Na njoj je pozirao zajedno sa Zvonimirom Bobanom, Dejanom Savićevićem, Darkom Pančevom, Fadilom Vokrijem, i Dragojem Lekovićev. Sve redom cimerima iz vojske.
"Gdje si me našao s tim pitanjem", odgovorio je kroz osmijeh Asanović.
"Naravno da se sjećam tog doba. Imao sam zadovoljstvo nekoliko mjeseci biti u vojsci sa sjajnim ljudima i nogometašima. Bili smo pravi cimeri. Bilo je svega među nama", rekao je Asanović te je nastavio.
"Bilo je svakakvih vojničkih zajeb... Suština svega je da smo u ono vrijme imali privilegiju služiti vojni rok i usto vrijeme baviti se s najljepšom stvari na svijetu, što nogomet definitivno jeste. Usput smo se družili i stvorili uspomenu za sva vremena", kazao je legendarni veznjak Hajduka te je opisao iskustva iz vojske.
"Prva tri mjeseca prošli smo sve što i ostali vojnici. Ustajanje, brijanje, obuka.... nismo bili povlašteni iako smo već bili izgrađeni nogometaši", opisao je.
"Nove generacije nogometaša ne bi to mogle razumjeti. Drugo je to vrijeme bilo i druga država. Više nije ni bitno jesmo li izgubili nešto zbog tih godinu dana u vojsci, ili jesmo li nešto naučili", poručio je te se osvrnuo na još jedan nezaboravan trenutak.
"Išli smo vlakom na neku prijateljsku utakmicu. Vozili smo se kroz snijeg, satima smo se vukli i pitali se hoćemo li doći do tog Rudara i odigrati susret. Kad smo stigli, bilo je to sve samo ne utakmica. Po onom snijegu bila je to borba za preživljavanje. Poslije toga vratili su me u Zadar. Više nisam bio u sportskoj satniji, a razlog nije bila nikakva kazna", završio je.
