Nema vjerojatno Dinamovog navijača, a posebno starijeg, koji barem malo ne zastane na spomen imena Faustino Asprille. Grozno ljeto 1997. godine počelo je sjajno. Izbaciti beogradskog Partizana, onakvom predstavom na prepunom Maksimiru bilo je i još uvijek je čudo, a onda je u maksimirsko grotlo došao engleski Newcastle.
Taj nesretni Newcastle
Tribine su podrhtavale nakon kasnog gola Darija Šimića za vodstvo 2:1 i produžetke. No, tada je Gruzijac Temur Kecbaia na asistenciju upravo Faustina Asprille, zabio za konačnih 2:2. Igrač koji je 1997. u 120. minuti uzvratnog dvoboja zadnjeg pretkola Lige prvaka utišao Maksimir, tako je odveo Newcastle među elitu. Što se tiče Kolumbijca, on je bio najbolji igrač svoje momčadi. Prvo je moćno asistirao suigraču koji je izborio penal, a nakon toga je i realizirao udarac s bijele točke matiravši Dražena Ladića za 1:0.
Madridski dnevni sportski list Marca je na svom web izdanju donio tekst o bivšem nogometašu iz Kolumbije, koji je na terenu bio pakleni igrač, a van njega sklon skandalima.
"Faustino Asprilla jedna je od najvećih povijesnih referenci kolumbijske nogometne reprezentacije", piše španjolski autor. "Fantastično je igrao na nogometnom terenu, van njega izrežirao je poneki skandal. Čarolija u trenutku nogometne igre, kvaliteta na terenu i kontroverza čine kompletan koktel u liku i djelu ovog nogometaša s kojim nikad nije dosadno. Ovo su njegova najveća priznanja u karijeri.
Zanimljivosti iz karijere
1. Automobil koji zbog poreza nije dovezao u Kolumbiju
Slava ne dolazi sama, a biti u europskom nogometu donosi svoje nagrade i plodove. Jedan ili drugi luksuz ne škodi, problem je kad morate legalizirati nešto za što je porez visok, skoro pa viši od vrijednosti automobila. Pa je tako 1998., igrajući u Serie A za tada jaku Parmu zajedno s Crespom i Veronom, odlučio je pobijediti u svlačionici što se tiče najboljeg auta, pa je uvezao u Italiju Ferrari 360. Kao i svog svake kupnje takvog skupocjenog automobila, ponudili su mu ispisivanje svog imena negdje na autu. Na pitanje gdje ga želi, rekao je na zračnom jastuku.
"Pokušao sam taj automobil dovesti u Kolumbiju, ali ovdje su porezi pljačka, pa sam ga prodao dečkima u Miamiju. "
2. Poziv prije 0-5 protiv Argentine
Taj 5. rujna 1993. godine kolumbijski navijači zauvijek će pamtiti. Kolumbija je deklasirala Argentinu petardom u južnoameričkim kvalifikacijama za SP. Atmosfera u Buenos Airesu prije utakmice bila je naelektrizirana. River Plate Monumental je ključao, navijači su bili poprilično nabrijani na Kolumbiju jer im je bila jedan od rivala u Južnoj Americi, ne samo za prolaz na turnir, nego i na samom prvenstvu.
"Gustavo Mascardi bio je tada moj izbornik", priča Asprilla.
"Kad sam ušao na teren, ljudi su počeli vikati i galamiti na mene. A samo sam izašao na teren da bi ga osjetio, da vidim kako će mi nove kopačke prijanjati. Ljudi su odjednom jednostavno poludjeli na stadionu i počeli vrijeđati i skandirati pogrdnim sadržajem prema meni: 'crnčugo, je*em ti mater koja te je rodila."
Dakle, Mascardi me nazove i kaže: 'Jesi li ušao budalo? Oni vam viču na sve i ubit će vas ... Odgovorio sam: 'Mascardi, gledaj što ću učiniti'. Otišao sam na sredinu terena i palo mi je na pamet da ukažem ljudima i kažem im da ću na tom polju postići dva gola ... Izbornik Mascardi tada me bio pozvao i rekao mi: 'Jesi ti to sam izašao na teren? Budalo jedna, sad su još više poludjeli i žele te rastrgati. Odgovorio sam mu: 'Gledaj što ću sad napraviti'. Otišao sam na sredinu terena i pokazao dio terena gdje ću zabiti. Nakon toga sam zabio još dva gola. Mascardi mi je na to rekao da sam lud".
Moćna Kolumbija 1994.
