Svjetsko prvenstvo u Brazilu 1950. godine po mnogo čemu je promijenilo nogomet. Prvi je to mundijal nakon 2. svjetskog rata te prvo SP nakon punih 12 godina. S obzirom na to da je Europa još bila na koljenima zbog ratnih stradanja, logika je nalagala da se turnir odigra u Južnoj Americi koja je čekala domaćinstvo još od 1930. godine.
Njemačka i Japan nisu imali pravo nastupa, a dobar dio reprezentacija iza Željezne zavjese uključujući i najjaču reprezentaciju Starog kontinenta, Mađarsku, su također odlučili propustiti Svjetsko prvenstvo.
S druge strane, Englezi su se po prvi puta udostojili pojaviti na svjetskoj smotri 'kako bi dokazali da su najbolji'. Nisu prošli grupu nakon poraza 1:0 od amatera koji su predstavljali SAD.
Umjesto slavlja, nacionalna tragedija u Brazilu
Sistem natjecanja je tada bio ponešto drugačiji. Trinaest ekipa je igralo u četiri grupe, a pobjednici su nastavljali u ligaškom sistemu i u finalnoj grupi. U zadnjem kolu su se susreli pretendenti za naslov Brazil i Urugvaj. Domaćinima je bio dovoljan i remi da bi osvojili naslov no Urugvajci su preokretom u drugom poluvremenu ispisali šokirali Brazilce.
Šok za nogometnu naciju u ovoj svjetskoj nogometnoj supersili je bio toliko golem da su u Riju zabilježena brojna samoubojstva povezana sa SP-om, a nacionalna selekcija je nakon toga plave dresove s bijelim hlačicama zauvijek zamijenila današnjim žuto-zelenim s plavim hlačicama.
Prvi i posljednji plasman Indije
Svi ovi događaji su u sjeni ostavili jedan povijesni detalj koji zaslužuje pozornost. Naime, to je bilo prvo i jedino Svjetsko prvenstvo na koje se plasirala Indija. Reprezentacija koju danas vodi Igor Štimac u to vrijeme je bila potpuno nova. Golema zemlja je svega tri godine ranije dobila neovisnost te su se našli u borbi za jedino mjesto namijenjeno azijskim reprezentacijama na Mundijalu.
Dvije godine ranije Indijci su prezentirali solidan nogomet na OI u Švedskoj kada su tek u posljednjim trenucima poraženi od Francuske s 2:1 u prvom kolu.
Turnir koji je trebao dati putnika na Svjetsko prvenstvo nije ni održan, jer su se Burma, Filipini i Indonezija povukli te je Indija bez borbe, de facto ni kriva ni dužna dobila kartu za SP.
Mit o bosonogim majstorima
Dvije godine ranije Indijci su prezentirali solidan nogomet na OI u Švedskoj kada su tek u posljednjim trenucima poraženi od Francuske s 2:1 u prvom kolu.
Ipak, ni Indija se nije pojavila na Svjetskom prvenstvu, a oko tog slučaja se isplelo i nekoliko mitova.
Prvi i najpoznatiji je da su Indijci odbili igrati na SP-u, jer im nije dopušteno da igraju bosonogi. Ta priča je demantirana više puta tijekom posljednjih 70 godina no jednostavno zvuči prezanimljivo da bi je se prestalo pričati.
Brazilci i FIFA ponudili pokriti troškove
Istina je da je SP u Brazilu bilo prvenstvo na kojem su kopačke bile obvezne kao što je istina da su Indijci imali praksu u domaćim natjecanjima igrati bosonogi. Također se spekuliralo kako njihovi nogometaši nisu spremni igrati 90 minuta, jer su se u Indiji tada igrale 70-minutne utakmice no ništa od tog nije bio razlog za odustajanje.
Drugi razlog koji se često navodi kao razlog indijskog nedolaska na SP 1950. jest nedostatak financijskih sredstava za put u Brazil. Iako u to doba put iz Azije u Južnu Ameriku nije bio šala, ni on nije točan. Naime, FIFA i organizatori su ponudili pokrivanje troškova kao i drugim selekcijama.
No što je onda pravi razlog neodlaska Indije na Mundijal?
Istina - voda duboka
Priča je vrlo jednostavna. Jedan od razloga njihovog neodlaska na Mundijal je otkrio tadašnji kapetan reprezentacije Indije, Sailen Manna.
"Indijski nogometni savez Svjetsko prvenstvo nije shvaćao ozbiljno kao što je shvaćao Olimpijske igre", izjavio je Manna u jednom kasnijem intervjuu.
Iako taj argument danas zvuči smiješno, u to vrijeme je nogometni turnir na Olimpijskim igrama zaista bio mnogo prestižniji od novonastalog Svjetskog prvenstva. Ipak je bila riječ tek o četvrtom izdanju, a za kvalifikacije su zaprimljene tek 33 prijave.
Službeni dokument u kojem je Indijski nogometni savez ponudio objašnjenje tog slučaja sugerira da su postojala određena neslaganja oko izbora ekipe.
Sve nade polažu u Igora Štimca
"Indija neće nastupiti zbog neslaganja vezanog za izbor igrača te premalo vremena za adekvatnu pripremu reprezentacije", pisalo je u izvješću. Time je započet hladni rat između FIFA-e i indijskog nogometa. Svjetska nogometna organizacija im je odbila prijavu za SP 1954., a nakon toga su se Indijci polako, ali sigurno okrenuli drugim sportovima.
Zanimljivo je da se Indija nikad nije uspjela plasirati na SP nakon te 1950. godine, a nakon 72 godine njihova reprezentacija je u rukama Igora Štimca. Hoće li bivši Vatreni uspjeti ostvariti snove koje sanja milijardu Indijaca, tek ćemo vidjeti.
