Zlatan Ibrahimović HNL-a ili Peter Crouch iz Tomislavgrada nadimci su kojim godinama ljubitelji nogometa tepaju jednom od zaštitnih lica domaćeg nogometa Ivanu Krstanoviću. Iako nikad nije nastupao u Ligama petice jasno je da ga s ovim dvojcem povezuju visok stas i ubojit instinkt ispred protivničkih vrata.
Na nogometnim travnjacima je još od 2000. godine kada kao 17- godišnjak registriran za HNK Tomislav. Potom ga je put preko Drinovaca i Posušja, u kojem je pokazao da će se razviti u rasnog strijelca, doveo u Zagreb. U 'ulici pjesnika' Krle se zadržao tri sezone, a nakon što je 2011. godine postao najbolji strijelac lige otišao je u Dinamo s kojim osvaja dva prvenstva i Kup.
Zaštitno lice HNL-a
Krstanović se potom seli u Rijeku s kojom nastavlja trofejni niz spremajući u vitrine Kup i Superkup da bi kratko 2015. godine igrao i u Zadru nakon kojeg je uslijedio dvogodišnji odmor od HNL-a.
Vratio se Krstanović u BiH samo da bi sa Širokim osvojio i Kup susjedne države, ali ga je brzo nogometni put vratio u HNL u kojem je zaista napravio ime. Po povratku je prvo obukao dres Lokomotive da bi se od 2019. skrasio u Slaven Belupu.
Ivan Krstanović je prije nekoliko tjedana u 39. godini života potpisao, novi jednogodišnji ugovor s klubom iz Koprivnice te na taj način otklonio sumnje o tome hoće li i gdje će nastaviti karijeru.
Lov na Suraća i Cvitanovića
Iza sebe ima već 14 HNL sezone i 118 pogodaka što ga svrstava na treće mjesto najubojitijih strijelaca hrvatske lige, a u lov na drugo mjesto će krenuti s Belupom u kojem se sad već ozbiljno skrasio.
Upravo zbog toga smo napravili jedan neobičan razgovor s ovom istinskom ikonom HNL-a u kojoj smo otkrili je li mu žao što se nije okušao na Zapadu, tko to od HNL stopera najgore udara te je li i dalje najbolji izvođač penala u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Sve to i još puno drugih detalja iz njegove bogate karijere smo propitali, no krenimo redom.
Potpisali ste novi ugovor s 39 godina. Kroz karijeru ste prošli puno klubova, ali eto u Koprivnici ste se skrasili i zadržali najdulje do sada. Što je to posebno u Slavenu i Koprivnici što vas je vezalo dulje od dvije sezone?
Mogu reći da mi je lijepo u ovom gradu. Ljudi su me sjajno primili, navijači i svi u klubu me vole i cijene, a s druge strane i ja njih poštujem i volim tako da se osjećam ovdje kao da sam kod kuće. Zadnje tri sezone sam bio jedan od boljih igrača i zabijao sam najviše golova tako da mi zbilja odgovara život ovdje. Mogu reći da o Koprivnici i klubu mogu reći sve najbolje, samo riječi hvale i stvarno mi je super ovdje.
Dosta navijača koji vole i cijene HNL i vašu ulogu u njemu je s nestrpljenjem ovog ljeta iščekivalo hoćete li nastaviti karijeru i hoćete li je nastaviti u Slaven Belupu. Na kraju je novi ugovor stigao iako su ti pregovori potrajali. Je li bilo drugih opcija?
Nisam se žurio s tim. Ja sam već ranije odlučio da ću sigurno igrati ovu sezonu tako da je HNL jedino dolazio u obzir, jer mi je cilj stići Cvitanovića po broju pogodaka. Vjerojatno da nisam u Belupu, otišao bi negdje drugo, ali Slaven mi je prvi izbor i uspjeli smo se dogovoriti te mi je baš drago da sam ostao u Koprivnici.
Spomenuli ste Cvitanovića, to je bilo moje sljedeće pitanje. Mislite li da je realno da ga stignete ove sezone? On ima 126, a vi 118. Vugrinec je malo predaleko sa 145 ili i njega imate na oku?
Ja vjerujem u svoje kvalitete i ne sumnjam da ću sigurno zabijati i ove godine samo ako Bog da da ne bude ozljeda. Evo prošlu sezonu da nisam imao ovu ozljedu sigurno bi zabio još pet, šest pogodaka tako da ja vjerujem da ovu sezonu mogu zabiti dovoljno. Najvažnije je da budem zdrav i ne sumnjam da ću ga stići.
Niste daleko ni od još jednog rekorda – onog za najstarijeg strijelca u HNL-u kojeg drži Jakov Surać ako se ne varam, koji je zabio s 39 godina i pet mjeseci.
Da, to je isto točan podatak. Tako da sam i na tom tragu da srušim još jedan rekord odnosno taj Suraćev. I to bih trebao ove sezone srušiti.
Nazabijali ste se golova u karijeri zbilja mnogo no možete li izdvojiti najdraži pogodak i najdraži trenutak karijere?
Sigurni mi je najdraži gol karijere penal protiv Dinama iz Kijeva u Ligi prvaka i taj pogodak koji sam zabio te 2012. godine. Ti naslovi i kupovi koji su se osvajali su lijepa sjećanja, a sigurno je najljepši period karijere bio taj u Dinamu. Bilo je meni lijepo i u Rijeci i ovdje u Slavenu svakako.
