Možda zvuči nevjerojatno, no Europa je bila posljednji kontinent na kojemu je pokrenuto prvenstvo reprezentacija. Takvo natjecanje imale su čak i Afrika i Azija prije 'Starog kontinenta'.
Glavni tajnik Francuskog nogometnog saveza Henri Delaunay je 1927. godine predložio organizaciju europskog prvenstva, no njegova ideja se približila realizaciji tek nakon osnutka Europske nogometne federacije (UEFA) 1954. godine. Delaunayev sin Pierre obnovio je očev prijedlog za organizaciju prvenstva što je prihvaćeno na kongresu UEFA-e u Kopenhagenu. Natjecanje se isprva zvalo Europski kup nacija, a startalo je kvalifikacijama 1958. godine. Igralo se na kup sustav, a završnica sa četiri najbolje reprezentacije održala se kao turnir u jednoj zemlji.
Njemačka najuspješnija s tri naslova i šest finala
Nogometna reprezentacija Njemačke najuspješnija je u povijesti europskih prvenstva s tri europska naslova i ukupno šest finala.
"Elf" je osvojio europske krune 1972., 1980 i 1996. godine dok je finalu igrao i 1976., 1992. i 2008. godine.
Tri naslova imaju i Španjolci (1964, 2008, 2012), a 'Furija se može pohvaliti kao jedina reprezentacija koja je obranila naslov prvaka.
Ukupno je devet reprezentacija osvajalo naslove prvaka.
REPREZENTACIJA PRVACI - 2.MJESTO - FINALIST
Njemačka 3 (1972, 1980, 1996) 3 6
Španjolska 3 (1964, 2008, 2012) 1 4
Francuska 2 (1984, 2000) - 2
SSSR/Rusija 1 (1960) 3 4
Italija 1 (1968) 2 1
ČSSR/Češka 1 (1976) 1 2
Nizozemska 1 (1988) 0 1
Danska 1 (1992) 0 1
Grčka 1 (2004) 0 1
Jugoslavija - 2 2
Belgija - 1 1
Portugal - 1 1
Povijest europskih prvenstava
EP FRANCUSKA - 1960.
Broj sudionika: 4 (Čehoslovačka, SSSR, Francuska, Jugoslavija)
Polufinale: ČSSR - SSSR 0-3, Francuska – Jugoslavija 4-5
Za 3. mjesto: ČSSR - Francuska 2-0
FINALE: SSSR - Jugoslavija 2-1 (produžetak)
PRVAK: SSSR
Najbolji strijelci: 2 - Francois Heutte (Fra), Valentin Ivanov (SSSR), Viktor Ponedelnik (SSSR), Milan Galić (Jug), Dražan Jerković (Jug)
Brojne europske vrste poput SR Njemačke, Italije, Nizozemske, Belgije, Švedske i svih britanskih ekipa nisu sudjelovale, a za prvo kolo kvalifikacija prijavilo se 17 reprezentacija. Jedan od favorita bili su Mađari, no nisu uspjela izboriti završnicu. Na prvom turniru nastupili su trećeplasirana s prethodnog SP-a Francuska, olimpijski pobjednik iz 1956. godine SSSR, OI pobjednik iz 1960. godine Jugoslavija, te ČSSR.
"Zbornaja" se probila u završnicu bez borbe jer su Španjolci pod vlašću diktatora Franka odbili igrati četvrtfinale protiv komunističkog Sovjetskog Saveza. U prvom polufinalnom susretu SSSR je pobijedio ČSSR 3-0, dok je Jugoslavija u velikoj drami na Parku Prinčeva porazila Francusku 5-4. Jugoslavija koju su predvodili Jerković, Šoškić, Zebec, Šekuralac, uspjela je preokrenuti zaostatak 2-4 i u završnici utakmice stići do pobjede. U susretu za treće mjesto domaćin je slavio 2-0, dok je u finalu na Parku Prinčeva SSSR nakon produžetka pobijedio Jugoslaviju 2-1. Povela je Jugoslavija pogotkom Galića (41), a osam minuta kasnije izjednačio je Metreveli. Pobjednički pogodak za Sovjete, predvođene sjajnim vratarom Levom Jašinom, postigao je Viktor Ponedeljnik u 113. minuti.
EP ŠPANJOLSKA – 1964.
