Kada je kao klinac, još tamo davne 2008. godine Mateo Kovačić stigao u Dinamo iz LASK-a, o njemu se već tada govorilo, ponajprije zahvaljujući Zdravku Mamiću i njegovoj retorici te sklonosti agresivnom promoviranju svojih igrača, kao o igraču predodređenom za velike stvari. Kovačić je tada igrao ofenzivnog veznog, isticao se lijepim driblingom, sjajnom kontrolom lopte, vizijom i pregledom igre, kao i eksplozivnim startom i impresivnom brzinom i akceleracijom. Imao je sve što jedan mladi nogometaš može poželjeti, a uz to bio je potpuno predan poslu, nesklon incidentima i devijacijama u ponašanju. Bio je savršen nogometaš.
Vrlo brzo, već 2010. godine izašao je iz juniora i započeo je svoju seniorsku karijeru sa samo 16 godina. U prvoj je utakmici, protiv Hrvatskog dragovoljca odmah i zabio, a tu su se već, u očima mnogih navijača, riječi Zdravka Mamića pokazale istinitima. Kovačić je zaista bio onakav kakvim su ga i predstavljali.
Da ne duljimo previše, u Dinamu je imao respektabilnu, ali kratku karijeru. Kovačić je evoluirao nevjerojatnom brzinom i uskoro je prerastao HNL i nakon samo 63 utakmice napustio je Maksimir i prešao u redove milanskog Intera za 11 milijuna eura.
Napredak u Interu
Za razliku od Dinama, gdje je uglavnom igrao ofenzivnog veznog, ali nerijetko i centralnog pa čak i lijevo krilo, u Italiji su ga već počeli modelirati i usmjeravati njegovu evoluciju ka onome što će jednog dana doista i postati. Kovačić je i dalje bivao korišten u ofenzivnom segmentu igre, ali sve češće je, na tadašnje sveopće čuđenje mnogih, igrao na defenzivnim pozicijama, odnosno, kao centralni, pa zadnji vezni ili dubinski playmaker.
U Interu je proveo dvije i pol godine, a iako su mnogi te dvije godine i pol proglasili neuspješnima i protraćenima, one to svakako nisu bile. Kovačić je nevjerojatno sazrio i evoluirao, bio je spreman za streloviti probitak, ali nažalost, odabrao je, ma koliko to suludo zvučalo, potpuno krivi klub za nastavak karijere. Prešao je u Real Madrid za 38 milijuna eura.
U Madridu su u Kovačiću vidjeli budućnost, naglasak baš na to budućnost jer tada u Realu za njega, jednostavno, nije bilo mjesta. U Real je stigao u najgore vrijeme, u vrijeme kada je započela era Luke Modrića, Tonija Kroosa i Casemira, a tada su još u veznom redu zapažene uloge imali Isco pa čak i James Rodriguez. Kovačić je u svojoj prvoj sezoni dobio, de facto, samo mrvice i po prvi, i na sreću posljednji, put u karijeri okarakteriziran je kao mogući promašaj.
Teški dani u Realu
Karijera u Realu bila je prepuna amplituda. Na momente je Kovačić sjajno koristio minutažu koju mu je davao Zinedine Zidane, na momente je bio prosječan, na momente, ha, čak i loš. No, dijeliti svlačionicu s igračima popit Modrića i Kroosa, ima svoje prednosti. Kovačić je upijao i potiho, u sjeni, evoluirao, ali njegove vještine i novostečene vještine, Zinedine Zidane, nije znao iskoristiti ili ih uopće nije prepoznao i dogodilo se neminovno.
Kovačić je 2018. godine proglašen suvišnim u Realu i proslijeđen je na posudbu u Chelsea, odnosno, otišao je tamo u paketu za Thibauta Courtoisa i tu zapravo kreće Kovačićev streloviti uzlet i rapidna evolucija. U Chelsea je prešao tiho, kao otpisani iz Madrida, od njega se nije previše očekivalo, ali tadašnji trener Maurizio Sarri imao je ideju kako iz njega izvući ono što do tada baš i nismo imali prilike vidjeti, a što je na koncu postao njegov forte.
Sarri je koristio specifičan sustav u veznom redu i točno je znao što mu Kovačić može dati i to je maksimalno iskoristio. "Sarriball" se temeljio na trojici veznih igrača, od kojih je jedan bio duboko postavljeni veznjak zadužen za distribuciju lopte po terenu i povezivanje obrane s ostatkom momčadi, to je, dakako, bio Jorginho. Drugi veznjak, desni, imao je više defenzivnih zadaća, ali morao je igrao kao box-to-box vezni, što je bio N'Golo Kante. A Kovačić je imao posebnu ulogu, ulogu nosioca lopte prema napadu i to kroz dodavanja ili dribling.