Gdje god sam igrao bilo je lijepih trenutaka i uživao sam. Ne podcjenjujući nikog svi znamo da je Dinamo iznad svih tako su ti trenuci ostali u osobito lijepom sjećanju. Kao što sam rekao, samo riječi hvale imam i za sve ostale klubove u kojima sam igrao od Rijeke, Lokomotive, Belupa, Zadra.
Vodili ste u kroz ovih 13 dosadašnjih sezona bitke s nebrojeno puno obrambenih igrača. Tko vam je bio najteži rival, a koji je stoper najžešće udarao u duelima?
Ovo je sad već teže pitanje. Iskren da budem nisam o tome ni razmišljao, ali svakako da je bilo vrlo nezgodnih obrambenih igrača koji su me čuvali kroz karijeru. Svi znamo da je Dinamo najjači već godinama i logično je da je protiv njih najteže bilo. Sad poimence se teško sjetiti. Dugo godina igram i puno se igrača promijenilo pa je sad tog jednog teško izdvojiti.
A tko je udarao najviše, to se mogu sjetiti. Ivo Smoje kad je igrao u Osijeku, on je baš udarao žestoko. To je uvijek bilo u kost. On je najviše udarao.
Penali su vam kroz karijeru bili forte, a i sami ste rekli da vam je i najdraži gol baš iz penala. Čak se i najveći ljubitelji HNL-a teško mogu sjetiti vaših promašaja s bijele točke. Mogu se nabrojati na prste jedne ruke (ukupno samo četiri u 20 godina karijere). Dugo godina ste glasili za najubojitijeg izvođača, ali sad su se pojavile nove snage poput Majstorovića i Livaje. Vjerujete li da i dalje držite titulu najboljeg izvođača jedanaesteraca u HNL?
Sigurno ću za sebe reći da jesam, ali vidjeli smo da je Marko Livaja pokazao da je stvarno majstor. Izvodi penale vrhunski, prošle sezone je zabio 12. Svi misle 'to je penal, lako je' treba to zabit. To nikako nije lako, to je zbilja vještina, a Livaja to radi majstorski. I Majstorović ih izvodi zbilja sjajno tako da ima puno dobrih izvođača danas u HNL-u.
Hajduk vam je mušterija, zabili ste im 15-ak komada, teško je i pobrojati sve.
18 sam ih Hajduku zabio, ha ha.
Da, da 18 znači. Šta vas to protiv Splićana posebno inspirira ili vam jednostavno pašu?
Ne znam šta bih vam rekao. Eto protiv Dinama i Osijeka mi baš i ne ide. Stvarno mi ne leže, a opet protiv nekih drugih klubova me ide. Bilo je, eto utakmica protiv Hajduka gdje me cijelu utakmicu nigdje nema, loše se osjećam, ne ide me, ne sluša me lopta i op dođe šansa i ja zabijem.
Baš mi leže iz nekog razloga, a sad zašto je to tako ne znam. Kao što sam rekao, Osijek i Dinamo mi nikad nisu ležali, a Lokomotivi i Istri sam zabio najviše, pa Hajduku. Rijeci sam dosta zabijao. Ja se za svaku utakmicu isto pripremam bila to Istra, Lokomotiva ili Hajduk i Dinamo, ali protiv nekog ide, protiv nekog ne.
Zašto je broj 99 na leđima? Ima li neko posebno značenje?
Uvijek mi je to bio najdraži broj. U Zagrebu sam nosio 29 i došao sam u Dinamo i mislim da je bio zauzet tako da mi je 99 bio logičan. Od tad više nisam mijenjao.
Navijači vas zovu Ibrahimovićem HNL-a zbog dugovječnosti i stature. Dugo igrate pa nas sve zanima ima li neka tajna dugovječnosti koja vam omogućava da na tako visokoj razini igrate već gotovo dva desetljeća?
Ja se dobro fizički osjećam. Kad god odem na pauzu treniram, radim i držim do sebe. Pripremam se za svaki trening, održavam se dobro i vodim dosta računa. Zdrav život i dobra prehrana i priprema su ono zbog čega tako dugo trajem. Samo nek bude zdravlja.
Je li vam žao što se niste okušali u inozemstvu? Naravno, ne mislim na BiH nego na zapad i lige petice. Je li bilo ponuda od tamo?
Mene svi pitaju to, a ja kažem 'ja sam iz Tomislavgrada, cijeli sam život u inozemstvu'. Nije mi žao. Ne treba ni za čim žalit. Bilo je tih par ponuda i mogu reći da mi je žao jedne stvari. Bila je ta ponuda iz Engleske, iz Championshipa. Žao mi je što nisam otišao u Sheffield Wednesday.
Tamo sam već bio sve dogovorio, uvjete na tri godine. Čekao sam na radnu dozvolu i nisam je mogao dobiti. Bio sam dobio poziv za BiH reprezentaciju, odbio sam ga i čekao Hrvatsku. Bio sam na širem popisu i na kraju nisam zaigrao tako je to propalo. Bio je to početak 2010-ih, ali igrao sam za dobre klubove i u Hrvatskoj. Stvorio sam i karijeru i ime tako da se nemam što žaliti.
I za kraj pitanje koje zanima sve ljubitelje nogometa, do kad mislite igrati? Je li ovo zadnja sezona ili postoji mogućnost da vas i dulje gledamo u HNL-u?
Sve zavisi o zdravlju i kako ću se osjećati, ali najvjerojatnije je da ću odigrati još ovu sezonu i da je to to. Ipak, nikad ne reci nikad. Vidjet ćemo, ali mislim da je ovo zadnja sezona.
