila neovisna zemlja, Boban je nosio desetku na leđima. Bio je kapetan i predvodio Hrvatsku do trećeg mjesta zajedno s topnikomŠukerom.
Zvonimir Boban kazao je sljedeće:
'Puno se ljudi u Hrvatskoj u tom povijesnom trenutku poistovjetilo sa mnom'
"Ja sam se rodio 1968. godine. Sjećam se utakmice Jugoslavije i Zaira 9-0. Ali bila je to Jugoslavija, ne Hrvatska. Sjećam se i Mullerovog gola za Njemačku protiv Nizozemske 2-1. Sjećam se i velikih nogometaša koji su igrali i za Jugoslaviju, poput Džajića, Bujana itd...", rekao je Zvonimir Boban koji je govorio o svojim idolima.
No, središnja priča intervjua, odnosno ono što je nekako najviše zanimalo novinara, je njegov "udarac" u nikad odigranoj utakmici 13.5. 1990. na Maksimiru...
"Tu nisam bio sam, puno se ljudi u Hrvatskoj u tom povijesnom trenutku poistovjetilo sa mnom. Ja sam bio samo jedan od tri ili pet tisuća mladića koji je mislio jednako i učinilo jednako. Samo, ja sam bio desetka Dinama, kapetan i mlada zvijezda momčadi. Nisam napravio ništa više ili manje od ostalih toga dana na stadionu. To je bila pobuna naroda, do tada smo živjeli u strogom režimu, paklu. A sve to je bila naša velika volja za slobodom. Bih li to ponovio? Uvijek."
Što je Jugoslaviji nedostajalo da osvoji Svjetsko prvenstvo, upitao je novinar Bobana?
'U povijesti su vjerojatno postojale i generacije koje su bile bolje od nas'
"Uf, teško pitanje. Stvarno ne znam. Mi smo bili blizu tome s Hrvatskom 1998. godine, a u povijesti su vjerojatno postojale i generacije koje su bile bolje od nas. No, mi smo u pravom trenutku imali domoljubni naboj, veliku odgovornost prema svom narodu koji je u ratu pretrpio jako puno. Imali smo veliko zajedništvo, koheziju unutar momčadi, bili smo više od obične momčadi, no imali smo i jako dobre igrače. Teško je u svemu tome znati. Možda zato što nije baš tako jednostavno osvojiti Svjetsko prvenstvo. Veliki uvijek na kraju pobijede."
Bobanu je to Svjetsko prvenstvo 1998. godine bilo jedino u karijeri, nadalje piše Golobo i dolazi do te priče Bobanove karijere...
'Godine 1990. nisam mogao igrati zbog suspenzije'
"Naravno da mi je žao što 1990. godine nisam mogao igrati na Svjetskom prvenstvu, tada sam bio suspendiran. No, to sam prihvatio, život ide dalje. Jugoslavija je tada odigrala dobar turnir, tamo su bili igrači iz moje generacije poput Prosinečkog i Jarnija koji su igrali jako dobro, dokazali se na velikoj sceni."
A 1994. godine?
"Tu nije bilo nikakve mogućnosti za mojim nastupom, to su bile najteže godine rata u Hrvatskoj. Gledao sam kako Romario i društvo pobjeđuju Italiju i osvajaju Svjetsko prvenstvo. Tada sam već igrao u Italiji, pa naravno i navijao za brojne suigrače iz Milana. Za nogomet je uvijek dobro kada pobjeđuje Brazil, ali za mene je to bio tužan dan jer su mi suigrači poput Baresija i Maldinija bili poraženi u velikom finalu u raspucavanju penala", objasnio je Zvonimir Boban.
