Marko Mlinarić jedna od onih istinskih legendi Dinama, slavni kapetan koji je u plavom dresu upisao čak 613 nastupa i zabio 174 pogotka. Mlinka danas ima 51 godinu i rado se prisjeća tih dana ponosa i slave, kao i svoje prve utakmice za Dinamo.
"Bilo je to u proljeće 1978. godine u Osijeku. Imao sam 17 i pol godina, ušao sam umjesto Ivice Poljaka. Vodio nas je trenerski trojac Antolković, Bazić, Kobešćak. Tada sam još igrao lijevo krilo, a već u sljedećem nastupu, protiv Čelika u Zagrebu, postigao sam prvijenac u pobjedi 3:1", prisjeća se jedna od najvećih Dinamovih desetki, ljubimac trenera, suigrača, navijača...
No, ne baš svih trenera, barem ne onih koji su ga vodili izvan Dinama. Zbog jednoga i danas proklinje 1982. godinu...
"Prije godinu i pol bio sam u Beogradu na pokopu nekadašnjeg Dinamova povjerenika Todorovića i jedan mi je beogradski novinar tada kazao: "Mlinka, da si igrao za Zvezdu, imao bi 100 nastupa za reprezentaciju!" Ja mislim da ih ne bi bilo 100, ali bi barem 50. Da, to što me Miljanić nije vodio na SP u mojoj najboljoj sezoni rana je koja i danas peče", kaže Mlinka.
Slavna 1982. godina bila je tako jednako i okrutna.
"Ne samo da nisam išao na SP u Španjolsku nego smo i u finalu kupa izgubili od Zvezde. Jako mi je to teško palo jer bismo bili prva Dinamova generacija s dvostrukom krunom. Ali, sve je ipak lakše kad se sjetim šampionskog pohoda s Ćirom, tih nezaboravnih utakmica. Ona protiv Zvezde u Zagrebu, pobjeda 3:0, možda je i najdraža u životu", tvrdi Mlinarić.
Šampionski dres iz 1982. godine više nema, iz jednostavnog razloga.
"Desetka je bila izložena u poznatom restoranu "Karaka" moga prijatelja Kremenića. I, zamislite, netko je provalio u restoran i sve ostavio netaknuto, a odnio samo – moj dres!. Dinamu sam dao najbolje godine, nikad se nisam štedio, uvijek sam mu bio privržen".
I danas je profesionalac u Dinamu, radi individualno s mlađim kategorijama. Sin Ivan ima 21 godinu i student je novinarstva. Nogomet igra za svoju dušu, amaterski, u zagrebačkom Zelengaju.
