Imao sam dogovor sa Ćirom Blaževićem da se nađemo u 15 sati u našem kvartovskom kafiću Charliju, Gajeva 4, kako bismo na televizoru toliko velikom da je Modrić u prirodnoj veličini, skupa odgledali utakmicu između naših konkurenata u skupini Španjolske i Češke. Ja sam došao malo ranije kako bih nam zauzeo što bolji stol, te malo bolje upoznao dvije nove konobarice koje su tu počele raditi, a Ćiro je kasnio.
Tomas Rosicky je već bio odigrao dvije lopte koje bi neki malo bolji napadač od Tomaša Necida s lakoćom pospremio iza leđa makroa na vratima Španjolske reprezentacije Davida De Geae, a njega još nije bilo ni na vidiku. Kako je to prilično neobično za Ćiru koji nikada ne kasni i koji se drži dogovora, pokušao sam ga dobiti na mobitel, ali pretplatnik nije bio dostupan.
Gostovanje u emisiji s Vlaovićem
"Da mu se nije što dogodilo?", uplašio sam se na sekundu, ali onda sam u daljini ugledao njegov elegantni lik kako se poput nekog filmskog glumca, s bijelim rupčićem u džepu sakoa, probija kroz oduševljenu masu koja ga tapše po ramenu i moli da se fotografira s njima.
"Sine, oprosti što čekaš...", započeo je Ćiro zauzimajući svoje mjesto na Charlijevoj terasi kraj mene, umjesto da sad sjedi na našoj izborničkoj klupi u Francuskoj, i nastavio: "Ukrali su mi mobitel na HRT-u! Klošari se nisu ni ispričali!", kazao je.
Kada se malo primirio i naručio Baileys s jednom kockom leda, prepričao mi je kako je uoči ovog prvenstva gostovao na HRT-u u emisiji s Goranom Vlaovićem u kojoj su se prisjećali Europskog prvenstva '96. godine.
Novinari i tehničari su ga zamolili da mobitel ostavi u prostoriji za odmor jer bi mogao ometati signal ako ga za vrijeme snimanja bude držao u džepu, a on je, ne znajući s kim ima posla, udovoljio njihovu zahtjevu. Po završetku emisije se zbog toga snažno pokajao. Netko od tih novinara, naime, koji su se tamo motali ukrao mu je najnoviji Iphone. Prvo ih je svu skupa potjerao u neku stvar, a zatim je o tom događaju obavijestio i policiju.
Nepoznati počinitelj, valjda uplašen činjenicom da je Ćiro obavijestio nadležne službe, iz mobitela vadi SIM karticu i baca ga negdje u studiju kako ga policija ne bi pronašla kod njega.
'Htjeli naći neki kompromitirajući materijal...'
"Ostao sam bez svih važnih kontakata sve do Irana i Kine...", kaže mi između dva kratka dodavanja španjolske reprezentacije, te nastavlja: "Mora da su očekivali da će pronaći neki kompromitirajući materijal s kojim bi me kasnije ucjenjivali!".
Za stolom su nam se potom pridružili vlasnik spomenutog ugostiteljskog objekta i član Ćirine šampionske generacije iz '82. Davor Braun, te dva liječnika koji su u superlativima pričali o motivacijskom predavanju koje im je Ćiro nedavno održao na nekom seminaru u Opatiji, pa smo se ponovno koncentrirali isključivo na protivnike hrvatske reprezentacije u skupini.
Česi su prvo poluvrijeme još dobro i igrali, te stvorili nekoliko izglednih prilika, ali u drugom dijelu utakmice uglavnom su se branili.
Svi prisutni su komentirali kako bi bilo dobro da uspiju izdržati do kraja, te da dođe do podjele bodova, a onda se Ćiro prvi put danas nasmijao i valjda zaboravio na sve probleme povezane s nestankom mobitela i zaista ružnog ponašanja odgovornih na nacionalnoj televiziji koji mu se nisu ni ispričali, a kamoli ponudili da mu kupe novi telefon.
Španjolci su pobijedili Čehe 1-0
Pobjeda Španjolaca
"Nisam baš siguran...", rekao je uspravljajući se u stolcu, paleći novu cigaretu i, nakon jednog podužeg uvlačenja i ispuhivanja dima, pokazao ono što razlikuje jednog neupitnog stručnjaka kao što je to on, od svih nas ostalih nogometnih laika: "To bi za nas bilo najgore".
Objasnio je kako bi u tom slučaju moglo doći do situacije da, recimo, i Česi i Španjolci nekom srećom pobijede našu reprezentaciju, pa mi na kraju ostanemo s tri boda, a svatko od njih bi imao po 4. Osim toga, naveo je, ne bih baš volio gledati kako se Španjolci vade u zadnjoj utakmici protiv nas.
Vrlo brzo nakon toga Petr Čech nije baš najbolje reagirao kod centaršuta Inieste i Česi su ipak primili gol. Nitko od nas, međutim, nije se sada zbog toga previše uzrujavao, niti je to netko shvaćao previše tragično, jer nas je Ćiro bezbeli uvjerio da je ovako ipak mnogo bolje.
