2006. godina ostat će upamćena kao godina kada je, uz 20 obljetnicu Bad Blue Boysa, Arsenal gostovao u Maksimiru. Te godine grad je zahvatila velika navijačka groznica. Bila je to sezona nakon one čuvene sezone u kojoj je Dinamo igrao "Ligu za bedaka".
Navijački Zagreb tada se u potpunosti zapalio, vođen ljubavi prema klubu, željom za naslovom državnog prvaka i ponosom u obliku 20 rođendana Boysa.
Dinamo je osvojio naslov prvaka i ušao u kvalifikacije za Ligu prvaka. U trećem pretkolu Modri su izvukli Arsenal. Za utakmicu se tražila karta više, redovi su bili ogromni. Sjećamo se, tada je na svakom kvartu u gradu bilo pitanje ima li koja karta za utakmicu.
Tribine su se tresle
Doduše, ulaznice su tada bile dosta jeftinije nego sad. Ali opet. To nije odigralo skoro pa nikakvu ulogu. Već jednostavno, disalo se za klub.
Kada su igrači istrčali u maksimirsko grotlo, stadion je pao u trans. Na Sjeveru se podigla koreografija s peharom velesajamskih gradova, koji je Dinamo osvojio 1967. godine, uz poruku: "Napravimo korak dalje".
Skandiralo se Josipu Kužeu, pjevalo se Dinamu i gradu, sve je bilo veličanstveno, nezaboravno...
No, danas je situacija drugačija. Na Maksimiru nema više Bad Blue Boysa, atmosfera oko kluba je jako loša, a umjesto nogometnih zbivanja, u Maksimirskoj 128 zavladale su neke druge teme, teme korupcijskih skandala, utaje poraza, davanja i primanja mita.
Boysi stali u gard Zdravku Mamiću
Narod nije glup, narodu se ne može dovijeka mazati oči. Pa kako je iz godine u godinu rasla moć Zdravka Mamića, navijači Dinama otvoreno su stali u gard čovjeku kojeg krive za sve loše u hrvatskom nogometu, za sve loše u Dinamu.
Aktualna uprava Dinama odlučila je uvesti neke nove metode u borbi protiv svojih neistomišljenika, pa su uveli "crne liste" na kojima se našao poveći broj imena, a među kojima ima i onih kojima tamo nije mjesto. Boysi su svoju ljubav prema klubu preusmjerili na gostovanja i na Futsal Dinamo, malonogometni klub koji je osnovan kao prkos Mamiću i društvu, a koji djeluje po na načelu "jedan član, jedan glas".
Zavladalo je neko tužno, ali ponosno vrijeme
Za sada im ide jako dobro, Futsal Dinamo je hit u gradu, u svojoj prvoj sezoni je izborio prvu ligu, a sad ga očekuje velike stvari.
Kako bilo, jedno je sigurno. Danas na Maksimiru sigurno neće biti navijačke atmosfere kao prije devet godina, neće biti onog huka s tribina. Mjesto na stadionu zauzet će neki drugi gledatelji, simpatizeri koji su u većoj mjeri došli gledati Arsenal, a ne navijati za svoj klub, za svoj Dinamo. Jer, stvarno je tužno da je Arsenal u gradu, a redova za karte nema, nema one navijačke euforije. Da, sve je danas nekako drugačije...
