Poznati hrvatski nogometni trener Nikola Jurčević u ponedjeljak ujutro gostovao je u studiju Net.hr-a, a kroz razgovor s njim koji je trajao skoro sat vremena prisjetili smo se i onog šokantnog poraza hrvatske nogometne reprezentacije na Prateru 2008. od Turske, susreta u kojem smo jednom nogom bili u polufinalu Eura. U 119. minuti Modrić je uložio posljednje atome snage kako bi poslao loptu do Klasnića koji je glavom poslao loptu u mrežu.
Sreća kratko trajala
Nastala je erupcija oduševljenja mnoštva hrvatskih navijača, Bilić i stožer, zajedno s igračima su slavili, pola nacije je valjda skakalo pred svojim televizorima. No, vrativši se s balkona, iz kuhinje u koju smo odskakali od sreće, doživjeli smo šok...
A tako svježi i puni samopouzdanja istrčali smo tog 20. lipnja na bečki kultni Ernst-Happel nogometni stadion na kojem smo probili led protiv Austrijanaca na otvaranju turnira 1-0, golom Luke Modrića iz penala. Protivnik ovog puta bila je Turska, ta nesretna Turska koja je uz manje sportsko čudo uspjela preokrenuti Češku u svojoj skupini i uhvatiti zadnji vlak za četvrtfinale Eura.
Očekivali smo prolaz, vidjeli smo se u polufinalu protiv stare 'mušterije' Njemačke koja je dan prije u odličnoj utakmici izbacila Portugalce (3-2). Bila je to sjajna Hrvatska koju je kao izbornik vodio Slaven Bilić, uz pomoć Nikole Jurčevića, Aljoše Asanovića, Roberta Prosinečkog i Marijana Mrmića, koja je igrala dopadljiv i lepršav nogomet.
Nova, graciozna, šarmantna i lakonoga Hrvatska
Rodila se nova, graciozna, šarmantna i lakonoga Hrvatska s jasnom idejom u igri gdje su prednjačili majstori lopte poput Luke Modrića, Ivana Rakitića, Darija Srne, Nike Kranjčara, Vedrana Ćorluke, Nike i Roberta Kovača i ostalih.
I onda 122. minuta koja će vječno ostati zapisana crnim slovima u hrvatskoj nogometnoj povijesti. Minuta u kojoj je Semih Senturk zakucao loptu sa 16m pod prečku Pletikosina gola među dvojicom hrvatskih nogometaša, minuta u kojoj su naši stoperi valjda prvi put zakasnili izblokirati opasan šut na čitavom turniru...
Zanimljivo, ali Slaven Bilić imao je na klupi Hrvoju Vejića, igrača kojeg je vodio na prvenstvo upravo zbog takvih situacija. Vatreni su s njim imali visinu ispred obrane. Hrvatska na toj poziciji zadnjeg veznog nije tad imala veliki broj igrača. To je bio taj trenutak kada je Vejić morao ući. Joe i Robi išli su na tu loptu Senturka, ali da je tu bio Veja, uhvatio bi ju sto posto. Jer, za to je bio specijaliziran.
Hrvoje Vejić nije ušao u igru, umiješala se sudbina. Nije stigao ući'
Nije ušao. Umiješala se sudbina, ta prokleta sudbina koja nas je istraumatizirala, ali i ojačala za ono što je uslijedilo, 2018. i povijesno srebro hrvatske nogometne reprezentacije. Nikola Jurčević rekao nam je i otkrio neke detalje:
"Ja imam osobne uspomene na Prater dok sam igrao u Salzburgu. Bilo je na tom stadionu za mene uspjeha i neuspjeha, tako da ne mogu sad reći da mi taj stadion nije nešto drag. Bilo je svaki put kad smo igrali 50 000 gledatelja, klutni je to stadion. Utakmica s Turskom sto puta je već ispričana. Kao da si u nekom pogrešnom filmu. Pada prvi gol i zavlada jedna euforija kod svih. Čitava Hrvatska ne na balkonima, slavi se, puca, veseli se... Kraj. Nakon što se ljudi vrate u dnevni boravak, najedanput promjena raspoloženja. Potop. Sad možemo pričati o nekoliko detalja, da mi u toj euforiji krećemo u napad s dva-tri igrača. Rakitić biva fauliran, ali on izdržava faul. Petrić je išao u prostor, tražeći još jedan gol umjesto da se stanemo nazad. Umjesto da kod faula stanemo na loptu, ma ima tu bezbroj tih detalja ali to su jedne situacije gdje su ludilo, atmosfera, adrenalin i sve ostalo, a možda i ključni moment koji se dogodio, a koji možda nije nikad previše apostrofiran, što smo mi imali spremnog igrača za zamjenu, Hrvoju Vejića", priča nam Nikola Jurčević i nastavlja:
'Hrvoja smo vodili baš zbog takvih situacija'
'Hrvoja smo vodili baš zbog takvih situacija. Sad, što se dogodilo, kako se dogodilo, zašto se dogodilo i kako nije došlo do te zamjene ja to ne mogu znati. Zbog čega je to odlučio četvrti sudac je nevjerojatno. Sama činjenica da je on, kojim slučajem, dozvolio tu zamjenu, budite sigurni da taj gol ne bi pao jer bi se automatski igrači drugačije i bolje i toj situaciji postavili. Ostaje ta jedna vječna crna mrlja, pogotovo što smo bili tako blizu, što smo imali kvalitetu realno otići do samog kraja. To je bila jedna sjajna reprezentacija. Da su golovi pali ranije nitko ne bi pričao o nekoj tragediji. Kad se samo sjetim situacije u svlačionici i na terenu, koliko su igrači bli utučeni. Čitava svlačionica bila je u suzama."
Pogledajte taj dio u priloženom videu gore ili ispod teksta od 12.10.
