Lucas Rangel 27-godišnji je brazilski nogometaš koji igra napadača za ukrajinski klub Vorsklu Poltavu. Poltava se natječe u ukrajinskoj Premier ligi, najboljoj nogometnoj ligi u toj zemlji.
Kad su u noći 24. veljače ruski borbeni avioni počeli letjeti preko ukrajinskog zračnog teritorija, Rangel je odlučio kao i mnogi ljudi krenuti u bijeg s istočnog djela zemlje prema granici s Poljskom.
Na početku putovanja, Rangel je započeo putovanje, a onda je uočio poruku koju mu je proslijedio prijatelj. Poruka je došla od brazilskog influencera Andersona Diasa, koji se nalazio u SAD-u i imao je hitni zahtjev.
Naime, on je očajnički tražio pomoć za njegovu ukrajinsku punicu, Tetianu Sukoparovu, koja je također pokušavala pobjeći iz zemlje.
"Imam privatni zrakoplov spreman za spasiti 14 ljudi iz Ukrajine. Jedno od tih mjesta je za majku moje djevojke, tako da je ostalo 13 mjesta. Ako netko zna neke nogometaše koji žele pobjeći od tamo, molim vas javite mi! Samo trebam nekoga tko će ju autom pokupiti iz njenog grada," rekao je Dias, koji ima 1.4 milijuna pratitelja na Instagramu.
"Lucas je pravi heroj ove priče"
Upravo tog dana stigao je video zatočenih igrača Šahtara u kijevskom hotelu, gdje se tada nalazio i Hrvat Darijo Srna. Samo tri sata nakon Diazovog upita, Rangel je već pokupio njegovu punicu i bili su spremni na vožnju do Krakowa u Poljskoj, gdje ih je čekao zrakoplov do Porta.
"Dobio sam mnogo poruka čim sam napisao tu objavu, ali većina njih nisu bila od velike pomoći jer su došle od ljudi koji nisu bili nigdje blizu Kremenčuka, gdje je živjela moja punica." rekao je influencer.
"Ali netko mi je onda spomenuo Lucasa i dao njegov broj. Kratko smo razgovarali i on mi je odmah bio spreman pomoći. On je pravi heroj ove priče."
Za Rangela je to bila vožnja autom od samo dvadeset minuta, ali Diazu i ostatku obitelji njegova gesta je bila sve.
"To je bila ispravna stvar. Nisam sumnjao ni sekundu. Uspostavili smo WhatsApp grupu i ostali u kontaktu do kraja. Slao sam naše slike i našu lokaciju čitavo vrijeme," rekao je Rangel.
Putovanje nije bilo lako - konzistentna briga za vlastite živote, ratni prizori...
Vožnja s istoka Ukrajine do grada na Zapadu, Lviva, gdje mnogi Ukrajinci trenutno traže spas ili put do Poljske obično traje trinaest sati. Ipak, Rangelu i Sukoparovoj je do tamo trebalo 30 sati.
Tijekom vožnje ih nikada nije napuštao strah za vlastite živote, a izuzetno ih je bilo strah da ne budu pogođeni ruskom raketom.
"Kako možeš biti miran kada gledate u tenk u retrovizoru? Nikad nisam mislio da ću prolaziti kroz nešto takvo. Gledamo te ratne filmove i ponekad plačemo s njima, ali potpuno je drugačije biti u njima. Toliko je intenzivno da si ne možete priuštiti plakanje," nastavio je Rangel.
"Osjećali smo se kao da smo u horor filmu i, da stvari budu gore, da smo oslijepljeni jer nikad ne znate što će se sljedeće dogoditi."
Ipak, Rangel nije posustao i nastavio je s vožnjom, što mu je bila jedina opcija. Kraj putovanja za njih je bio posebice izazovan. Naime, posljednjih 25 kilometara morali su prehodati na temperaturama od -11 stupnjeva.
Nesanica, čekanje, anksioznost, strah i glad
Prelazak poljske granice nije bio lagan posao. Rangel i Tetiana nisu bili u mogućnosti preći granicu čim su došli do nje. Prvu noć proveli su vani, na hladnome. Situacija je postala gora oko 1 ujutro kada im je ponestalo drva, pa se nisu imali s čime ugrijati.
"Osim toga, jedva smo imali hranu. Dao sam svoju Tetiani jer ju je ona trebala više nego ja. Nismo spavali tri dana i bili smo stvarno umorni. Nakon nekog vremena odlučili smo potražiti kombi koji će nas pustiti unutra," objasnio je Rangel.
Jedini vozač koji je bio spreman pustiti ih unutra tražio je 1000 dolara, što nije bio problem za njih dvoje. Proveli su noć u kombiju i time dobili veoma potreban odmor. Nakon toga, odlučili su ponovno hodati do granice. Do Poljske su stigli u jutro 28. veljače, iz Krakowa su se uputili u zračnu luku Katowice gdje su se napokon ukrcali na privatni mlažnjak.
Misija spašavanja Tetiane Sukoparove i Lucasa Rangela koštala je 25 tisuća eura u gorivu. Diazova punica sada čeka da joj bude prihvaćena viza za SAD, dok se Rangel iz Porta uputio prema rodnom gradu u Brazilu, Alvoradu. On tamo provodi vrijeme s obitelji, a planira napustiti ukrajinski klub kojem se pridružio prošle godine.
"Imao sam dosta interesa iz Finske, gdje sam igrao nekoliko godina. Najprimamljivija ponuda došla mi je iz Kazahstana. Unatoč tome, rekao sam im ne. Politička situacija je veoma komplicirana tamo i ne želim ponovno prolaziti kroz rat. Barem ne u ovom životu," rekao je Rangel.
