"Meksiko je bio brži, bolji, kompaktniji, konkretniji. Zasluženo je pobijedio. Dojam je da je Miguel Herrera bolje pripremio meč od Nike Kovača i da je 'El Tri' djelovao psihološki stabilnije. Vidjeli ste po govoru tijela da su Marquez i društvo samouvjereni, kako znaju svoj cilj i da su razradili plan kako do njega doći.
Hrvatsku je na kraju skupo koštala boljka s kojom se kronično borila u pripremama za Brazil i tijekom Mundijala. Kovač nije pronašao trećeg veznjaka kao adekvatnu podršku Modriću i Rakitiću. Taj treći čovjek očito nije niti Danijel Pranjić, u Recifeu se taj pokušaj učinio kao prehrabar eksperiment s obzirom na važnost dvoboja. Nisu to prethodno bili niti Kovačić niti Sammir. Možda je ipak trebalo pokušati s klasičnim defenzivnim veznjakom, koji bi Modriću i Rakitiću omogućio da slobodnije zagrabe u napadački repertoar. Ovako su previše energije rasipali na pripremu i organizaciju napada.
U prvom poluvremenu gledali smo tipičnu fifti-fifti utakmicu, dvije podjednako suzdržane i oprezne reprezentacije koje čekaju suparnikov pogrešan korak. Iz iskustva mi je poznato da takvi mečevi najčešće bivaju odlučeni golovima iz prekida. Meksiko je prvi dočekao taj trenutak.
//cdn.playwire.com/bolt/js/embed.min.js
Jasna mi je bila Kovačeva odluka da nakon sat vremena utakmice krene u potjeru za rezultatom. Nije mi, međutim, jasno zašto je Hrvatska nakon ulaska Kovačića i izlaska Vrsaljka odjednom naočigled počela venuti i kopnjeti. Poslije izvršenih promjena reprezentacija je izgledala bitno slabije nego u prvih 60 minuta. I ako ćemo biti fer u ocjenjivanju, onda nećemo zaboraviti da je sudac Irmatov počastio Hrvatsku kada je zažmirio na očito Srnino igranje rukom u kaznenom prostoru", napisao je Kek, a cijelu kolumnu možete pročitati ovdje.