3. Prijetnje smrću u Sjedinjenim Državama
Kolumbija je bila jedan od favorita za osvajanje SP-a u Americi 1994. Čak je i sam Pelé Kolumbiju izdvojio kao kandidata za osvajanje turnira. Međutim, iluzija se vrlo brzo raspala i strah je zavladao u reprezentaciji.
"Jedini strah koji sam osjetio na terenu bio je kada su nam prijetili na Svjetskom prvenstvu 1994. godine, nakon što smo izgubili prvu utakmicu s Rumunjskom. Došli smo do čovjeka iz organizacije prije utakmice sa Sjedinjenim Državama i vidio sam Maturana kako plače, da moramo ići razgovarati s našim obiteljima jer ako ne pobijedimo, ubit će nas. To je bio strah ... Počeli smo plakati u svlačionici i razmišljali o tome kako ćemo se izvući iz te situacije kako bismo se mogli normalno vratiti doma, a mnogi od nas su polovicu obitelji odveli na Svjetsko prvenstvo, ali ostali su bili kod kuće. Amerikanci su, koje ne krivim za ništa, pobijedili u utakmici koja je bila vrlo čudna. "
4. Detalj koji je ispao iz njegovih hlača usred igre
Faustino Asprilla u Europi je naučio kako je disciplina i prezentacija na treningu ključ uspjeha. Takvim stavom kročio je i u El Campínu u Bogoti. Samo je zaboravio ponijeti pravo donje rublje ...
Pa mu se usred utakmice, prilikom jednog driblinga, malo naboralo između nogu i sve ispalo.
"Tog dana nakon utakmice putovao sam u Cali. Znate, u Parmi su vam dali dres s postavom unutra, ali u kolumbijskom nacionalnom timu nije se koristio. Igrači u Kolumbiji najčešće su nosili kupaće gaće ili nešto nalik tomu. Budući da sam svoj kofer poslao u zračnu luku, nisam ih imao, niti ikakve, pa sam igrao bez njih. I eto problema".
5. Među najboljima na svijetu
Bio je u jednom trenutku i među najboljima na svijetu, a konkurencija nije bila slaba u to vrijeme. Igrao je u Parmi i cijela je Europa znala za Kolumbijca koji je prava napast u igri, ubojit s distance i u trku.
"Godine 1993. bio sam 'nominiran među četiri najbolja igrača na planeti. Ono što se događa je da kada igrate u ekipi poput Parme, koja je vrlo mala, u tako malom gradu, nemate tu mogućnost. Da sam igrao u Barceloni ili Real Madridu, možda bi pobijedio. Dao sam sve od sebe da pobijedim u to vrijeme svojim nogometom i morao sam igrati tu poziciju s vrlo dobrim igračima poput Romaria i Baggia.
6. Spasio je život Joséu Luisu Chilavertu
Asprilino priznanje podsjeća na najmaštovitija vremena kolumbijskog društvenog konteksta upletena u život mitskog paragvajskog vratara 1997. godine.
"Čim je sastanak završio, stiže poziv i netko mi kaže: 'Ja sam Julio Fierro. Možete doći do mog hotela. 'Došao sam i taj čovjek je bio kao još ostalih 10 ljudi, svi pijani, i s paragvajskim ženama. Otišao sam s Aristizábalom i oni su nam rekli: 'Trebate dozvolu jer će ta dva čovjeka ostati ovdje u Asunciónu, jer žele otići i ubiti tog debelog Chilaverta. Jesi li lud? To ne možete napraviti, uništit ćete kolumbijski nogomet. Ono što se dogodilo na terenu, ostalo je na terenu. Chilavert me udario šakom, navodno, protjerali su nas i to je to, tu se sve završava. ”
7. Razmjena odredišta s Andrésom Escobarom
Nedavno je Carlos El Pibe showu Valderrama rekao da je saznao za smrt jednog od svojih drugova pri slijetanju u Bogotu. Mislio je da je to Faustino Asprilla, ali u stvarnosti je to bio Andrés Escobar. El Tino prepričava kako mu je Andrés dao povratak u Kolumbiju nakon Sjedinjenih Država 1994. godine:
"U avionu Andrés Escobar me molio čitav let da ne izlazim iz hotela. Rekao mi je: "Ne ideš van u noćni izlazak po diskotekama, prijetili su nam, obećaj mi." a ja sam mu rekao da neću. Kad se pobrinuo da sam ja u hotelu, on je izašao i u četiri sata ujutro upali su mi u sobu govoreći kako je Andrés Escobar je ubijen. Rekao sam im da prestanu lagati. Ali upalili su potom radio. Tada sam čuo i plakao valjda mjesec dana. Andrés je bio veliki prijatelj, pomogao mi je kad sam stigao u Nacional. "
