Šest godina Nikola Jurčević bio je pomoćnik Slavenu Biliću na klupi nogometne reprezentacije Hrvatske. Uz njega, stručni stožer činili su još Robert Prosinečki (otišao u prosincu 2010.) i Aljoša Asanović, kao i Mladen Pralija i Miljenko Rak, te Marjan Mrmić.
Šest godina u reprezentaciji Hrvatske
10.06.2012. Poznanj - Europsko nogometno prvenstvo, uoči utakmice 1. kola skupine C Hrvatska - Irska. Pomoćnici izbornika Nikola Jurčević, Aljoša Asanović, izbornik Slaven Bilić i trener vratara Marjan Mrmić.
Jurčević i Prosinečki za vrijeme reprezentativno-stožernih dana u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji
Jura je od 2006. do 2012. surađivao s reprezentativcima i dobro upoznao svakog pojedinog igrača koji je u tom periodu prolazio kroz reprezentativni sustav.
Jedan mladić, onako pomalo povučen i sramežljiv, nekako se posebno isticao. Bio je to Luka Modrić. Naravno, pratio je Nikola Jurčević i prije Luku, ali taj period u reprezentaciji s njim se zbližio i još više ga upoznao. Luka je tada bio 21-godišnji mladić...
"On nikad, ali baš nikad nije nosio ni trunku neke bahatosti niti arogancije, uvijek je bio u duši onaj skromni dječak koji zna od kuda je potekao, bio i ostao", kazat će Nikola Jurčević o Luki Modriću koji je uvijek bio poseban tip, drugačiji od drugih, po svemu, ne samo po igri.
Luka Modrić u četvrtfinalu Eura 2008. u Beču protiv Turske.
Bilić i Jurčević surađuju na otvorenom treningu Vatrenih 2012. prvog dana reprezentativnog kampa na Euru. - Sielanka nad Pilica, Warka.
'Već kao mlad skrenuo je pozornost na sebe'
"U čitavom periodu moga rada u reprezentaciji Hrvatske, dakle u tih 6 godina, radio sam s Lukom koji je bio i tada igrač koji je nekako stalno rastao u karijeri. Prvi put osobno sam ga upoznao u tom periodu, iako sam ga prije znao iz razdoblja, pratio sam njegovu karijeru iz Zrinjskog, Intera, mlada reprezentacija, da bi on kao mladi igrač tada već skrenuo pozornost na sebe i ušao u reprezentaciju", započinje svoju priču Nikola Jurčević.
Luka Modrić godinama nakon sazrio je kao igrač i kao, naravno, čovjek! Pa sad možemo vidjeti koliko je Luka eksplozivniji nego inače. Naravno, on je u međuvremenu postao i lider, ponajbolji veznjak svijeta, bio je i najbolji igrač svijeta 2018., njegov status je drugačiji, samim time i odgovornost pa ga se sad zna vidjeti u situacijama koje nije prije radio, primjerice kao sinoć na Santiago Bernabeuu kad je ušao u obračun s Laporteom...
Luka prima za vrat Laportu u uzvratnoj utakmici polufinala Lige prvaka u Madridu 4.svibnja 2022. Modrić je uvijek štit svoje momčadi, sazrio je kao lider, nogometaš i čovjek. No, za ovaj potez je dobio šamar od Španjolca, a oboje su od suca Orsata dobila po žuti.
Naravno, tu nema nikakve zle krvi, sve je to zbog sporta, nadmetanja, rezultata i uspjeha, onako pod adrenalinom, ali zanimljivo je to Lukino sazrijevanje kao čovjeka...
"Sjećam se Luke iz tog svog vremena u reprezentaciji Hrvatske kad je bio mlad, kao i te njegove faze sazrijevanja kao igrača i čovjeka. To je normalno. On je ostao dječačić na terenu, način na koji igra, to jedno zadovoljstvo i sreća zbog igranja. Na njemu se vidi energija i ljubav prema nogometu, nevjerojatno znanje koje ima, koje ga je i dovelo do toga da bude najbolji svjetski nogometaš, najbolji igrač Hrvatske i važan nogometaš jednog takvog kluba kao što je Real Madrid. S godinama kako se on razvijao kao igrač, tako je sve više razvijao svoju osobnost. Postao je još puno direktniji, otvoreniji, preuzeo je lidersku ulogu. Pojavljuje se sad kao jedan štit momčadi, iako moram reći, bez obzira što je ponekad ta reakcija temperamentnija, on uvijek ostaje jedan fer, iskreni i pametni dečko koji ima taj jedan temperament, jednu nevjerojatnu želju za pobjedom. Veliki je pozitivac kojeg poštuju svi suigrači, ali ne samo suigrači nego i svi ljubitelji nogometa na svijetu".