Broj sudionika: 4 (Mađarska, Španjolska, Danska, SSSR)
Polufinale: Mađarska - Španjolska 1-2 produžetak,
Danska - SSSR 0-3
Za treće mjesto: Mađarska - Danska 3-1 produžetak
FINALE: Španjolska - SSSR 2-1
PRVAK: Španjolska
Najbolji strijelci: 2 - Jesus Maria Pereda (Špa), Ferenc Bene (Mađ), Dezso Novak (Mađ)
Drugi Europski kup nacija održan je u Španjolskoj. Forma natjecanja nije se mijenjala, no povećao se broj sudionika sa 17 na 29 reprezentacija. Kvalifikacijama su se priključile i Engleska i Italija, no SR Njemačka je propustila i drugo prvenstvo. Njemački izbornik Sepp Herberger smatrao je da je EP drugorazredno natjecanje i da nema smisla opterećivati igrače.
Englezi su u izlučnim borbama ispali od Francuske, dok 'Azzurri' nisu uspjeli preskočiti branitelje naslova, SSSR. Korak do senzacije bio je Luksemburg koji je u osmini finala izbacio Nizozemsku, no u četvrtfinalu je ispao od Danske. Na završni turnir su se plasirali Španjolska, Mađarska, Danska i SSSR. 'Furija' je u polufinalu pobijedila Mađarsku 2-1, dok je SSSR bez većih problema svladao Dansku 3-0. U susretu za treće mjesto Mađarska je nakon produžetaka dobila Dansku 3-1. Finalni susret odigran je u Madridu na stadionu Santiago Bernabeu pred 117.000 gledatelja, a Španjolska je slavila 2-1.
EP ITALIJA – 1968.
Broj sudionika: 4 (Italija, Engleska, Jugoslavija, SSSR)
Polufinale: Italija - SSSR 0-0 (bacanjem novčića Italija je ušla u finale), Engleska - Jugoslavija 0-1
Za treće mjesto Engleska - SSSR 2-0
FINALE: Jugoslavija - Italija 1-1, u ponovljenoj utakmici Italija - Jugoslavija 2-0
PRVAK: Italija
Najbolji strijelac: 2 - Dragan Džajić
Treće izdanje kontinentalne smotre preimenovano je iz Europskog kupa nacija u Europsko prvenstvo. Prijavila se 31 reprezentacija, među kojima napokon i SR Njemačka, pa su kvalifikacije održane po skupinama. Reprezentacije su podijeljene u osam skupina, a ukupno je odigrano 90 utakmica.
Završni je turnir održan u Italiji, a osim 'Azzura' plasman su izborili Jugoslavija, SSSR, te Engleska. Nijemci su u svom prvom nastupu zapeli u skupini, doživjevši blamažu u Albaniji gdje su odigrali 0-0, premda su dvije godine ranije osvojili drugo mjesto na SP-u u Engleskoj.
U prvom polufinalu Jugoslavija je pogotkom Dragana Džajića u 87. minuti pobijedila Englesku, dok je drugi dvoboj između Italije i SSSR-a završio bez pogodaka, pa je bacanjem novčića domaćin izborio finale. Bilo je to prvi i posljednji put u povijesti EP-a da o pobjedniku odlučuje novčić. U susretu za treće mjesto Engleska je porazila Sovjete 2-0. Finale između Italije i Jugoslavije odigrano je pred 85.000 gledatelja na stadionu Olimpico u Rimu. Utakmica je završila 1-1, a pravila su nalagala da se u slučaju neodlučenog ishoda igra nova utakmica. Dva dana kasnije ponovno u Rimu odigran je novi susret, a Italija je slavila 2-0 golovima Luigia Rive (12.) i Pietra Anastasia (31). Bilo je to jedino ponovljeno finale u povijesti EP-a.
EP BELGIJA – 1972.
Broj sudionika: 4 (Belgija, SR Njemačka, Mađarska, SSSR)
Polufinale: Belgija – SR Njemačka 1-2, Mađarska - SSSR 0-1
Za treće mjesto Belgija - Mađarska 2-1
FINALE SR Njemačka - SSSR 3-0
PRVAK: SR Njemačka
Najbolji strijelac: 4 - Gerd Muller (SR Njemačka)
Završnica četvrte europske smotre održana je u Belgiji. Broj sudionika se povećao na 32, pa su u svakoj od osam skupina sudjelovale po četiri reprezentacije. Njemačka je prva dva prvenstva sama propustila, na putu do trećeg je zapela na Albaniji, no kada je napokon stigla do završnice u velikom je stilu osvojila krunu. Italija koja je u kvalifikacijama nastupila kao svjetski doprvak, nije uspjela izboriti završni turnir. Osim SSSR-a, Nijemaca i Belgije plasman je izborila i Mađarska.
