ŠOKANTAN PORAZ U REYKJAVIKU: Islanđani u zadnjoj minuti stigli do velike pobjede protiv Hrvatske
Donedavno je i sama činjenica da okosnicu Vatrenih čine igrače najboljih europskih klubova - Reala, Barcelone, Juventusa, Intera , Liverpoola... bila je dovoljna da suparnici "padnu", ali to se u islandskoj večeri okupanoj suncem sinoć nije dogodilo.
I kad se činilo, da će nakon bezidejne i statične igre, bod u Reykjaviku biti velik "kao kuća", upornost Islanđana se na kraju isplatila, domaćini su slavili golom u 90. minuti, ostavljajući iznad hrvatske reprezentacije puno upitnika uoči posljednja četiri kola i dva teška gostovanja, u Turskoj i Ukrajini.
'Igra bez igre'
Glavinjanje Vatrenih na otoku vulkana i gejzira samo je nastavak priče o "igri bez igre", bez jasno postavljene igre i notorne Čačićeve karakteristike o zakašnjelim i lošim reakcijama s klupe. Jer i s tog mjesta se dobivaju utakmice. Pa su se i laici čudili što, pobogu Ivan Perišić radi na desnoj, umjesto na lijevoj strani, s koje je rušio i Španolce na Euru. Mandžukić je bio bezopasan s drugog krila, Kovačić nevidljiv u vezi, Pivarić i Jedvaj nedovoljno probojni po bokovima, a obrana je nekoliko puta prije primljenog gola, zaplivala pred naletima Islanđana.
Lukin 'one man show'
Luka Modrić imao je u uvodnim minutama "one man show", činilo nam se da su i domaći igrači na terenu stali gledajući njegovu nogometnu čaroliju. Ali, i to je brzo nestalo, ni Modrićeva genijalnost nije se mogla održati bez jasnog sustava iza sebe.
"Ovi igrači zaslužuju nekoga tko će ih voditi na pravi način", kazao je nakon utakmice stručni komentator Joško Jeličić, odapinjući strelicu kritika u Čačićevom smjeru.
Gard grčkih stoika
I dok su na terenu tonule akcije hrvatskih nogometaša, pored aut-linije sve je, gardom grčkih stoika, promatrao izbornik Čačić, još jednom pokazujući da kad je Bog dijelio trenerski nerv, Ante ostao negdje u zapećku.
"Blažen je onaj koji se zadovoljava onim što ima", jedna je od teza stoicizma, idealna za Čačića koji ima privilegij iz blizine voditi prvake i finaliste Lige prvaka, igrače protagoniste u klubovima iz Liga petice.
Shvaćamo Čačića, vjerojatno se uz rub terena gledajući igračku moć Vatrenih, osjeća kao "dijete u tvornici čokolade", ali daleko je hrvatski izbornik od uloge filmskog čokoladnog genija Willyja Wonke...
Jedno je priprema za dvoboj, ali utakmica je živi organizam, koji se kreće i razvija i u neočekivanom smjeru. Ispada da je svaki taj smjer, i najmanje skretanje s zamišljenih mentalnih tračnica, za Čačića neočekivan. Dok utakmica meandrira, izbornik nepomično gleda u travnjak. Jučer smo, ne prvi put, imali osjećaj da Čačića iz njegovog zena ne bi probudila erupcija islandskih vulkana ni uzdizanje vodenog stupa iz vrelog gejzira. Ništa, baš ništa.
"Ki bi da bi", rezignirano je izjavio Čačić nakon rezultatskog debakla na Islandu. Kao da je to sve što se moglo napraviti.
Zakomplicirali kvalifikacije
Izbornika je konačno stao "njegovo veličanstvo Rezultat', a situacija se u kvalifikacijama potpuno zakomplicirala.
Ni prije Islanda nije bilo bolje, prije nego što je "treća postava" u Los Angelesu u prijateljskoj utakmici iznenadila Meksiko, Hrvatska je jednako tako mučila protiv Ukrajine, a maksimirsku utakmicu riješio je jednim potezom Nikola Kalinić. Ono što je krajem ožujka zabio Pjatovu, sad je prošlo pored gola, govorimo o jedinoj suvisloj akciji Vatrenih na Islandu.
Sjetimo se i Šukerovog dogovorenog nesretnog "intermezza" u Tallinnu, gdje je Estonija s 3:0 pobijedila Vatrene u prijateljskoj utakmici u kojoj su reprezentacija i Juventus praktički na godinu dana ostali bez Marka Pjace, potentnog krilnog napadača čije je koljeno propalo u pijesak ispod lažne estonske trave...
Kasne zamjene
Island je jučer prvi put uspio pobijediti Hrvatsku u povijesti. Momčad koju su Vatreni izbacili u dodatnim kvalifikacijama za SP u Brazilu, izgubila je i u prvoj utakmici ovih kvalifikacija u studenom, Islanđani su u Maksimiru pali nakon dvije akcije nepredvidljivog Marcela Brozovića, igrača koji ne haje za Čačićevu pragmatičnost. I jučer je izbornik posegnuo za Brozovićem, ovaj put je veznjak Intera bio "džoker zovi", zamijenio je Kalinića u 63. minuti, ali ni on ne može svaki put napraviti čudo. Drugu zamjenu napravio je Čačić u 88. minuti, možda je mogao i ranije uvesti Ivana Santinija, Caenovog "topnika" umjesto indisponiranog Mandžukića koji je igrao pod bolovima i nije bio na razini na kakvoj smo ga navikli gledati... u Juventusu.
I kad jednog dana Čačić više ne bude izbornik, prosječnom hrvatskom navijaču ostat će u glavi njegova slika kao čovjeka koji je nepomično stajao i buljio u teren. Bez reakcije, bez trenerskog instinkta, bez elementarnog talenta za vođenje utakmice.
Šteta, baš šteta. Jer ovakva generacija, složit ćete se, ne zaostaje puno za Ćirinim sinovima, koji su 1998. godine bili treći na svijetu.