Rakitić, Pranjić, Luka, Petrić i ostali nakon razbijanja Andore na Maksimiru 15.10.2008. 4-0, u sklopu kvalifikacija za SP u JAR-u.
Luka ima respekt sviju
Luka nije igrač koji polarizira, što se zna ponekad igračima dogoditi, nego je to nogometaš kojeg poštuju svi. Koji ima veličinu, ugled i respekt sviju.
"Uvijek kad nekog upoznaš u tim mladim danima, kao mladog nogometaša, ostane ti u sjećanju. Njegov karakter... Možda je Luka bio malo povučeniji, sramežljiviji, ali on je jednostavno imao jedan dobar karakter. To se vidjelo vrlo jasno, kroz njegov karakter se vidio i jedan dobar odgoj, on je prošao sve stepenice u životu, pa i one najteže. Svi znamo njegovu životnu priču, što je prošao, preko raznoraznih posudbi u nogometu, pa do puno ozbiljnijih ratnih zbivanja, s čim je on iz dana u dan rastao, izgrađivao karakter, mentalitet pobjednika... Oduvijek je imao žilavost i borbenost koje su ga nosili prema naprijed. U nekom neslužbenom susretu uvijek bi to bilo vidljivo i jedno neću, naravno, nikad zaboraviti, nikad dok sam živ. Dakle, u situaciji kad je njegova karijera dramatično išla gore, kad se strelovito vinuo u zvijezde, Luka nikad nije poletio i uobrazio se. Kod njega nikad nije umišljenosti. On je uvijek bio skroman mladić koji sve što je postigao postigao je svojim radom i talentom i to ga čini velikim. Zadržao je te svoje ljudske kvalitete i zato i je omiljen gdje god se pojavi na terenu".
Jura i Nane na jednom od treninga na Euru u Poljskoj i Ukrajini 2012. Luka Modrić u sredini se rasteže.
'Uvijek smo znali pričati, dečko koji kao da ima radare, kao da vidi na sve strane'
U nogometnom smislu, već tada se vidjelo da je Luka Modrić nevjerojatan nogometaš s posebnim talentom...
"Uvijek smo znali pričati, dečko koji kao da ima radare, kao da vidi na sve strane. Recimo, ja sam tada bio asistent i nešto mlađi, pa sam ponekad znao biti upotrijebljen kao neki igrač kad zafali nešto na terenu, ili slično, u nekoj igri na velike ili male, nije bitno... I uvijek mi je ostalo u sjećanju, to ću zauvijek pamtiti valjda, da je Luka već tada bio igrač koji je imao nevjerojatnu tehniku. U jednom si trenutku uvjeren da ćeš mu oduzeti loptu, a u sljedećoj sekundi ta je lopta kod njega na sigurnom, izmaknuta... To je nešto što ima mali broj igrača koji ti stvaraju neki privid da ćeš jednostavno doći do lopte, ali on uvijek zadržava tu kontrolu i ima rješenje i po nekoliko poteza unaprijed", objašnjava nam Nikola Jurčević i nastavlja priču o Luki Modriću na Euru 2008., kad su hrvatsku nogometnu reprezentaciju doslovno sekunde dijelile od polufinala turnira, dok nam svima nije pao mrak na oči nakon onog gola u 122. minuta na Prateru u Beču, koja će vječno ostati zapisana crnim slovima u hrvatskoj nogometnoj povijesti.
Noćna mora zvana Turska 2008.
20.06.2008. - Stadion Ernst Happel, Beč, Austrija - Četvrtfinalna utakmica europskog nogometnog prvenstva u Austriji i Švicarskoj između Hrvatske i Turske. Luka Modrić, Josip Šimunić, Ivan Klasnić, Robert Kovač, Niko Kovač, Vedran Ćorluka prate dramu raspucavanja jedanaesteraca.
Minuta u kojoj je Semih Senturk zakucao loptu sa 16m pod prečku Pletikosina gola, minuta u kojoj su naši stoperi prvi put zakasnili izblokirati opasan šut valjda na čitavom turniru...
"Gledajte, za analizu Luke ili priču o njemu u smislu neke njegove pozicije u momčadi i igračke kvalitete, kao i onih ljudskih, posebno je zanimljiva jedna situacija o njemu. Naime, tu je apsolutno, u svakom trenutku u tih 6 godina, postojao među nama konsenzus da se radi o izvanserijskom nogometašu i osobi. Niti u jednom trenutku on nije došao u situaciju da on kod nas dođe pod neku varijantu upitnika, da li će igrati ili će biti zamijenjen, ili bilo što tomu slično. Od prvog dana prigrabio je standardni status i održavao ga čitavo to razdoblje, pa i ovaj Euro koji spominjete, koji je nama svima jedna bolna točka. Bili smo na tom prvenstvu ipak u situaciji da poslije idemo možda i do kraja, zbog načina na koji smo igrali i generacije koja je bila odlična i u jednoj sekundi čitavi snovi ti budu srušeno, raspršeni... No, Luka je u svakom trenutku bio igrač na kojem smo gradili sve i nositelj i igre i dobre atmosfere".