Prvenstvo se trebalo održati u Njemačkoj, no kako su Nijemci bili zauzeti organizacijom OI 1972. i SP 1974. godine UEFA je završnicu povjerila Belgiji. U prvom polufinalnom susretu domaćin nije imao izgleda protiv Elfa (1-2), dok su Sovjeti porazili Mađarsku 1-0. U borbi za treće mjesto Belgija je slavila 2-1 protiv Mađara. Finale je odigrano na stadionu Heysel pred 64.000 gledatelja, a 'Elf' je razbio 'Zbornaju' 3-0. Junak utakmice bio je Gerd Muller koji je u finalu zabio dva pogotka, ukupno četiri na prvenstvu. Gledajući i kvalifikacije, Muller je ukupno postigao 11 pogodaka. Bilo je to samo dvije godine nakon što je napadač Bayerna bio najbolji strijelac SP-a u Njemačkoj s deset pogodaka. Prvenstvo u Belgiji označilo je početak velike serije Nijemaca koji su na idućih šest europskih prvenstava još dvaput bili prvi, dvaput drugi, a jednom polufinalisti.
EP JUGOSLAVIJA – 1976.
Broj sudionika: 4 (Nizozemska, ČSSR, Jugoslavija, SR Njemačka)
Polufinale: ČSSR - Nizozemska 3-1 produžetak (1-1), SR Njemačka - Jugoslavija 4-2 produžetak (2-2)
Za treće mjesto Nizozemska - Jugoslavija 3-2 produžetak (2-2)
FINALE: ČSSR – SR Njemačka 5-3 kazneni udarci (2-2)
PRVAK: ČSSR
Najbolji strijelac: 4 - Dieter Muller (Njem)
Završnica EP-a po prvi je put održana u nekoj komunističkoj državi, u Jugoslaviji. U tadašnjoj momčadi bivše države praktički pola momčadi je dolazilo iz Hajduka, a momčad je vodio legendarni Biće Mladinić.
U kvalifikacijama su ponovno sudjelovale 32 ekipe (8x4), a završnicu su izborile Jugoslavija, Čehoslovačka, SR Njemačka i Nizozemska. Završnica je bila iznimno napeta i dramatična, na sve četiri utakmice igrali su se produžeci, a u finalu su se pucali i jedanaesterci.
U prvom polufinalu igranom u Maksimiru ČSSR je pobijedila Nizozemsku 3-1. U drugom polufinalu u Beogradu Jugoslavija je izgubila od branitelja naslova Nijemaca 2-4. Jugoslavija je golovima Popivode (19) i Džajića (30) sve do 64. minute vodila 2-0, no 'Elf' je uspio izjednačiti rezultat (Flohe 64, Muller 82), a potom u produžetku s još dva pogotka Mullera (115, 119) izboriti finale. U susretu za treće mjesto Nizozemska je nakon produžetaka pobijedila domaćina 3-2. U finalu na beogradskoj Marakani njemačka se vrsta umalo još jednom izvukla iz ponora. ČSSR je poveo 2-0 (Svehlik 8, Dobias 25), no Njemačka je golovima Mullera (28) i Holzenbeina (89) izborila produžetke. Kako više nije bilo pogodaka europski prvak je prvi put odlučen udarcima s bijele točke. Prvi promašaj dogodio se u četvrtoj seriji kad je Ulli Hoeness prebacio gol, a potom je Antonin Panenka prevario Maiera lobom po sredini gola i tako se upisao u nogometnu povijest.
EP ITALIJA – 1980.
Broj sudionika: 8 (SR Njemačka, ČSSR, Nizozemska, Grčka, Belgija, Italija, Engleska, Španjolska)
Polufinale: -
Za treće mjesto: Italija - ČSSR 8-9 - kazneni udarci (1-1)
FINALE: SR Njemačka - Belgija 2-1
PRVAK: SR Njemačka
Najbolji strijelac: Klaus Alofs (Njem) 3
Po prvi je put broj sudionika u završnici povećan s četiri na osam reprezentacija, te je po prvi put domaćin prvenstva izabran ranije pa Italija nije morala u kvalifikacije. Ostale reprezentacije bile su podijeljene u sedam skupina i samo su pobjednici išli u završnicu. Italiji su se pridružili SR Njemačka, ČSSR, Nizozemska, Grčka, Belgija, Engleska i Španjolska.
Ekipe su bile podijeljene u dvije skupine, a pobjednici skupina igrali su za prvaka, dok su drugoplasirane reprezentacije igrale za broncu. Prva su mjesta osvojile Njemačka i Belgija, a za broncu su igrali Italija i ČSSR. Zanimljivo, 'Azzuri' su propustili finale ne primivši niti jedan pogodak s razlikom pogodaka 1-0. U finalu igranom u Rimu Njemačka je s 2-1 pobijedila Belgiju, a oba pogotka za 'Elf' postigao je Horst Hrubesch (10, 88), dok je strijelac za Belgiju bio Rene Vandereycken (75-11m). U sudaru za broncu Čehoslovačka je nakon izvođenja jedanaesteraca 9-8 pobijedila Italiju.