Probitak u Chelseaju
Kovačić je bio Sarrijev ključni igrač. Igrao je vrlo blizu lijevog krilnog igrača, Edena Hazarda i lijevog beka, i njih su trojica činili fantastičan trokut kojim je Sarri uglavnom i napadao protivnike. No, imao je Kovačić i veći obujam zadataka, a sve ih je, upravo zahvaljujući evoluciji kroz koju je prošao još od Dinama, vrlo uspješno izvršavao.
Kada nije kombinirao sa suigračima na lijevom boku, Kovačić je distribuirao loptu po ostatku terena, posebice kada tu nije bilo Jorginha ili kada bi mu protivnici zatvorili lijevu stranu. Tu je do izražaja došao njegov dribling. Samo su Hazard i Pedro, krilni igrači čiji je glavni forte upravo dribling i jedan na jedan igra, imali bolji prosjek od Kovačića. Mateo je te sezone imao čak 2.17 driblinga po utakmici. Uz sve to, Kovačić je bio ponajbolji defenzivac u veznom redu, a tome najbolje svjedoči podatak o prosječnih 2.32 uspješnih startova na loptu po utakmici.
Kovačić je u svojoj prvoj sezoni u Chelseaju oduševio sve svojom evolucijom i usprkos tome što se "Sarriball" do kraja sezone raspao i trener Sarri je na kraju dobio otkaz, klub je ipak odlučio otkupiti ga za nemalih 50 milijuna eura i ostaviti ga novom treneru Franku Lampardu na usluzi.
Uspon i problemi kod Lamparda
Lampard je vrlo brzo iskoristio Kovačićeve vještine, ali ne na način na koji ih je Sarri koristio. Mnogi su mislili kako će Lampard u Kovačiću vidjeti sebe i možda ga iskoristiti kao potencijalnog golgetera iz veznog reda, jer, ne zaboravimo, Kovačić ima fantastičan šut, dribling i veoma je opasan u završnici. No, Lampard je odlučio nešto sasvim suprotno. Umjesto da je Kovčića pomaknuo protivničkim vratima, on ga je spustio na poziciju defenzivnog veznog. Bila je to nova stepenica u evoluciji Kovačića i bio je to pun pogodak.
Kovačić je prve sezone pod Lampardom proglašen najboljim igračem kluba, statistika mu je bila čudesna, od driblinga, do povraćenih lopti, uspješnih startova na loptu, točnosti u distribuciji, osvojenih duela, ključnih dodavanja… Ukratko, Kovačić je pod Lampardom postao jedan sasvim novi, sofisticirani, moderni igrač.
Kovačić je pod Lampardom radio čuda s kao dubinski playmaker, ali za razliku od Sarrija, koji je od njega tražio distribuciju po cijelom terenu, Lampard ga je ograničio na kratku distribuciju, dribling, igru jedan na jedan i brzo proigravanja suigrača. Nažalost, u prvom dijelu ove sezone Lampard je počeo lutati s taktikom, a Kovačića je preselio još dublje i još mu više limitirao vještine. Zbog serije loših rezultata Lampard dobiva otkaz, a dolazi Kovačićev spasitelj i čovjek pod kojim je Kovačić započeo svoj novi stadij evolucije.
Tuchel ga oslobodio
Nakon dugo godina Kovačića je preuzeo trener koji vidi sve njegove mogućnosti, posebice one napadačke. Thomas Tuchel daje Kovačiću više slobode u veznom redu nego što mu je ijedan trener još od Dinama davao. Kovačić je pod Tuchelom više usredotočen na svoje ofenzivne vještine i malo manje mora brinuti toliko oko obrambenih zadataka, iako se može podičiti s 2.6 uspješna starta na loptu po utakmici, kao i činjenicom da ga gotovo nitko ne može predriblati (0.8 po utakmici).
Kada je u pitanju Premier liga, Kovačić sada stvara više šansi u napadu, čak pet velikih šansi po utakmici u prosjeku, ostvaruje više uspješnih driblinga i na vrlo visokih je 77 posto uspješnosti, odličan je u duelima i osvaja ih čak 5.8 po utakmici, no ono što je impozantno jest njegovo dodavačko umijeće. Ove sezone upisao je pet asistencija, ima 1.2 ključna dodavanja po utakmici, točnost dodavanja mu je na 88 posto, točnost dodavanja na svojoj polovici na nevjerojatnih 94 posto, dok je u protivničkoj na solidnih 83 posto uspješnosti dodavanja.
Je li bolji od Modrića s 27 godina?
