U moru kockastog veselja, kapetan Argentine, pognute glave, odšetao je bez riječi do tunela koji vodi u svlačionicu. Na semaforu u Nižnjem Novgorodu pisalo je: Hrvatska – Argentina 3-0. Lionel Messi je znao da je, još jednom, ovoga puta ranije nego što se itko nadao, san blizu kraja. Argentinska desetka dobro poznaje taj osjećaj.
Prije dvije godine, na drugom kraju svijeta, oko njega su se veselili čileanski crveni dresovi, dok je on još jednom predvodio svoje razočarane suigrače do postolja i medalja za drugo mjesto. Nekoliko minuta ranije, lopta je završila iza gola na MetLife stadionu u New Jerseyju, u finalu Copa Americe, a Argentina je kolektivno uzdahnula, svjesna da je se još jedan san rasplinuo na samom kraju. Lionel Messi, kapetan, desetka, najbolji igrač svih vremena, potezao je dres Albicelestea u očaju, dok su se čileanski igrači pogledavali sa izrazima koji su odavali nepokolebljivo samopouzdanje: "Messi je promašio jedanaesterac, ovo je naše finale!".
'Leo, nemoj otići'
Nekoliko sati kasnije, Messi se oprostio od argentinskog dresa, nakon još jednog izgubljenog finala – četvrtog ukupno, trećeg zaredom, drugog nakon jedanaesterca. "Nije mi suđeno, iako mi je najveći san osvojiti nešto u argentinskom dresu", rekla je Barcelonina desetka okupljenim novinarima.
Nakon toga, Argentina se ustala na noge. "Leo, nemoj otići", pisalo je na jumbo plakatima u Rosariju i Cordobi, argentinski predsjednik Macri prozvao je Messija "Božjim poklonom" i priključio se onima koji ga mole da se predomisli. Kada se argentinska reprezentacija vratila u Buenos Aires, na jednom je transparentu pisalo – "Messi, da igraš u raju, umro bih samo da te mogu gledati". Gradonačelnik Buenos Airesa ubrzo je podigao spomenik Messiju u čast, ne bi li ga natjerao da se predomisli.
'Nije trebalo tako završiti'
Argentina je živjela u panici da će izgubiti najboljeg igrača na svijetu, igrača kojega su toliko često kritizirali, od kojega su oduvijek očekivali nemoguće. Argentina je molila Messija da se vrati. I uspjela je – samo tjedan dana kasnije, Messi je rekao da razmišljao o povratku, a 12. kolovoza potvrdio je odluku. Maradonin nasljednik vratio se u nebeskoplavi dres, ne bi li Argentinu predvodio u još jednom, vjerojatno i posljednjem, jurišu na svjetsku krunu. I onda se dogodio Island, pa Hrvatska. Nije trebalo tako završiti.
Međutim, znaci su odavno bili na nebu - pomalo je nevjerojatan podatak da je Argentina pobijedila jednu jedinu kvalifikacijsku utakmicu bez Lea Messija, a pogodak koji je Aguero zabio Islandu prvi je nakon više od 600 dana koji je Argentina postigla bez da ga je asistirao ili zabio Messi. U prijateljskoj utakmici protiv Španjolske u ožujku Argentina je igrala bez Messija, i Sampaolijeva visoka linija uništena je sa 6-1. Uostalom, jedini razlog zašto se ova Argentina uopće plasirala u Rusiju upravo je Lionel Messi, koji je sam samcat donio svojoj reprezentaciju pobjedu nad Ekvadorom u posljednjoj utakmici kvalifikacija, zabivši hat-trick.
AFP PHOTO / Johannes EISELE
Nažalost, narav današnjeg diskursa koji okružuje nogomet nema prostora za analizu, za kontekst - on zaboravlja na povijest i ravna se isključivo posljednjim Velikim Događajem. Ne postoji odmjerenost i kritičko mišljenje, samo crno-bijela isključivost u potrazi za sljedećim klikom. Cristiano Ronaldo je trenutno najbolji na svijetu jer je zabio hat-trick Španjolskoj, Messi je razapet jer je odigrao dvije ispod prosječne (po svojim nevjerojatno visokim kriterijima) utakmice.
Hrvatska je kandidat za prvaka svijeta, a samo par tjedana ranije su je mediji pokapali zbog loših igara protiv Brazila i Senegala. Stvarnost, kao što to obično biva, nije tako crno-bijela, ali za kritičku distancu treba vremena i strpljenja, dvije stvari koje suvremeni nogometni medijski svijet ne trpi.
'Messi nije ponovo spasio svoju momčad'
Argentinski La Nacion pisao je nakon poraza od Hrvatske da “Messi nije spasio svoju momčad”, te da je njegova “staklena glava eksplodirala u tisuću komadića. Istina je nešto drugačija, a svakako bolnija za Argentinu - Messijeva glava nije od stakla, riječ je o čovjeku koji je sa 18 godina dominirao utakmicama na Bernabeu, Mestalli i Stamford Bridgeu, iza njega su tri finala Lige prvaka, finale Mundijala i tri finala Copa Americe, ako se itko zna nositi sa enormnim pritiskom, onda je to on. Međutim, na njegovim leđima bilo je više od pritiska - na njegovim leđima nisu samo nadanja cijele nacije nego imperativ: Argentinci zahtjevaju pobjedu, neovisno o stanju u reprezentaciji.