EP FRANCUSKA – 1984.
Broj sudionika: 8 (Francuska, Danska, Belgija, Jugoslavija, Španjolska, Portugal, SR Njemačka,
Rumunjska)
Polufinale: Francuska - Portugal 3-2 (1-1) - produžetak, Danska - Španjolska 4-5 kazneni udarci (1-1)
Treće mjesto –
FINALE: Francuska - Španjolska 2-0
PRVAK: Francuska
Najbolji strijelac: 9 - Michael Platini (Fra)
Za mnoge stručnjake EP u Francuskoj bilo je jedno od najatraktivniji do sada odigranih. Sustav kvalifikacija bio je isti kao četiri godine ranije. Domaćinu se pridružilo sedam pobjednika skupina, među kojima i Jugoslavija i to na nevjerojatno šokantan način. 'Plavi' su vizu za Francusku izvadili pobjedom u zadnjem kolu u Splitu protiv Bugarske (3-2) pogotkom Ljubomira Radanovića u zadnjoj minuti. Taj će susret zauvijek ostati upamćen po legendarnom uskliku komentatora Mladena Delića – "Ljudi moji, je li to moguće!"
Osim Jugoslavije, završnicu EP-a izborile su i Danska, Belgija, Španjolska, Portugal, Rumunjska i SR Njemačka. Ponovno su vraćeni polufinala nakon skupina, a među četiri najbolje vrste plasirali su se domaćini, Danci, Španjolska i Portugal. Jugoslavija je doživjela debakl, tri poraza uz razliku pogodaka 2-10. Francuzi su u polufinalu pobijedili Portugal u produžetku 3-2, nakon što je susret u regularnom dijelu završio 1-1. Druga polufinalna utakmica riješena je boljim izvođenjem jedanaesteraca jer je nakon 120 minuta bilo 1-1. Španjolci su bili uspješniji od Danaca i slavili su 5-4. Utakmica za treće mjesto nije se igrala, dok su u finalu snage odmjerili Francuzi i Španjolci. Domaćin je slavio 2-0 golovima Platinija (57.) i Brune Bellonea (90.). Bilo je to prvenstvo koje je obilježio Michel Platini. Osim što je bio ključni čovjek 'Tricolora' na putu do zlata, bio je i prvi strijelac prvenstva s devet pogodaka.
EP SR NJEMAČKA – 1988.
Broj sudionika: 8 (SR Njemačka, Italija, Španjolska, Danska, SSSR, Nizozemska, Irska, Engleska)
Polufinale: SR Njemačka - Nizozemska 1-2, SSSR - Italija 2-0
Za treće mjesto -
FINALE Nizozemska - SSSR 2-0
PRVAK: Nizozemska
Najbolji strijelac: 5 - Marco van Basten (Niz)
Na završnicu osme europske smotre, uz domaćine Nijemce, plasirali su se Italija, Španjolska, Danska, SSSR, Nizozemska, Irska i Engleska. Prvenstvo je odigrano u osam njemačkih gradova, a izostali su branitelji naslova Francuzi, koji su nakon trećeg mjesta na SP-u u Meksiku 1986. imali smjenu generacije. Njemačka se unaprijed pripremala za novu proslavu, momčad su predvodili izbornik Franz Beckenbauer i kapetan Lotthar Matthaus. Dvije godine ranije Elf je u Meksiku izgubio finale SP-a od Argentine i očekivalo se njihov trijumf na domaćem tlu. No prvenstvo je obilježila narančasta boja i trojac Frank Rijkaard, Ruud Gullit i Marco van Basten. Premda su Nizozemci otvorili prvenstvo porazom od Sovjeta (0-1), potom su nanizali četiri pobjede i došli do naslova prvaka. U skupini su porazili Engleze (3-1) i Irce (1-0), u polufinalu Njemačku (2-1), a u finalu Zbornaju 2-0 golovima Gullita i van Bastena. Put SSSR-a do finala išao je preko Nizozemske (1-0), Engleske (3-1), Irske (1-1) i Italije (2-0), no u finalu nisu imali izgleda protiv Oranja. Finale je odigrano na Olimpijskom stadionu u Muenchenu pred 72.000 gledatelja, a utakmice u Njemačkoj u prosjeku je gledalo 60.000 gledatelja, što je nadmašilo sve dotadašnje turnire.
