"Kvaka 22" spominje se izvorno u istoimenom romanu Josepha Hallera iz 1961. godine, romanu o američkom pilotu koji se suočava sa surovošću Drugog svjetskog rata. Kao vojni pilot on mora ispuniti određenu kvotu letova kako bi na kraju dobio otpust, a kako ga je, logično, strah da ne pogine, pilot svim silama pokušava eskivirati ulazak u avion i moguću pogibelj. Prvo se pokušava izvući na psihičku nestabilnost i na strah od smrti, ali ga onda psihijatar uvjerava kako je zapravo njegovo razmišljanje racionalno jer svatko se boji smrti i svatko bi se na taj način mogao izvući iz vojske. Dakle, ako je vojnik razuman neće svjesno juriti u smrt, a vojska mu nalaže, ako na kraju želi dobiti častan otpust, da mora ići u misije.
Pilotu tada predstoji samo jedna opcija. Da bi se "skinuo" iz vojske iz izbjegao smrt, pilot mora juriti u opasne misije, dakle u smrt, kako bi ispunio određenu kvotu letova i ostvario cilj, iako je to u njegovoj glavi sasvim nelogično. Dakle, riječ je o paradoksalnoj situaciji i to paradoksalnoj situaciji s kojom se ljudi susreću u svojoj svakodnevici.
Englezi često u svojim svakodnevnim razgovorima koriste izraz "kvaka 22", na našem govornom području taj se izraz baš i ne koristi, a većina ljudi, čak i oni koji koriste izraz, vjerojatno ne zna što on, zapravo, znači. Nama neki najbliži primjer može se vidjeti, recimo, prilikom zapošljavanja kada vas potencijalni poslodavac ne želi zaposliti jer nemate radnog iskustva, a s druge strane da biste stekli radno iskustvo negdje morate početi raditi. Dakle, kada želite steći radno iskustvo, poslodavac vas ne želi zaposliti jer su im potrebni ljudi s iskustvom. Neka jednostavna i nepamtljiva definicija ove logičke paradoksalne situacije bila bi da: Čovjek mora prvo ispuniti preduvjet da bi ostvario određeni cilj, ali da bi inicijalno ispunio taj preduvjet on mora postići određeni cilj.
'Kvaka 22' u reprezentaciji
Jednu takvu pomalo paradoksalnu, "kvaka 22"-situaciju, sada imamo i u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, a glavni akter naše priče je Lovro Majer. Bivši nogometaš Dinama u vrhunskoj je formi već dulje vrijeme, uz izuzetak kraće pauze zbog ozljede. Majerov uzlet krenuo je kada je Zoran Mamić preuzeo po drugi put klupu Dinama, odnosno nakon rastanka "modrih" i Nenada Bjelice. Majer je rastao iz utakmice u utakmicu, dogurao je do statusa najvažnijeg i najvrjednijeg igrača Dinama, briljirao je u nastupima za U-21 reprezentaciju i na kraju ostvario veliki transfer u respektabilni razvojni klub Rennes. Majer je, dakle, na hrvatskoj, a sada već i europskoj sceni, već duže vrijeme i moramo priznati da nas je pomalo iznenadilo što mu je izbornik Zlatko Dalić uputio tek naknadni poziv u A selekciju kada je doznao da na neke igrače neće moći računati, a još nas je više iznenadilo što ga je uvrstio u početni sastav protiv Malte u pretposljednjoj utakmici kvalifikacija za SP 2022.
E sada, nakon što smo odgledali njegovu partiju u dresu Rennesa protiv Lyona, u kojoj je odigrao fantastično i bio ponajbolji igrač na utakmici koju su dobili s 4:1, a onda i utakmicu Hrvatske protiv Malte, u kojoj je zabio dva gola i bio, prema našem sudu, najbolji na terenu, i logično smo zaključili da je Majer već trebao biti prvotimac, odnosno, da od sada on mora biti starter u reprezentaciji.
