Poraz Dinama na gostovanju kod Manchester Cityja u drugom kolu Lige prvaka može se gledati kao neuspjeh, ali uistinu on je na neki način uspjeh. Rezultatski i bodovno dakako ne, ali štošta se moglo vidjeti na samom terenu što dokazuje kako je trener Dinama, Nenad Bjelica, napravio vrlo dobru pripremu i pokušao je stvoriti neko riješenje, ali nije uspio.
Bjelica je napravio odličnu stvar i jedinu logičnu, time što je postavio formaciju 3-5-2, koju je odmah transformirao u gotovo ultradefenzivnu "park the bus" 5-3-2, koja je praktički sjedila u krilu vratara Dominika Livakovića. Ruku na srce, to što je Dinamo izdržao više od sat vremena bez primljenog pogotka, zasluga je kako Livakovića, tako i nonšalancije, odnosno 'ajde, nepreciznosti i manjka sreće kod Cityjevih igrača. Bjelicu se za ovu prezentaciju može samo pohvaliti, iako bilo je onih koji su imali primjedbi na ovakvo postavljanje igre, ali najbolji dokaz da je Dinamo morao baš ovako igrati vidljiv je na kraju utakmice kada se Dinamo prebacio u ofenzivu i vrlo brzo primio gol iz kontre. Da je Bjelica tako krenuo od početka danas bi pisali o povijesnom debaklu.
Bjeličina inicijalna ideja bila je preskakanje pressinga dugim loptama na Brunu Petkovića, koji je trebao preusmjeravati iste prema pokretljivom i agilnom Mislavu Oršiću. Dakako, od takve ideje se moralo odustati vrlo brzo jer se Petković nije mogao nositi s robusnim braničima Cityja, a Dinamovi kreatori jedva su dolazili u posjed pa čak i do daha, a istureni dvojac samo je otežavao branjenje, odnosno svojim manjkom sudjelovanja u obrani olakšavao je Cityju kreaciju. Potom je povukao Oršića u vezni red i time ojačao liniju u kojoj je City ionako već bio predominantan. Pojasnit ćemo.
01.10.2019., stadion Etihad, Manchester, Engleska - UEFA Lige prvaka, skupina C, 2. kolo, Manchester City - GNK Dinamo. Emir Dilaver Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Krucijalna odluka
Nažalost, Bjelica, ne svojom krivicom već činjenicom da City ima najubojitije bočne igrače možda i na svijetu, nije imao odgovor za Guardiolinu igru po krilima. City je nemilosrdno bušio i bušio po obje strane. Kada nebi i sami prijetili po krilima, Mahrez i Silva igrali su lažna krila i odvlačili Dinamove bekove prema sredini, a njih bi naslijeđivali Cancelo i Mendy...
Lopte su pristizale u kazneni prostor tolikom brzinom i količinom da se činilo da će svakog trenutka započeti golijada. Međutim, to se, na iznenađenje mnogih, nije tako brzo dogodilo. Dinamova vezna linija nije mogla pratiti visoko postavljenu i prekobrojnu zadnju liniju Cityja i ovi su s nevjerojatnom lakoćom pokretali napade i automatski prekidali napade kada bi Dinamo nekako i uspio doći u posjed lopte. Vezni red u kojem su igrali Olmo, Ademi i Moro, nije se mogao nositi s tolikim brojem igrača Cityja koji su neumornim dodavanjima razbijali i svaki pokušaj pressinga, na recimo bekove koji su kontrolirali igru, rezultirao bi ogromnim rupama u sredini koje su kasnije eksploatirali igrači sredine terena.
Vidjevši da će uskoro puknuti, Bjelica je morao u potpunosti zatvoriti i prebaciti u formaciju 5-4-1, odnosno spustiti Oršića na krilo i pojačati brojčano stanje u toj liniji. Bila je to krucijalna odluka koja je spasila Dinamo od debakla. Nažalost, Petković je bio žrtva tog sustava jer je bio u potpunosti beskoristan za duge lopte, ali vrlo se rano odustalo od napada i primijenila se nova strategija. Žrtva iste strategije bio je i Olmo, koji je iznova dokazao kolika je klasa time što se u potpunosti odgovorno podredio obrani i zatomio sve potrebe da hita u napad. No, eto, strategija je uspjela.
Dinamo je nekako uspio zauzdati bekove, a Ademi i Moro su se počelo spuštati niže i pomagati obrani. Kako je vrijeme prolazilo Cityjeve šanse su se malo smanjile i obrana Dinama bila je znatno kompaktnija, ali gol je jednostavio visio u zraku.
01.10.2019., stadion Etihad, Manchester, Engleska - UEFA Lige prvaka, skupina C, 2. kolo, Manchester City - GNK Dinamo. Marin Leovac Photo: Igor Kralj/PIXSELL
Gung-ho
Nakon 60 minuta utakmice, mnogima, pa čak i autoru ovih redaka, kroz glavu je prošla misao o "nuli" i otimanju bodova Cityju, ali istog trenutka situacija se promijenila. U 65. minuti City je uspio probiti obranu Dinama i to je, ma što god mislili, senzacija, jer zaista treba znati kako izdržati toliko dugo bez primljenog gola s jednom od najjačih i taktički najprofinjenijih momčadi svijeta.
Međutim, deset minuta kasnije, u Bjelici je proradio crv. Krenuo je "gung-ho". Išao je trener Dinama s novom strategijom, prebacio je u 4-4-2 i pokušao je napasti City pritiskom za zadnju liniju. Nažalost, to je rezultiralo pogotkom iz kontre, ali to je ujedno i dokaz što bi se dogodilo da Bjelica nije parkirao autobus ispred svojih vrata od samog početka. Da je Dinamo igrao, kao recimo, protiv Atalante, ofenzivnu 3-5-2, ili ovu 4-4-2, proveli bi se jako loše. Ono što bi Bjelicu, jedino, potencijalno moglo zabrinjavati jest činjenica da je Dinamo kritično loše iznosio loptu, odnosno da se kardinalno griješilo pri predaji lopte.
Sve u svemu, Dinamo je dobro odradio gostovanje, nisu primili previše golova što je, realno, trebao biti jedini cilj. Ključne utakmice za "modre" ionako tek slijede, dvomeč sa Šahtarom bit će taj koji će definirati ide li Dinamo u Europa ligu ili možda čak ostaje u Ligi prvaka. A Bjelici i dečkima još jednom svaka čast na pragmatičnim odlukama, lukavim idejama i sjajno odrađenoj utakmici protiv Cityja.
