U petak u podne započela je komemoracija za prerano preminulu legendu hrvatskog nogometa i Dinama, Zlatka Cicu Kranjčara. Komemoracija, koja se održava u zagrebačkom hotelu Westin, je zatvorena za javnost i sudjelovat će moći samo Dinamo, Kranjčarova obitelji i prijatelji.
Galerija
Na komemoraciju su došli brojni Cicini prijatelji, bivši suigrači i kolege, a neki od njih držali su i govore. Ćiro Blažević, koji je nekada s Kranjčarom osvojio prvenstvo Jugosalvije, nije mogao suspregnuti suze i kroz plač je na govornici odao počast svom bivšem igraču, a kasnije i kolegi treneru te najprije prijatelju.
"Jako me pogodila ova vijest. Citirat ću Tomislava Ivkovića: Bio je veliki igrač, veliki trener i veliki gospodin. To je karakteriziralo našeg velikana Cicu. Bez njega nikada ne bismo mogli razveseliti hrvatskih puk. Bio je u vojsci i da se nije vratio na proljeće, vrlo teško bi osvojili prvenstvo. Ne bismo to uspjeli da nismo bili velika obitelj. Nema šutnje kada Mlinka plače, kada Zeko plače… Pita me supruga što plačeš. Ja ne plačem, ali suze idu same. Dovoljno sam star da sam izgubio sve svoje najmilije. Smrt Cice me je dojmila kao da sam, ne daj Bože izgubio svog sina. Žale svuda, i u Srbiji, u Iranu, svuda… Nije bio samo nogometaš, bio je i čovjek s jednom karizmom i čestitosti. Ostao je muž, otac, veličanstven i dostojanstven. Gledam Niku i pitam ga: Što misliš hoću li njega trenirati. Bio je Niko veliki igrač, ali nisi uspio dokučiti nivo svojeg tate. Živjet ćeš koliko će i Dinamo živjeti, a Dinamo živi vječno", kazao je Ćiro kroz suze.
