U derbiju osmine finala Gorica je na svom travnjaku pobijedila Hajduk s 2-1 i prvi put u svojoj povijesti stigla do četvrtfinala Kupa, dok je Hajduk tek treći put ispao već u osmini finala. Posljednji put Splićanima se to dogodilo prije devet godina kada ih je kao branitelje naslova srušila Istra na Poljudu pod vodstvom ZoranaVulića, a iz osmine finala ispadali su i 1995. godine kada ih je šokirala Marsonia.
Domaćin je poveo u 64. minuti sjajnim golom KristijanaLovrića iz slobodnog udarca sa 25 metara, a korak bliže pobjedi domaćin je stigao u 85. minuti kada je JoeySuk iz kontre zabio za 2-1. Tračak nade Hajduku je donio Stanko Jurić u 88. minuti, no više od toga nije išlo.
Hajduk nije loše otvorio utakmicu, barem je tako izgledalo, ali na koncu ispalo je kako je to na neki način bila i zamka trenera Gorice, Sergeja Jakirovića. Naime, on je odlučio prvi dio susreta odigrati defenzivno i pustiti Hajduk da se ispuše. Takav je pristup izrazito hazarderski jer puštate protivnika da vodi igru i ako je slučajno netko raspoložen ili je trener predvidio zamisli svojeg protivnika i iskoristio taktiku kojom će razbiti bunker, onda je u problemu. Međutim, Jakirović je dobro pročitao protivnika i taktika mu je uspjela. Hajduk je u drugom poluvremenu drastično pao, možda čak više psihički nego fizički, a Gorica je krenula u protuudar. Prvo je Lovrić iz slobodnjaka uzdrmao Splićane, a zatim i Suk. Počasni pogodak Stanka Jurića bio je samo to, počasni.
30.10.2019., Gradski stadion, Velika Gorica - Utakmica osmine finala hrvatskog nogometnog kupa, HNK Gorica - HNK Hajduk. Trener Hajduka Damir Buric. Photo: Goran Stanzl/PIXSELL
U čemu je problem?
Legitimno je nakon ovakvog izdanja i sve očitijeg drastičnog pada u igri te golemog navijačkog nezadovoljstva, zapitati se koji se to vrag događa s Hajdukom? Je li problem u Damiru Buriću? Trenerima? Igračima? Navijačima? Sportskoj politici? Mentalitetu? Pa reći ćemo možda u kombinaciji svega toga. Hajduk se "traži" već desetak, možda i više godina, a umjesto da se kontinuirano radilo na strategiji, koja je ključ i temelj svakog uspjeha, radilo se, ha činjenica je, površno i stihijski.
Zanimljivo, od posljednje titule Hajduk je promijenio više od 20 trenera, negdje pola tuceta predsjednika, mijenjala se Uprava, redali su se i sportski direktori... Ali nitko se u međuvremenu nije odlučio promijeniti strategiju. Zapravo, činilo se kako Hajduk ide u dobrom smjeru u mandatu Ivana Kosa, koji je preustrojio Akademiju, uveo je kakvu takvu strategiju i financijski oporavio klub. Kosa su preko noći svrgnuli i pustili klub u ruke Jasminu Huljaju koji se, ali baš nekako, nije snašao u toj vladarskoj ulozi i jedino dobro što je napravio bilo je dovođenje Siniše Oreščanina na mjesto trenera.
20.04.2019., stadion Poljud, Split - Hrvatski Telekom Prva liga, 30. kolo, HNK Hajduk - HNK Rijeka. Sinisa Orescanin. Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL
Otpuštanje balasta
Malo tko se neće složiti, Oreščanin, koji je radio briljantan posao s Hajdukom 2 i Akademijom Luka Kaliterna koju je vodio Krešimir Gojun, precrtao je svoj model rada na A selekciju i stvorio je najkonkurentniji Hajduk u posljednjih dvadesetak godina. Hajduk koji bi, nekako smo uvjereni, bio znatno konkurentniji i manje predvidljiviji od ovog za kojeg se već unaprijed zna da će gotovo sigurno posrnuti na gostovanju kod Gorice. Međutim, Oreščaninu je presudio dolazak nove garniture i vjerojatno to što je podržao bivšeg šefa Akademije, Krešimira Gojuna, koji je optužio sportskog direktora Sašu Bjelanovića da je od njega, između ostalog, tražio da pomogne ući Šibeniku u Prvu HNL, odnosno da im izađe u susret. I tu je nastao raspad sistema.
Čelnici Hajduka brzinski su smijenili Krešimira Gojuna, a nedugo nakon njega i Oreščanina koji je već polako bio pod tolikim pritiskom da je počeo gubiti kontrolu nad momčadi i sve je na kraju rezultiralo ispadanjem iz Europe od malteškog liliputa Gzire.
Potpunim otpuštanjem balasta ili drugim riječima trenerskih kadrova bivših predsjednika, Hajduk je krenuo u novu/staru eru, Brbića i Burića, onu koju je prethodno naslijedio Ivan Kos. Međutim, dok se uprave i treneri u Hajduku mijenjaju iz godine u godinu ili čak par puta u jednoj sezoni, polako se stvara kritična masa kojoj to počinje ići na živce. Navijači, a naglašavamo posebno oni veteranskog statusa, polako shvaćaju da klub nema strategiju i kako cijela ta priča možda i neće imati sretan kraj.
09.04.2018., Split - Predstavljanje strategije HNK Hajduk s.d.d. Prezentaciji su prisustvovali predsjednik Ivan Kos, predsjednik nadzornog odbora Slaven Marasovic, clanovi Marko Erceg i Antonio Kuzmanic. Photo:Ivo Cagalj/PIXSELL
Sprema se eksplozija
Trenutačno traje velika hajka na trenera Burića, pritisak koji mu se stavlja na leđa postaje sve veći i prema već provjerenom receptu može se zaključiti da će biti bivši ako kiksa još jednom ili dvaput. Ali treba biti iskren i reći kako nije problem u njemu, kao niti u 20-ak njegovih prethodnika. Burić će odletjeti kad-tad uz oveću odštetu, ali što dalje? Je li to rješenje problema? Ne, nije. Problem je u nedostatku strategije, problem je u elementarnoj nestabilnosti, zakulisnim igrama zbog kojih se smjenjuju ponajbolji operativci koji doista imaju znanje i sposobnost oporaviti klub, problem je u tome što se sve već godinama gura pod tepih, a sada već polako taj tepih postaje premali i pod njega više ne stane.
Što će se dogoditi s Hajdukom? Da, sezona je vjerojatno opet za njih završila oko Gospe, ispali su iz Kupa, u HNL-u je više teško predvidjeti koga mogu savladati, a koga ne, Goricu, eto, činilo se da mogu, pa ipak ne mogu. Nažalost, iz našeg kuta gledišta, ne nazire se neka drastičnija promjena, ali se zato već jasno vidi golemo nezadovoljstvo navijača. Torcida je u povijesti bila faktor koji je prelamao, nosio prevagu. Hajduk je Torcida i Torcida je Hajduk, dakle, dojma smo kako se ova situacija neće riješiti sve dok Torcida ne eksplodira. A fitilj im je sve kraći.
