Mnogi ljudi za sebe govore kako su veliki kolekcionari nekoga kluba, ali onaj za kojeg se to stvarno može i reći je Krešimir Barić, najveći kolekcionar Dinama. Iako njegov muzej nije službeno muzej, on uistinu to i jest. U četiri prostorije i u jednom hodniku posloženi su svi mogući eksponati - od dresova, šalova, pehara pa do kopački, rukavica i starih zapisnika. Koliko je sve originalno pokazuje i činjenica da dresovi koji su nošeni na utakmicama, a takvih je 90-95 posto, ostaju zamazani pa ostaje njihova posebna čar.
Zamazani dres Zagorca
"Ideja je bila bez nekakvog plana i cilja. Htio sam imati nekakvu kolekciju od desetak dresova prije 20-ak godina. Tada nitko u svojoj zbirci nije imao deset dresova. I onda sam krenuo jedan dres pa drugi dres… Ali, nije bilo interneta i toga svega, nego ste mogli nabaviti dres preko poznanika. Kada sam imao 30 dresova sam mislio da sam kralj, a sada je u zbirci oko 500 dresova i raznoraznih zastavica, ulaznica, lopti, šalova i sada se to pretvorilo u jednu lijepu zbirku", govori nam Barić.
'Bilo bi ljepše da je ovaj muzej na stadionu'
Što se samih cijena tiče, kaže nam kako su one sada u vrhu i kako je sve skupo.
"Kada sam kupio prvi dres iz Jugolige prije 20 godina, platio sam ga sto maraka. A sto maraka je tada bilo pola moje plaće, tako da je i tada u omjeru to bilo skupo. Novije je sada lakše nabaviti jer danas igrači imaju 2-3 dresa po utakmici, a nekada u Jugoligi je igrač imao dva dresa za cijelu sezonu pa nije bilo dijeljenja do zadnjeg kola."
Maketa stadiona Maksimir
Dok hodate muzejom ne možete ne pomisliti kako bi upravo ovakvo nešto trebalo biti unutar samoga kluba na Maksimiru.
"Cilj je bio da Dinamo, koji nema muzej, ide u realizaciju toga. Ja sam bio u klubu prije nekih 7-8 godina i razgovarao sam s nekim ljudima, ali tada njima to nije bilo interesantno. Od tada se kolekcija povećala 300, 400 puta. Cilj je jednog dana kada će biti i stadiona i ako će biti volje i želje od strane kluba, da ljudi to i vide jer mislim da je grehota to ostaviti. Ja to skupljam iz gušta, ali bilo bi ljepše da je to na stadionu i da ljudi vide povijest kluba."
Mamić htio kupiti muzej?
Nedavno je do nas stigla i informacija kako je Mamić nudio pola milijuna eura za cijeli muzej, ali Barić ipak kaže da to baš i nije tako.
"Nije bila baš takva priča. Bila je ponuda od jednog čovjeka, ali nisam htio to prodati i mislim da trenutno niti nije na prodaju."
U jednom dijelu muzeja može se vidjeti i potpisana kopačka Joška Gvardiola, ali samo jedna.
"Prijatelj me molio da mu dam jednu pa sam njemu dao desnu pošto je čovjek ljevak. A sebi sam ostavio lijevu", govori nam kroz smijeh Barić.
Kopačke Joška Gvardiola
'Ademija volim kao da je moje dijete'
Cijela jedna prostorija posvećena je kapetanu Arijanu Ademiju, koji je pravi primjer čovjeka iz naroda.
"Ademi i ja smo si prije svega dobri prijatelji i bio je i on tu isto. Drago mu je kada dođe, pogleda i vidi cijelu svoju nogometnu povijest. Mimo njega, ja nabavljam njegove dresove od ljudi sa strane. Baš mi je sada u dolasku jedna šestica, to su najrjeđi njegovi dresovi jer su s početka karijere. Između ostalog, najrjeđi njegov dres je broj sedam koji je nosio svega par mjeseci. Riješit ćemo i ovaj zadnji dres kada će igrati svoju zadnju utakmicu protiv Rijeke. Bojim se da sada kada Ademi otiđe, ne znam kada će Dinamo imati više takvog kapetana koji će biti čovjek iz naroda. Teško mi je što odlazi jer ga volim kao da je moje dijete, ali s druge strane mu želim svu sreću i uspjeh."
Arijan Ademi
Posebnu pažnju privukao nam je Ademijev dres na kojemu je napisan broj 77, a Barić nam je otkrio pozadinu cijele priče.
"Jedanput smo razgovarali i rekao je kako mu je teško. I ja sam mu rekao da ispuni 77. nastup jer će time postati igrač s najviše europskih nastupa i tako će smijeniti Sammira. Tada sam rekao da kada odigra taj 77. nastup da će taj dres i kapetansku traku donijeti meni i stvarno je ispunio obećanje."
Arijan Ademi, 77
Posebna priča oko Dinamovih kvaka
I dok smo hodali prema izlazu primijetili smo jednu kvaku, koja uistinu ima posebnu priču.
"Nakon jedne utakmice je pokojni Tomislav Židak napisao da su u Croatiji sve promijenili osim kvaka koje su ostale Dinamove. Onda je izašao članak nakon par dana da su sve kvake poskidali i maknuli. Te kvake sam onda pronašao kod jednog čovjeka u Kleti di su oni skinuli ta vrata. Kada sam skužio kvake, skinuo sam ih, dao polirati i vratio ih na mjesto. Tu kvaku sam dao na Palčiće na aukciju i dobila je dobru cijenu, 4500 kuna. Kupio ju je jedan igrač Dinama i kada sam mu išao predati kvaku mi je samo rekao da joj je mjesto ovdje u Muzeju i onda ju je vratio nazad."
Kvaka Dinama
Kakve još dresove ima, što misli o Livakoviću, koliko je teško doći do eksponata i još mnogo toga pogledajte u videu.
