Kovačić je, podsjetimo, u siječnju prešao iz zagrebačkog Dinama u Inter u kojem se vrlo brzo ustalio u prvoj momčadi i zaradio niz sjajnih kritika za svoje igre.
"Za mene je to bio veliki skok. Sve je ovdje drugačije. Ne želim podcjenjivati hrvatski nogomet, ali u Italiji je sigurno puno teže. Sve je brže, teže, drugačije. A to se odnosi i na navijače. Tribine su pune i sjajno je igrati u takvom ozračju. Sam život mi je ostao isti. Nažalost, ovdje nema mise na hrvatskom, ali sve ostalo je u redu", poručio je Kovačić. Jedan ste od najtalentiranijih hrvatskih nogometaša. Tko vas je otkrio i kakav je osjećaj imati takav talent? Hvala na komplimentima, lijepo je čuti takve pohvale. Ne znam tko me je otkrio, ali znam da me je majka odvela na prvi trening, ona je prva shvatila da imam kvalitetu. Moram zahvaliti svojim roditeljima. Često roditelji stavljaju pritisak na djecu, a moji otac i majka su me uvijek pratili, katkad bi mi nešto rekli, ali nikad nisu stvarali pritisak. Sretan sam svojim životom i zbog toga se mogu u potpunosti posvetiti i dati najbolje od sebe u svome poslu".
Jeste li se ikada uplašili da bi vas uspjeh mogao udaljiti od vjere? Iskreno, nikad nisam pomislio na to. Za mene se ništa nije promijenilo. Igram nogomet, a s uspjehom dolazi i slava. Nadam se i vjerujem da me te stvari nikad neće promijeniti i da ću uvijek ostati isti. Znam da se može pojaviti sumnja u vjeru, ali u tim trenucima tu su roditelji i prijatelji.
Debitirali ste za reprezentaciju protiv Srbije. Kakve uspomene nosite iz te utakmice? Ta je utakmica značila puno našem narodu. Ne mogu puno govoriti o ratu jer sam se tada tek rodio, ali sigurno je ostavio veliku ranu na hrvatskim ljudima. Dakako, i na Srbima. Što se tiče utakmice, moram zahvaliti svima koji su mi omogućili tako veliku priliku. I hvala Bogu što smo ostvarili pobjedu od ključne važnosti. Za sve Hrvate je ta pobjeda bila više od tri boda.
Odrasli ste u Austriji, pa ste živjeli u Zagrebu, sada ste u Milanu. Kako ste podnijeli sve te promjene? Kad sam odlazio iz Austrije, bio sam sretan što dolazim u Zagreb gdje sam proveo tinejdžerske godine. Odlazak u Milano mi je teže pao jer sam u Zagrebu ostavio djevojku, prijatelje, crkvu. Proveo sam šest prekrasnih godina u Zagrebu, ali takav je nogometni svijet. Ne kažem da nisam sretan u Milanu, čak štoviše. Lijepo mi je u Interu, ali znam gdje mi je dom, a to je važno.