EP ŠVEDSKA – 1992.
Broj sudionika: 8 (Švedska, Danska, Francuska, Engleska, Nizozemska, Njemačka, Škotska, ZND)
Polufinale: Švedska – Njemačka 2-3, Danska - Nizozemska 5-4 jedanaesterci (2-2)
Za treće mjesto –
FINALE: Danska - Njemačka 2-0
PRVAK: Danska
Najbolji strijelci: 3 - Henrik Larsen (Šve), Tomas Brolin (Šve), Dennis Bergkamp (Niz), Karl-Heinz Riedle
(Njem)
Prvenstvo u Švedskoj senzacionalno je obilježila Danska. Sasvim sigurno danska priča je jedna od najvećih u nogometnoj povijesti.
Na prvenstvu je po posljednji put nastupilo osam reprezentacija. Završnicu su izborile Švedska, Francuska, Engleska, Nizozemska, Njemačka, Škotska, Jugoslavija i Zajednica Nezavisnih Država (ZND) kao nasljednik SSSR-a. Međutim, zbog agresije na Hrvatsku i sankcija UN-a UEFA je zabranila nastup Jugoslaviji, a umjesto nje na završni turnir je pozvana Danska. Izbornik Richard Moller-Nielsen dva je tjedna prije početka turnira skupljao igrače po plažama i bez ikakvih priprema otputovali su u Švedsku. Međutim, premda su u Švedsku doputovali kao rezerva i bez najboljeg igrača Michaela Laudrupa, Danci su se prevođeni Peterom Schmeichelom i Brianom Laudrupom u domovinu vratili kao europski prvaci.
Nakon što su u prve dvije utakmice protiv Engleske (0-0) i Švedske (0-1) osvojili samo jedan bod bez postignutog pogotka činilo se kako će brzo kući. Francuzima je protiv Danaca trebao samo bod za prolaz, no Danci su šokirali suparnika i pobjedom 2-1 prošli dalje zajedno sa Šveđanima. U drugoj skupini polufinale su očekivano izborili Nizozemska i Njemačka. Danska serija je nastavljena i protiv Oranja. Nakon što je utakmica završila 2-2, Danska je boljim izvođenjem jedanaesteraca stigla do finala. U drugom polufinalu Njemačka je pobijedila domaćina 3-2. U finalu su Danci naoružani velikim samopouzdanjem igrali sjajno i na krilima vratara Schmeichela stigla do pobjede 2-0. Pogotke su postigli Jensen (18) i Wilfort (78).
EP ENGLESKA – 1996.
Broj sudionika: 16 (Engleska, Nizozemska, Škotska, Švicarska, Francuska, Španjolska, Bugarska, Rumunjska, Njemačka, Češka, Italija, Rusija, Hrvatska, Danska, Portugal, Turska)
Četvrtfinale: Engleska - Španjolska 4-2 jedanesterci (0-0), Francuska - Nizozemska 5-4 jedanesterci (0-0), HRVATSKA - Njemačka 1-2, Češka - Portugal 1-0
Polufinale: Češka - Francuska 6-5 (0-0) jedanaesterci, Njemačka - Engleska 6-5 (1-1) jedanaesterci
Za treće mjesto -
FINALE: Njemačka - Češka 2-1 - zlatni pogodak
PRVAK: Njemačka
Najbolji strijelac: 5 - Alan Shearer (Eng)
Hrvatska se kao samostalna država prvi put svijetu predstavila na Europskom prvenstvu u Engleskoj. Na 'otoku' je po prvi put nastupilo 16 reprezentacija, a EP je izraslo u veliki medijiski spektakl. Hrvatska se vrsta, predvođena Miroslavom Blaževićem, na završni turnir probila kroz kvalifikacije u IV. skupini kao prvoplasirana reprezentacija ispred Italije, Litve, Ukrajine, Slovenije i Estonije. Te je kvalifikacije obilježila naša pobjeda u Palermu protiv Italije (2-1). Osim Hrvatske završni turnir su izborili i Nizozemska, Škotska, Švicarska, Francuska, Španjolska, Bugarska, Rumunjska, Njemačka, Češka, Italija, Rusija, Danska, Portugal, Turska i domaćin Engleska.