No, tu sada imamo problem. Izbornik Zlatko Dalić u svom se četverogodišnjem mandatu, a posebice u periodu nakon osvajanja drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu 2018. godine, baš i nije proslavio izgradnjom nekog sustava, a ponajviše stvaranjem nekog kostura ekipe. Pribjegavao je izbornik, osim sada u posljednje vrijeme kada češće koristi igrače u formi bez obzira na njihov status, popularnost i hijerarhijsko pozicioniranje unutar momčadi, uglavnom takozvanom "alibi" sastavljanju momčadi u kojoj je u prvi plan gurao uglavnom samo najjača i najzvučnija imena bez obzira na njihovu formu i bez obzira na to odgovara li im uopće formacija i sustav igre.
Majerov problem
Dalićeva promjena paradigme, uvođenje svježe krvi, mladih igrača u formi željnih dokazivanja, dala je novi i veoma pozitivan impuls reprezentaciji. Rekalibriranje reprezentacije uslijedilo je nakon debakla na Euru, a Dalić je do sada iznjedrio nekolicinu vrlo perspektivnih novih reprezentativaca, poput Borne Sose, Joška Gvardiola, Marka Livaje, Luke Ivanušeca i na koncu, Lovre Majera.
No, javlja nam se sada tu neki oblik "kvake 22", posebice kada je u pitanju Lovro Majer jer na njegovoj poziciji konkurencija je pregolema i kada bi gledali situaciju kroz perspektivu zapošljavanja ili dobivanja posla, Majer je onaj koji kuca na vrata i traži priliku od poslodavca. No, da bi Majer dobio priliku u početnoj postavi i da bi se nametnuo, on mora igrati, i u svakom normalnom okruženju on bi priliku i dobio, ali hrvatska reprezentacija je specifično okruženje katkada prožeto raznim paradoksima i nelogičinim situacijama. Pa se vrlo lako može dogoditi da će se Majer ipak malo načekati, iako prema svim kvalitetama i formi on mora biti prvotimac.
Dalić do sada nije pokazao neku dosljednost kada su u pitanju nove ideje, eksperimenti, uvođenje i zadržavanje nekih novih lica, pa ne znamo možemo li očekivati da će ostati dosljedan i sada po pitanju Lovre Majera, za kojeg mislimo da bi doista trebao imati svoje mjesto u momčadi. Dalićevo prečesto rotiranje igrača, konstantno rošadiranje i traženje nekih novih rješenja u vrlo slabom i krhkom sustavu, koji tek u posljednje vrijeme počinje sličiti na nešto, pa onda i ta alibi-igra, alibi-selekcija, donosi goleme oscilacije u igri i prezentaciji. Pa tako imamo, recimo, briljantno izdanje s Maltom i Slovenijom, pa onda loše izdanje protiv Cipra i protiv Slovačke i u tim je utakmicama Dalić koristio različite sastave.
'X-faktor'
No, smatramo kako bi se u Majerovu slučaju morala napraviti iznimka, jer on je, zaista i ne pretjerujemo, izniman igrač. Pojasnit ćemo to ovako iz naše promatračke perspektive.
Kada su u pitanju hrvatski nogometaši, posljednji koji je svakako mogao izazvati nekakav specifičan osjećaj kod promatrača, navijača, trenera, stručnjaka, bio je upravo Luka Modrić. Još u dresu Inkera, a kasnije i Dinama, Modrić je imao ono nešto, onaj x-faktor, koji izaziva kod promatrača pomalo apstraktan osjećaj, koji pak možemo usporediti tek možda s uzbuđenjem ili nekim leptirićima u trbuhu, a o vremenima kasnije, u Tottenhamu i Real Madridu da i ne govorimo.