Hrvatski nogometaši u očaju nakon nesretnog ispadanja s Eura u četvrtfinalu, a bili su tako blizu polufinala. Tko zna što bi se dogodilo, Hrvatska je tada pod vodstvom Bilića, Jurčevića, Asanovića, Prosinečkog i ostalih u stručnom stožeru igrala fantastično.
Prije skoro dvije godine Nikola Jurčević otkrio nam je zanimljiv detalj s tog Eura. Naime, tada se bila dogodila jedna situacija koja se možda toliko ne zna, a koja se dogodila nakon prve utakmice na Euru u Austriji i Švicarskoj 2008. Kad smo pobijedili domaćina Austriju u Beču s 1:0 golom Luke Modrića iz penala, dogodilo se da su dva-tri igrača drugi dan bila u down raspoloženju.
"Rekao bi da su bili blizu toga da nisu bili pravi na jutarnjem treningu. Nisu bili do kraja unutra, u momčadskom duhu. Jer, u tom susretu nisu bili zadovoljni sa svojom minutažom", rekao nam je Nikola Jurčević u razgovoru u srpnju 2020. OVDJE možete pročitati taj insajderski pogled iznutra.
Granična situacija nakon Austrije na Euru 2008.
Bila je to, naime, jedna granična situacija, prijetilo je da totalno ne eskalira. U reprezentaciji strahovito treba voditi računa da bude zajedništvo, a to je prijetilo narušavanju atmosfere. No, nakon prvih 15-estak minuta neke ljutnje, čak i mogućnosti da se povuče drastični potez, Slaven je čitavu situaciju nekako okrenuo u zajedničku korist. Tako da su upravo ti igrači u sljedećim susretima bili itekako bitni i pomagali, odnosno sa svojim igrama napravili velike stvari u nastavku prvenstva. S jednim pedagoškim pristupom, bez nagle reakcije, puno se postiže, a i Nikola i Slaven, kao i ostali iz stručnog stožera tada, Robi, Aljoša, da sad ne nabrajamo, imali su istu filozofiju. Znali su dečki ugasiti vatru, mogući plamen i to su radili jako dobro. Najbitnije je da, kad se radi o reprezentaciji Hrvatske, nema zle krvi i da nema zlopamtila. Upravo zbog toga Slaven Bilić i Nikola Jurčević izdržali su u reprezentaciji, na klupi 6 godina zbog te odlične atmosfere između igrača i stožera...
Prva utakmica Hrvatske reprezentacije na Euru 2008. na stadionu Ernst Happel protiv reprezentacije Austrije. Hrvatska je bila u skupini B s reprezantacijama Austrijom, Njemačkom i Poljskom. U svim utakmicama su Vatreni pobijedili.
"Pazite, mi smo dovoljno iskusni jer smo prošli kao igrači u karijeri neke situacije, i sami smo mi znali ponekad biti nezadovoljni, svaki nogometaš malo je subjektivan prema sebi i misli kako bi upravo on trebao biti taj u prvih 11. Bez obzira što je prošlo, evo sad već skoro 14 godina od toga, ne bi otkrivao imena tih nezadovoljnika. Ništa se na kraju nije spektakularno dogodilo i zato nije vrijedno baš takve pažnje. Ono što vam mogu kazati je da je to praktički riješeno bilo na takav način da, pošto je to jedno nevjerojatno uzbuđenje i tenzija koje nose velika natjecanja, naravno da je senzibilnost igrača i svih nas na jednom povišenom nivou u tom trenutku, to je nešto što je trajalo možda, i kod nas, neka, recimo to mala ljutnja možda nekoliko sati u jednom danu. To se događalo nakon prvog susreta s Austrijom, u utakmici kad smo izborili teškom mukom 3 boda", govori nam Jura i dodaje:
'Nakon prospavane noći, čitava se priča okrenula'
"Naravno da smo bili svi pod dojmom, ali sve skupa što se događalo, događalo se u tih nekoliko sati i nije se dogodilo apsolutno ništa što bi prešlo neku granicu. Osim malo izraženog nezadovoljstva. Nakon prospavane noći, čitava se priča okrenula. To više nije bila uopće tema. Na kraju su ti igrači postali nositelji igre hrvatske nogometne reprezentacije. Nije se dogodila na kraju nikakva eskalacija. To je bila neka uobičajena frustracija i ambicioznost nekog nogometaša koji možda više očekuje, ali ona je riješena bez puno priče i analize. Taj jedan trening izbrisan je iz memorije i nastavilo se dalje", zaključio je Nikola Jurčević.