Kovačić pod Tuchelom igra najbolji nogomet u karijeri i legitimno je, recimo, zapitati se je li Kovačić sa svojih 27 godina bolji igrač nego što je bio, eto, Luka Modrić kada je bio njegovih godina? Modrić je u Kovačićevim godinama još igrao u Tottenhamu, a u svojoj posljednjoj sezoni za Spurse upisao je četiri gola i četiri asistencije, ali mu je, recimo, postotak točnih dodavanja bio na 70.3 posto, imao je 1.5 uspješan start na loptu, u cijeloj sezoni stvorio je devet velikih prilika (Kovačić već do sada ima pet), a u duelima je završio na tek 1.08 osvojenih u prosjeku po utakmici, dok je tu Mateo na 5.8.
Zbog stila igre, pozicije i zadataka na terenu, Modrić prednjači u, recimo, presječenim loptama i osvojenim ničijim loptama, ali Kovačić niti po tim statističkim parametrima nije daleko. Dakle, kada bi se gledala statistika Kovačić je u nekim segmentima znatno bolji, a u obzir valja uzeti i činjenicu da je jedan od ključnih igrača u momčadi koja je prošle sezone osvojila Ligu prvaka i pretendira na osvajanje naslova u Premiershipu, kao i obranu naslova u Europi. Valja uzeti u obzir i činjenicu da je Premiership znatno jača liga danas nego što je bila 2012. godine kada je Modrić tamo igrao, kao i da Modrić tada nije bio jedan od lidera u momčadi Tottenhama, niti je bio najveća zvijezda u tom trenutku.
No, ostavimo se malo statistike jer ona može biti, iako je katkada vrlo dobar indikator kvalitete, itekako varljiva. Ono što valja naglasiti jest da je Modrić, ako vas pamćenje služi, postao "ovaj Modrić" tek nakon prve odigrane sezone u Realu, odnosno, nije bio baš toliki hit-igrač niti se oko njega dizala prevelika fama sve dok nije počeo osvajati Lige prvaka sa Zinedineom Zidaneom. Da, Modrić je bio vrhunski igrač, da, Modrić je bio važan kotačić u momčadi Reala, da, o njemu se pisalo kao o ponajboljem hrvatskom igraču, ali sve do 2018. godine, treće osvojene Lige prvaka s Madriđanima, srebrom na SP-u u Rusiji i na koncu sve do proglašenja najboljim igračem svijeta prema UEFA-a, FIFA-i i France Footballu, Modrić je igrao u sjeni nekolicine zvijezda i njegova kvaliteta i doprinos igri bio je nevidljiv.
Najveći krimen - reprezentacija
Kovačić se, za razliku od Modrića, vrlo rano uspio pomaknuti iz sjene prema svjetlosti, iako mu ovi globalno uvaženiji statistički parametri, poput golova i asistencija, nisu bog zna kakvi. Iako, kao niti Luka, ne zabija puno, niti asistira, Kovačić se svojim izvanserijskim partijama i zbog svoje nevjerojatne sposobnosti prilagodbe, ipak pojavio u centru pozornosti puno prije nego što je to uspjelo Modriću. Modrić je svoj vrhunac slave imao tek s 33. godine, Kovačić je već danas s 27. godina možda i najvažniji igrač aktualnog prvaka Europe, koji je već proglašavan najboljim igračem kluba i ako ovako nastavi tu će titulu dobiti i na kraju ove sezone.
Kovačić iz tjedna u tjedan oduševljava navijače, a sve više njih, kao i analitičara, novinara i stručnjaka, počinje pažnju obraćati na istinsku kvalitetu koju posjeduje i sve više njih odustaje od površnog praćenja nogometa, odnosno zbrajanja golova i asistencija, i sve više njih počinje gledati nogomet onako kako bi ga se i trebalo gledati, u cjelini.
Kovačićev najveći krimen i ono zbog čega ga mnogi, pogotovo u Hrvatskoj, i dalje osporavaju jest činjenica da u reprezentaciji on ne dolazi dovoljno do izražaja. Razlog je već svima dobro poznat, Modrić i Kovačić jednostavno nisu kompatibilni kada igraju u istoj liniji, jednostavno, Modrić anulira golemi dio Kovačićeve igre, ulazi mu u prostor, preuzima njegove zadatke, svjesno ili nesvjesno. Bilo je momenata kada su njih dvojica funkcionirala zajedno u momčadi, ali to bi obično značilo da je Kovačić u potpunosti podređen i da je de facto - vodonoša.