Da smo vjerovali da će Hrvatska dati još jednog igrača čija igra izaziva ovakav osjećaj i to u tako kratkom vremenskom razdoblju, još za vrijeme Modrićeve ere, nismo vjerovali, ali eto, Lovro Majer nas je demantirao. Bivši dinamovac postao je kvalitetan, uzbudljiv i izuzetno koristan igrač za reprezentaciju. Krenut ćemo od posljednjeg Majerova izdanja, izdanja koji nas je, u konačnici, natjerao da pišemo ove riječi. Protiv Malte, iako utakmica protiv toliko inferiornog protivnika možda nije mjerilo, Majer je odigrao vrhunski i još ju je oplemenio s dva pogotka. Statistika mu je izvrsna, ima dva udarca po golu i dva gola, točnost dodavanja mu je na visokih 91 posto, imao je tri od pet točnih dugih lopti, jedno ključno dodavanje.
Modrićev nasljednik
No, ono što nećete vidjeti na grafici i što statistika ne prikazuje, jest upravo to da je Majer idealno rješenje za deficitarnu poziciju desnog krila. lakoća kojom Majer igra, njegova jednostavnost u igri, vrlo lak pronalazak rješenja, pa ček i neki potpuno modrićevski elementi, poput dodavanja vanjskim dijelom kopačke, građenja lopte i načina na koji iznosi loptu.
Da ne zagušujemo više sa statistikom, o tome koliko je Majer postao kvalitetan i da vjerojatno nismo jedini koji smatramo da ima x-faktor, najbolje govori činjenica da su isto to primijetili i brojni strani mediji, pa čak i klubovi. Majer je u stranim medijima već označen kao Modrićev vjerojatni nasljednik. Govorilo se o njegovu transferu u Leeds, Leicester, Newcastle, Borussiju Dortmund, Sevillu, Real Sociedad, Milan, Marseille, na koncu ga je i ugledna Marca imenovala Modrićevim nasljednikom u Realu.
Majer nudi jedan sasvim novi set vještina i nosi tu neku novu dimenziju u igri. S krila se odlično zabada u sredinu, dijeli lopte, razigrava i kombinira, s druge strane on svojim kretanjem po terenu, a istrčava velike distance po utakmici, nerijetko stvara višak. Svakako valja naglasiti kako je riječ o sve boljem duel-igraču i vrlo je važno istaknuti kako je Majer igrač koji aktivno sudjeluje u obrani, i koji vrhunski čita igru, iako se to možda i ne primjećuje jer je riječ o ofenzivcu, a njima se u prvi plan uvijek guraju golovi i asistencije.
Lovro Majer
Sve je na Daliću
Majer je ogromno pojačanje, i u suštini on bi uistinu mogao biti Modrićev nasljednik, ali prvo mora riješiti tu svoju "kvaku 22". Lako se, kao što smo kazali, može dogoditi da Majer neće startati već protiv Rusije na Poljudu, može se dogoditi i da mu Dalić u buduće ipak pretpostavi nekog hijerarhijski, stažem ili iskustvom, višepozicinoranog, poput Nikole Vlašića, Marija Pašalića, Josipa Brekala, iako je, Majer na toj poziciji najbolje rješenje.
Nekako se nadamo, ili barem vjerujemo da Majer neće završiti kao junak iz Hallerova romana s početka priče, koji je na kraju odradio desetke i desetke opasnih letova, odnosno da Lovro neće morati "nositi vodu" kao Mateo Kovačić ili rudariti do mjesta u početnoj postavi. Bilo bi, u principu, najbolje za sve kada bi Dalić ostao pri ovoj novoj politici vođenja reprezentacije, kada bi ostavio alibi-igru i alibi-selekciju, hijerarhiju i te arhaične postulate. Tada više ne bi bilo paradoksa, ne bi bilo "kvake 22", nelogičnih situacija, ne bi mladi igrači u naponu snage grijali klupu i skupljali mrvice, već bi možda dobili još pokojeg "Majera", a na koncu i prepoznatljivu igru i sustav.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
