Jedan je od šestorice koji su se uspjeli živi izvući iz tragedije brazilskog kluba Chapecoensea, no, Follmann je zadobio ozljede zbog kojih je posljednjih mjeseci u invalidskim kolicima, piše AFP.
Nesalomljiv natjecateljski duh i karakter pogoni ga i nakon što je ostao bez desne potkoljenice. "Moja glavna želja sada je da uspijem stajati i hodati", rekao je Follmann za AFP tijekom rehabilitacije, gdje uz pomoć proteze pokušava načiniti prve korake nakon nesreće.
Pretrpio je i druge ozljede koje mu otežavaju želju da stane na noge, no 24-godišnjak se ne predaje. Ide korak po korak ka cilju. "Želim da samostalno mogu otići u kupaonicu, da samostalno mogu obrati zube", jednostavne su prve njegove želje.
"Plakanje, osjećaj krivice i sažaljenje neće pomoći", kazuje hrabri mladić.
Koliko su njegovi prvi koraci teški najbolje govori podatak da je nakon nesreće proveo 56 dana u bolnici, tijekom kojih je bio podvrgnut nizu operacija.
Ozlijedio je i lijevi gležanj, zbog čega je svaki korak itekako bolan. "Kada sam napravio prve korake htio sam probati hodati po stepenicama. Ali tada sam shvatio da moram imati poštovanja prema svojem tijelu".
Karakterno, i dalje je sportaš. "Ne smatram se bivšim sportašem. Štoviše, mislim da sam sada veći sportaš nego što sam ikad bio".
Želi nastupiti na Paraolimpijskim igrama. Već je isprobao sjedeću odbojku, shvativši da "ne postoje ograničenja".
Za AFP se prisjetio teških dana nakon nesreće. "Znao sam da se nešto ozbiljno dogodilo jer sam probudivši se u bolnici vidio da sam ozlijeđen. Puno sam plakao. Ali onda sam energiju usmjerio u ponovnu izgradnju svoje snage", zaključuje Follmann.
Podsjetimo, Chapecoense je tog kobnog dana putovao na prvu utakmicu finala Copa Sudamericane, no, na nju nikada nije stigao. 71 osoba izgubila je život, uključujući većinu momčadi i djelatnika malenog brazilskog kluba koji je bio na pragu povijesnog uspjeha.
Trofej pobjednika Copa Sudamericane im je dodijeljen nakon tragedije, a ovacije na prvoj utakmici Chapecoensea nakon tragedije dobili su Follmann i drugi preživjeli, kao i članovi obitelji poginulih.
Klub i dalje živi, natječući se u elitnom brazilskom rangu.