Ekipe su bile podijeljene u četiri skupine po četiri, a prva dva mjesta iz svake skupine vodila su u četvrtfinale. Hrvatska je prvo svladala Tursku (1-0) pogotkom Gorana Vlaovića, a potom je pregažena Danska 3-0 (Šuker 2, Boban). U zadnjem susretu Ćiro je protiv Portugala izveo kombinirani sastav koji se nije dobro proveo (0-3). Nažalost, Zvonimir Boban, Davor Šuker, Robert Prosinečki i društvo nisu u četvrtfinalu uspjeli preskočiti Njemačku koja je imala vjetar u leđa švedskog suca Leifa Sundella. Osim 'Elfa' plasman u polufinale izborili su i Englezi protiv Španjolaca, Francuska protiv Nizozemske, te Češka u srazu s Portugalom. Domaćin se nadao kako bi na svom terenu mogao doći do naslova, no u polufinalu su ispali od najmrskijeg suparnika, Njemačke, i to nakon izvođenja jedanaesteraca. 'Elf' je tako po peti put uzastopce nadmašio Gordi Albion, a tragičar je bio Gareth Southgate, autor jedinog promašaja. I drugo polufinale je riješeno jedanaestercima. Nakon 0-0 Češka je slavila protiv Francuza 6-5. Finale je bilo dramatično i neizvjesno. Iako su Česi vodili (Patrik Berger 59 – 11m), Oliver Bierhoff je izjednačio u 73. minuti, a potom u produžetku 'zlatnim golom' u 95. minuti donio Nijemcima naslov prvaka.
EP BELGIJA I NIZOZEMSKA – 2000.
Broj sudionika: 16 (Portugal, Rumunjska, Engleska, Njemačka, Italija, Turska, Belgija, Švedska, Španjolska, Jugoslavija, Slovenija, Norveška, Nizozemska, Francuska, Češka, Danska)
Četvrtfinale: Turska - Portugal 0-2, Italija - Rumunjska 2-0, Nizozemska - Jugoslavija 6-1, Francuska - Španjolska 2-1
Polufinale: Francuska - Portugal 2-1 produžetak (1-1), Italija - Nizozemska 3-1 jedanesterci (0:0)
Za treće mjesto -
FINALE Francuska - Italija 2-1 – produžetak (1-1)
PRVAK: Francuska
Najbolji strijelci: 5 - Patrick Kluivert (Niz), Savo Milošević (Jug)
EP u Belgiji i Nizozemskoj jedino je europsko prvenstvo na kojemu Hrvatska nije nastupila od svoje samostalnosti. U kvalifikacijama je sudjelovalo 49 reprezentacija, a u završnici, po prvi put organiziranoj u dvjema zemljama, ponovno je nastupilo 16 vrsta. Pored domaćina završnicu su izborili Portugal, Rumunjska, Engleska, Njemačka, Italija, Turska, Belgija, Švedska, Španjolska, Jugoslavija, Slovenija, Norveška, Nizozemska, Francuska, Češka i Danska. Vatreni su zapeli u kvalifikacijama u skupini s Jugoslavijom. Za prodor na EP nedostajao nam je samo još jedan pogodak u susretu protiv Jugoslavije u Zagrebu. Utakmica je završila 2-2, premda smo veći dio utakmice imali igrača viška.
Za razliku od nas na EP-u su nastupili Slovenci i u svojoj europskoj premijeri skoro prošli dalje. Imali su 3-0 protiv Jugoslavije, no u razmaku od šest minuta primili su tri pogotka. U prvom krugu ispali su i domaćini Belgijanci, ali i iznenađujuće branitelji naslova, Nijemci, te Englezi od kojih su bili bolji Portugal i Rumunjska. U četvrtfinalnim dvobojima Portugal je bio bolji od Turske (2-0), Italija je slavila protiv Rumunjske (2-0), Nizozemska je razbila Jugoslaviju (6-1), dok je Francuska bila bolja od Španjolske (2-1).
Polufinale je donijelo dvije dramatične utakmice od kojih je jedna riješena u produžetku, a druga nakon jedanaesteraca. 'Oranje' je protiv 'Azzurra' od 32. minute imalo igrača više (isključen je Gianluca Zambrotta), a potom i dva jedanaesterca, no Francesco Toldo oba je udarca zaustavio. Kako niti nakon produžetaka nije bilo pogodaka, o pobjedniku su odlučivali jedanaesterci, a Toldo je obranio još tri kaznena udarca i prometnuo se u glavnog junaka. U drugom polufinalnom susretu Francuzi su golom Zidanea iz jedanaesterca u 117. minuti pobijedili Portugal 2-1. Drama je viđena i u finalu. Talijani su rano mogli riješiti finale, vodili su 1-0 (Marco Delvecchio) i imali još nekoliko zicera. No, u posljednjim trenucima utakmice Sylvain Wiltord je spasio Francuze. U 103. minuti produžetka David Trezeguet je na Wiltordovu asistenciju donio Francuzima europski naslov. Po prvi put nakon 1974. godine jedna je zemlja držala svjetski i europski naslov.