Kompatibilnost i iskoristivost
Kovačićev problem s reprezentacijom ima svoje savršeno objašnjenje. Da bi dobili od Kovačića u reprezentaciji ovo što Tuchel od njega dobiva u Chelseaju, morali bi se riješiti Luke Modrića. To je prokleta istina i to ne može osporiti gotovo nitko.
Modrić i Kovačić jednostavno nisu kompatibilni u sustavu 4-2-3-1 niti u 4-3-3 sustavu, a to su sustavi koje izbornik Zlatko Dalić uglavnom koristi. Kovačić, dok je Modrić u reprezentaciji, može služiti samo kao "vodonoša", njegove tehničke i playmakerske kvalitete ne mogu doći do izražaja iz jednostavnog razloga - sva igra u reprezentaciji gravitira isključivo oko Modrića. Modrić je trenutno esencijalan faktor u igri Zlatka Dalića, pokretač gotovo svih akcija i čovjek koji potezom, asistencijom, predasistencijom ili čak golom rješava utakmicu.
Kovačić je imao svojih bljeskova u dresu Vatrenih, ali oni su uglavnom bili samo onda kada na terenu ne bi bilo Modrića. Da bi Kovačićeva igra došla do izražaja i da bi njegove kvalitete bile u potpunosti iskorištene, on jednostavno mora imati loptu u nogama i mora imati slobodu u igri. Tuchel je to odmah prepoznao i Kovačić mu je ključni igrač, Dalić pak još uvijek nije i zbog toga nažalost Kovačić biva žestoko osporavan. Baš kao što je bio u Real Madridu gdje Zidane također nije mogao ili nije znao prepoznati Kovečićeve sposobnosti i adekvatno ih iskoristiti.
Ipak, Modrić neće uvijek biti tu. Luka je, iako i dalje igra vrhunski nogomet, zagazio u 37. godinu života i bez obzira na njegovu dugovječnost, on zaista neće biti još dugo tu. A prema svemu što smo do sada imali prilike vidjeti, jedino je Kovačić od svih hrvatskih igrača, koji gravitiraju oko reprezentacije ili su u reprezentaciji, sposoban preuzeti ulogu Luke Modrića i možda čak podignuti igru Hrvatske na neku novu razinu.
Promjena karaktera
Na koncu valja istaknuti i još jedan segment u kojem je Kovačić drastično napredovao ili bolje reći karakteristiku koju je uspio izmijeniti. Kovačić, kako smo mogli primijetiti, nije samo evoluirao tehnički i fizički, već je psihički sazrio i mentalno se ojačao.
Naime, ako ste pratili Kovačićevu karijeru intenzivno, mogli ste primijetiti kako mu je jedna stvar uvijek nedostajala, a to je snažan liderski karakter koji obično ide uz igrače njegova kalibra. Rijetko ili gotovo nikada ga nismo imali prilike vidjeti u nekom konfliktu s protivnicima, gotovo nikada ga nismo vidjeli da ulazi u neku žestoku raspravu, bilo s nekim iz suparničke ekipe, bilo sa sucima, trenerima, navijačima, bilo kime. Rijetko ga se može vidjeti i u nekoj glasnijoj diskusiji sa suigračima i ranije baš nije bio pretjerano vokalan na terenu. On je uvijek, još od svojih početaka, ostavljao dojam tihog, mirnog, pristojnog i dobro odgojenog dečka. Takav karakter vjerojatno mu je bio uteg svih ovih godina i zbog toga je znao biti osporavan, ali vidljive su goleme promjene.
Kovačić je sve agresivniji, češće ulazi u rasprave, ne boji se žestoko ući u suigrača, nema straha zakačiti se s protivnikom i pobrati žuti karton. Na terenu djeluje samouvjerenije, puca od samopouzdanja i počinje poprimati obrise onog "old school" engleskog veznjaka, lidera i centralne figure momčadi.
Njegovo vrijeme dolazi
Dakle, odgovor na pitanje je li Kovačić s 27 godina bolji nego što je Modrić bio s 27 godina jest - da, apsolutno. I to ne samo zbog nekih, mnogima nezanimljivih, ali itekako važnih, statističkih podataka, već i zbog činjenica da je ključni igrač u jednoj od najjačih momčadi svijeta, što ima hrpetinu trofeja u vitrini osvojenih u Dinamu, Interu, Realu i Chelseaju i zbog toga što još uvijek nije završio sa svojom evolucijom i što ulazi u najbolje nogometne godine.
Hoće li Kovačić imati Modrićevu dugovječnost i vrhunsku igru s 36 godina, to ne možemo predvidjeti, ali sa sigurnošću možemo reći da je Kovačić trenutno jedan od najboljih veznjaka svijeta i kako njegovo vrijeme tek dolazi, kako u klubu, tako i u reprezentaciji.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
