Nekada najbolji nogometaš svijeta i kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Luka Modrić, dao je veliki intervju za španjolski Radio COPE i to iz kampa u St. Gallenu gdje čeka ogled sa Švicarskom u srijedu.
Govorio je Modrić o svemu, o ostanku u Realu, o transferima, o Garethu Baleau, o Zinedineu Zidaneu, ali govorio je i o svom privatnom životu, točnije traumatičnom ratom pogođenom djetinjstvu. Podijelio je s njima priču o svom djedu, kojeg su u Domovinskom ratu ubili agresori.
September 30, 2020, Valdebebas, MADRID, SPAIN: Luka Modric of Real Madrid looks on during the spanish league, La Liga Santander, football match played between Real Madrid and Real Valladolid at Alfredo Di Stefano stadium on september 30, 2020 in Valdebebas, Madrid, Spain.,Image: 560744862, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
Potresno djetinjstvo
"Bio sam jako vezan za svog djeda. Bili su to jako teški trenuci za mene kada je djed ubijen. Bio sam malen i još nisam razumio puno stvari. Nisam razumio zašto se to sve događa. Otišli smo ga tražiti, ali nismo znali da se nikada neće vratiti. Nadam se da je odozgo vidio sve što smo napravili", rekao je Modrić.
Nakon toga završili su kao prognanici u Zadru, a tamo je živio u maloj hotelskoj sobi od 20 kvadratnih metara.
"Živjeli smo u hotelskoj sobi od 20 metara kvadratnih. Bilo nas je četvero. Imao sam šest godina i bio sam s roditeljima i mlađom sestrom. Nemam loše uspomene na te trenutke. Ispred hotela je bio trg na kojemu smo igrali nogomet. Bombe su često padale, vjerujem i 100 metara od nas. Morali smo trčati u sklonište prije no što bismo se vratili igrati. Nisam plakao, ali sam znao da se nešto loše događa. Bio sam prestrašen jer uvijek očekujete najgore, ali onda se vratite igri", zaključio je Modrić.