EP PORTUGAL – 2004.
Broj sudionika: 16 (Portugal, Grčka, Španjolska, Rusija, Francuska, Engleska, HRVATSKA, Švicarska, Švedska, Danska, Italija, Bugarska, Češka, Nizozemska, Njemačka, Latvija)
Četvrtfinale: Portugal - Engleska 6-5 (2-2) jedanaesterci, Grčka - Francuska 1-0, Švedska - Nizozemska 4-5 (0-0) jedanaesterci, Češka - Danska 3-0
Polufinale: Portugal - Nizozemska 2-1, Grčka – Češka 1-0 produžetak
Za treće mjesto -
FINALE Grčka - Portugal 1-0
PRVAK: Grčka
Najbolji strijelac: 5 - Milan Baroš (Češ)
Osam godina nakon danskog čuda, Europa je dobila još jednog senzacionalnog prvaka, Grčku. Premda im nitko nije davao niti mrvicu izgleda, Grci su sve šokirali i stigli do nogometnog Olimpa. Sustav natjecanja nije se mijenjao i u završnici je ponovno nastupilo 16 reprezentacija među kojima i hrvatska vrsta predvođena izbornikom Ottom Barićem i novom zvijezdom Dadom Pršom.
'Kockasti' su u kvalifikacijama zauzeli drugo mjesto u skupini iza Bugarske, a potom kroz dodatne kvalifikacije preko Slovenije stigli do Portugala. Završni turnir izborili su i Grčka, Španjolska, Rusija, Francuska, Engleska, Švicarska, Švedska, Danska, Italija, Bugarska, Češka, Nizozemska, Njemačka i Latvija.
Nažalost, Vatreni nisu imali sreće sa ždrijebom i za protivnike smo dobili Englesku, Francusku i Švicarsku. Na koncu smo osvojili dva boda (Švicarska 0-0, Francuska 2-2, Engleska 2-4) i već nakon prve faze otišli kući. U prvoj rundi ispali su i Njemačka, Italija, te Španjolska, a u četvrtfinalu prvenstvo su zaključile i Engleska te Francuska.
Polufinale su izborili Česi, Grci, Portugalci i Nizozemci. Premda su Česi do polufinala jedini imali četiri nastupa i četiri pobjede uz razliku pogodaka 10-4, nisu uspjeli slomiti Grke. Pobjednika je odlučio pogodak Traianosa Dellasa u 105. minuti. U drugom polufinalu Portugal je porazio Nizozemsku 2-1. Završni susret odigran je na novouređenom stadionu Luz pred 63.000 gledatelja. Sve je bilo spremno za slavlje domaćina, no Grci su priredili još jedno čudo. Treći susret u nizu slavili su s 1-0 i ostvarili neviđenu senzaciju. Strijelac pogotka vrijednog zlata bio je Angelos Charisteas. Tvorac grčkog čuda bio je Otto Rehhagel.
EP AUSTRIJA I ŠVICARSKA – 2008.
Broj sudionika: 16 (Austrija, Švicarska, Poljska, Portugal, Italija, Francuska, Grčka, Turska, Češka, Njemačka, HRVATSKA, Rusija, Španjolska, Švedska, Rumunjska, Nizozemska)
Četvrtfinale: Portugal – Njemačka 2-3, HRVATSKA – Turska 1-3 jedanaesterci (1-1, 0-0), Rusija – Nizozemka 3-1 produžetak(1-1), Španjolska – Italija 4:2 jedanaesterci (0-0)
Polufinale: Njemačka – Turska 3-2, Španjolska – Rusija 3-0
Za treće mjesto -
FINALE: Španjolska – Njemačka 1-0
PRVAK: Španjolska
Najbolji strijelac: 4 – David Villa (Špa)
Europski smotru 2008. obilježio je trijumf Španjolaca i tragedija Hrvata. 'Furija' je nakon 44 godine došla na europski tron, a Hrvatska je ispala od Turske u četvrtfinalnu nakon nevjerojatne drame.
Završni turnir je ponovo organiziran u dvije zemlje, a nastupilo je 16 reprezentacija (Austrija, Švicarska, Poljska, Portugal, Italija, Francuska, Grčka, Turska, Češka, Njemačka, HRVATSKA, Rusija, Španjolska, Švedska, Rumunjska, Nizozemska). Od velikana izostali su tek Englezi koje su izbacili 'Vatreni' trijumfom na Wembleyu.