Messi je najbolji strijelac argentinske reprezentacije svih vremena, sa 64 postignuta pogotka. Ostala 22 igrača koja su s njim putovala u Rusiju zajedno su postigla tek 110. I zaista, ova Argentina je dolaskom u tri uzastopna finala uvelike nadmašila svoje realne mogućnosti. Uostalom, riječ je o momčadi čiji prvi vratar, Sergio Romero, nije bio starter u svoja posljednja tri kluba, koja nije proizvela elitnog beka još od Javiera Zanettija, a čiju kralježnicu u veznoj liniji čine Javier Mascherano, koji sa 34 godine igra u Kini, i Lucas Biglija, koji je zagazio u 33.
I upravo tu dolazimo do temeljnog problema, aporije u srcu neobjašnjivog odnosa Argentine, nacije koja nogomet voli više od bilo koje druge na svijetu, i Lea Messija, najvećeg svih vremena. Od Messija se očekuje da sve napravi sam, a to čak niti najveći ne mogu u sportu koji je definiram strukturom i prostorom, poput nogometa.
Leo nije imao svog Thurama ili Burruchagu
Ukoliko ćemo biti u potpunosti pošteni, nogomet nije bio fer prema Messiju. Nije normalno izgubiti tri finala zaredom, a još manje izgubiti ih u produžecima i nakon jedanaesteraca. Nije fer da niti jedan od Messijevih suigrača nije istupio i pomogao u niti jednom od tih finala - da on nije imao svog Thurama, Gotzea, Burruchagu ili Edera. Sve što je za Argentinu moglo poći po krivom, pošlo je.
Međutim, simptomatično je da je karijera reprezentativnog kapetana koji je osvojio olimpijsko zlatu, U20 Svjetsko prvenstvo i ostvario četiri finala smatrana neuspjehom? Gubitničke momčadi, poput Brazila 1982., Nizozemske 1974. i Mađarske 1954. smatraju se među najboljim svih vremena, ali iz nekoga razloga isto postignuće se koristi kao argument protiv Lea Messija i njegovog statusa u historiografiji sporta.
Najtalentiraniji i najracionalniji
Međutim, Messi ne duguje Argentini Svjetsko prvenstvo, kao što joj to nije dugovao niti Maradona, a njegov status kao najvećeg ikada neće biti ‘ukaljan’ ukoliko nikada ne postane prvak svijeta. Messi je najveći igrač svih vremena zato što već 10 godina radi ono što niti jedan igrač u povijesti prije njega nije radio - on je najbolji dribler, strijelac i plejmejker na svijetu, on nije imao lošu sezonu niti jedne godine od 2008., a krasi ga dosada nezamisliva ravnoteža južnoameričke genijalnosti i nizozemske racionalnosti.
Drugim riječima, Leo Messi je ono što bi bio Diego Maradona da je školovan u La Masiji, na krojfovskim principima totalnog nogometa. Forma Messijevih driblinga i udaraca uvijek prati funkciju - on je istovremeno i prirodno najtalentiraniji i najracionalniji igrač današnjice.
Rasprava o Messij i Ronaldu je - umjetno konstruirana
Rasprava o paralelnim vještinama Messija i Ronalda istovremeno je zagušujuća zbog količine netrpeljivosti koju dovodi, ali i potpuno umjetna - jedini razlog zašto je Ronaldo uopće spominjan kao Messijev rival je taj što su njegova karizma medijska pojava idealna za glamuroznu narav suvremenog nogometa. Ronaldo je jedan od najboljih golgetera svih vremena, ali on ulazi u raspravu sa Messijem kao rival jedino ako se ona reducira isključivo na postignute pogotke (treba napomenuti da i tu, iako minimalnu, također Messi ima prednost).
Svjetsko prvenstvo glamurozan je turnir, koji je odavno prestao biti vrhunac nogometne kvalitete, objektivni pokazatelj kvalitete. Elitni klupski nogomet već neko vrijeme je miljama ispred međunarodnog, zbog plejade razloga, poput manjka vremena za implementaciju rigidnih trening metoda, manjka kohezije i prostora za uvođenje jasnih planova igre i sistema. Razmislite malo, zašto bi Svjetsko prvenstvo, turnir koji se održava svake četiri godinu, u kojem ćete odigrati maksimalno sedam utakmica, bilo kriterij po kojim će se definirati vaša ostavština?
Nogomet nije dužan Leu Messiju, niti Argentini donijeti titulu svjetskih prvaka. Što god da se desilo u Rusiji, Messi će biti i ostati - najveći nogometaš svih vremena.
