"Na EURU 96 u utakmici protiv Njemačke u četvrtfinalu Hrvatska je oštećena od strane sudaca i sjajna generacija Vatrenih se vratila doma u depresivnoj atmosferi iako su nas prozvali moralnim pobjednicima. Okus gorčine i tuge nisu mogle isprati niti raznorazne teorije urote. Milijun komentara sam čuo na račun suđenja, uostalom kao i sada. Sudac iz Švedske je proglašen zločincem i na taj način su se zapravo donekle prikrili naši nedostaci. Prije skoro dvadeset godina velika Njemačka je dobila poguranac upravo kao veliki Brazil prije par dana. Ponavlja li se povijest ili smo svjedoci stalnih sudačkih grešaka?", piše Mario Stanić za Igralište.hr.
Dosuđeni penal koji nije postojao je zapravo trenutak koji prelama utakmicu, jednoj momčadi daje krila a drugoj stavlja utege na leđa. Iz iskustva znam kako je teško nastaviti igrati s takvom vrstom utega. Pad koncentracije je neminovan, sva energija vam ode u krivom smjeru, bol , tuga ,bijes i očaj preplave tijelo i istjeraju nadu i entuzijazam… Teško se vratiti u onaj pravi ritam kad vam se dogodi takva nepravda…
//www.youtube.com/embed/zoghQuQ34t8
Međutim... Zašto nam je tako teško prihvatiti nepravdu kad se svaki dan susrećemo s njom? U svakom segmentu ljudskog života, gdje god se okrenemo i pogledamo vidimo stvari koje po našem sudu nisu ispravne ili poštene. Odrastamo i odgajamo se u nepravednom okruženju iz dana u dan. Nepravda je zapravo jedino čega ima napretek, jedina stvar u kojoj ne oskudijevamo. Jesmo li mi tolike naivčine pa smatramo kako nepravda nema stalno mjesto boravka u sportu? Je li moguće da vjerujemo kako nepravda neće pogoditi nas, da smo mi neka zaštićena vrsta, da imamo nekakvu vrstu imuniteta na nepravdu?
A ne, dragi moji, stvar je poprilično jasna. Postoje neki zakoni koji se vide jasno kad zagrebete ispod emocija i kad hladne glave promatrate svijet. U svijetu nogometa suci vam nekad nešto poklone, a nekad vam nešto oduzmu. To jednostavno tako funkcionira.
Kad igrači najviše griješe? Odgovor je: Kad su pod pritiskom. Kad suci najviše griješe? Odgovor je više nego jasan!!!
Vjerovali ili ne, tekmu sam gledao u društvu par bivših reprezentativaca i u dvadesetoj minuti smo komentirali kako je vrlo vjerojatno da će svirati penal za Brazil. Ne znam, možda je to bila samo intuicija, a možda samo logičan slijed stvari. Jednostavno je mirisalo na to. Isto tako nepisano pravilo kaže da se favoriziraju domaćini, veća riba jede manju ribu, kaže naš narod. Vjerojatno bi se ista ili slična stvar dogodila da je umjesto nas na otvorenju igrala repka Kameruna ili Bosna i Hercegovina.
Naš predsjednik Davor Šuker je donio mudru odluku i zalijepio flaster na usta. Niti jednu riječ o suđenju iz njegovih usta nismo čuli. Kaže kako on kao predsjednik HNS-a ne bi želio komentirati suđenje. Taktički gledano - jako pametno, jer Davor zna da će nam FIFA, čitaj suci, prije ili kasnije vratiti za učinjenu štetu. Sve se vraća, sve se plaća, kako u životu tako i u nogometu.
Moja poruka vam je zapravo da ne brinete. Moglo je biti i gore. Mogli su nam ovako dosuditi penal protiv Meksika ili Kameruna, pa se ti onda čupaj. Ovako je cijeli svijet vidio koliko i kako smo oštećeni. Nije svako zlo za zlo. Sad je na sucima veliki pritisak da ponovo ne naprave istu grešku istoj momčadi.
Sad smo mi u prednosti kod sudaca i FIFA-e. Možda neće svirati za nas, ali neće ni protiv nas, a to je najbitnije jer mi prolaz u drugi krug realno tražimo preko Kameruna i Meksika. Što se tiče gospodina Nishimure, ja sam mu već oprostio. Jesam, stvarno, zaboravio nisam ali oprostio jesam jer mi je nekako lakše živjeti bez bijesa u sebi, a vi kako god hoćete.
Cijelu kolumnu pročitajte OVDJE.