Prva faza natjecanja prošla je bez velikih iznenađenja, a svoj put u skupini su završila i oba domaćina. Hrvatska je impresivno prošla kroz skupinu sa tri pobjede (Austrija 1-0, Njemačka 2-1, Poljska 1-0). Maksimalan učinak imali su još jedino Španjolci i Nizozemci. Odabranici Slavena Bilića u četvrtfinalu su odmjerili snage protiv Turske. Sasvim sigurno mnogi se još uvijek sjećaju drame na 'Prateru'. Nakon regularnog dijela bez golova, Hrvatska je povela golom Klasnića u 119. minuti. Cijeli hrvatski stožer je pogodak proslavio utrčavši na travnjak, nažalost, bilo je to preuranjeno slavlje. Turska je izjednačila u sudačkoj nadoknadi produžetka golom Senturka izborivši tako jedanaesterce.
Prilikom raspucavanja jedino je Srna bio precizan, dok su Modrić, Petrić i Rakitić promašili i Turci su izborili polufinale. Boljim izvođenjem jedanaesteraca polufinale je izborila i Španjolska protiv Italije, Rusija je u produžetku pobijedila Nizozemsku, dok je Njemačka porazila Portugal. U polufinalu je 'Furija' bez većih problema zaustavila Rusiju (3-0), dok je Njemačka u dramatičnoj završnici slomila Tursku (3-2) golom Lahma u zadnjoj minuti. U finalu je Španjolska pobijedila Njemačku golom Fernanda Torresa, a najbolji strijelac prvenstva bio je David Villa sa četiri gola.
EP POLJSKA I UKRAJINA 2016
Broj sudionika: 16 (Poljska, Ukrajina, Njemačka, Rusija, Italija, Francuska, Nizozemska, Grčka, Engleska, Danska, Španjolska, Švedska, HRVATSKA, Češka, Portugal, Irska)
Četvrtfinale: Češka - Portugal 0-1, Njemačka – Grčka 4-2, Španjolska – Francuska 2-0, Engleska – Italija 2-4 jedanaesterci (0-0)
Polufinale: Portugal – Španjolska 2-4 jedanaesterci (0-0), Italija – Njemačka 2-1
Za treće mjesto -
FINALE: Španjolska – Italija 4-0
PRVAK: Španjolska
Najbolji strijelac: 3 - MARIO MANDŽUKIĆ (HRV), Fernando Torres (Špa), Mario Gomez (Njem), Cristiano Ronaldo (Por), Mario Balotelli (Ita), Alan Đagojev (Rus)
Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini posljednje je koje je igrano sa 16 reprezentacija, jer će u Francuskoj biti osam sudionika više. Bio je to drugi uzastopni EURO kojeg su ugostile dvije zemlje, a kandidaturu za ovo EP su zajednički istaknule Hrvatska i Mađarska no nisu uspjele.
Naslov je obranila Španjolska deklasiravši u finalu Italiju 4-0. Bila je to najuvjerljivija pobjeda u finalima europskih smotri. Španjolska je postala prva reprezentacija u povijesti koja je obranila naslov, te prva koja je osvojila tri uzastopna velika natjecanja (EP 2008, SP 2010, EP 2012).
Hrvatska je EP izborila kroz dodatne kvalifikacije nakon što je bila druga u skupini iza Grčke. U baražu smo izbacili Tursku (3-0, 0-0) barem malo im se osvetivši za bečku dramu. Nažalost, ždrijeb skupina nas nije pomazio. Odabranici Slavena Bilića dobili su skupini sa Španjolskom i Italijom koje su dogurale do finala, te uvijek nezgodnom Irskom. Ispali smo već u skupini, ali smo odigrali tri jako dobre utakmice. U Poznanju smo dobili Irce (3-1), a potom u istom gradu odigrali 1-1 protiv Italije. U ključnoj utakmici u Gdanjsku za prolaz smo trebali remi 2-2 ili pobjedu protiv Španjolske, no nažalost 'furija' je slavila uz poguranac Wolfganga Starka koji nije dosudio očiti jedanaesterac za našu vrstu, a Jesus Navas je poentirao za pobjedu iz zaleđa.
Španjolska je potom u četvrtfinalu dobila Francuze (2-0), a Italija je nakon kaznenih udaraca izbacila Engleze kojima je to bio sedmi poraz u osmom izvođenju jedanaesteraca u završnicama europskih prvenstava. Polufinale su izborili Nijemci pobjedom protiv Grčke (4-2), te Portugal koji je golom Ronalda pobijedio Češku 1-0. 'Furija' je u polufinalu nakon 120 minuta bez golova dobila Portugal boljim izvođenjem jedanaesteraca, a Italija je na krilima Balotellija dobila Njemačku 2-1. U finalu je Španjolska 'razbila' Italiju 4-0 obranivši titulu.
