"Brian Bobbey je najbrži mladi igrač u Ajaxu. Pretrči 100 metara u 13,7 sekundi. Ima 16 godina, 91 kilu i veći odraz s jednom nogom od Cristiana Ronalda",riječi su to Johna Heitinge, legendarnog igrača Ajaxa i člana nizozemske generacije koja je 2010. bila na korak do osvajanja svjetske titule u Južnoj Africi.
Heitinga je danas direktor u Ajaxu, jedan od brojnih bivših igrača koji su se, po završetku nogometne karijere, vratili u Amsterdam i iza kulisa pomažu klubu održati se na najvišoj europskoj nogometnoj pozornici. Brian Bobbey samo je jedan u nizu mladih, perspektivnih igrača koji su ponikli iz čuvene Ajaxove tvornice talenata – škole nogometa koja je Europi i svijetu donijela Johana Cruijffa i Ruuda Krola, Marca Overmarsa i Edwina van der Sara, Marca van Bastena i Wesleyja Sneijdera. Posljednji u nizu igrača školovanih na travnjacima De Toemkosta – Mathijs de Ligt i Frenkie de Jong – trenutno su dva najtraženija mlada igrača Europe.
21-godišnji Frenkie de Jong, polivalentni veznjak koji je gotovo polovicu svoje karijere u Ajaxu odigrao kao stoper, nedavno je dogovorio i transfer u Barcelonu, stopama svog idejnog prethodnika – Johana Cruijffa. S obzirom na potražnju najvećih europskih klubova za de Ligta, osvajača Uefine nagrade "Golden boy" za najtalentiranijeg mladog igrača Europe, teško je očekivati da će i mladi kapetan ostati dulje od ove sezone.
To je postao svojevrsni modus operandi amsterdamskog kluba – proizvesti elitni talent, prodati ga najvećim klubovima, pa tako ispočetka. Međutim, unatoč tome, Ajax opstaje – konkurentan ne samo u Eredivisie (iako je posljednju titulu osvojio 2014.) nego i u Europi (iako je ove sezone izborio osminu finala Lige prvaka prvi puta još od 2006.). Ključno pitanje je, naravno, kako im to uspijeva? Relativno slaba konkurentnost nizozemske Eredivisie je svakako faktor (Ajax je do nedavnog teškog poraza od Feyenoorda u ligi primio tek 12 pogodaka, uz gol razliku +12 i čak 11 bodova više od trećeg Feyenoorda, dok je PSV još impresivniji).
Ajaxov ciklus uspjeha traće desetljećima
Međutim, Ajaxov ciklus uspjeha traje desetljećima, otkako su Rinus Michels i Johan Cruijff u sedamdesetima strukturno transformirali ne samo Amsterdam nego i čitavu nogometnu Europu – što upućuje da je odgovor u sistemskom pristupu. Ajax je u sedamdesetima bio nositelj igre koja je Nizozemsku pretvorila u nogometnu velesilu – Oranje su igrale dva uzastopna finala Mundijala 1974. i 1978., a Kopljanici su početkom desetljeća osvojili tri Europska kupa zaredom.
Rinus Michels, za kojega je Cruijff rekao da "ni od koga nije toliko naučio o nogometu", otišao je kao trener u Barcelonu 1971., nakon prvog od tri Ajaxova naslova, a Cruijff mu se pridružio dvije godine kasnije. Nogometna teorija i metodologija ne postoji u zrakopraznom prostoru, ona je uvijek uvjetovana konkretnim materijalnim i ideološkim praksama – Michels i Cruijff su svoje ideje Totalnog nogometa bazirali na bogatoj nogometnoj povijesti kojoj pripadaju Gustav Sebeš i njegova Mađarska u pedesetima, kao i austrijski Wunderteam dva desetljeća ranije ili Tottenham Arthura Rowea (gdje je svojedobno igrao stanoviti Vic Buckingham, koji će kasnije trenirati i Ajax i Barcelonu i otkriti te dati priliku u prvoj momčadi upravo mladom Johanu Cruijffu).
Drugim riječima, ono što se danas u različitim kontekstima naziva Totalnim nogometom, amsterdamsko-katalonskom školom ili pozicijskom igrom ("Juego de posicion"), a čiji je današnje lice Pep Guardiola, nije zaživjelo revolucijom već postepenom evolucijom ideja o tome kako bi se nogomet trebao igrati. Evolucijom koja ima svoju genezu i povijest. Međutim, čak i imajući to na umu, teško je precijeniti utjecaj koji su nizozemske ideje od sedamdesetih pa sve do danas imale, ne samo na Barcelonu, nego na čitav nogometni svijet.
I zaista, teško je ne pogledati najnovijeg putnika iz Amsterdama u Kataloniju, ultra-talentiranog Frenkieja de Jonga, i ne vidjeti nastavak povijesne spone između Ajaxa i Barcelone. Postoji razlog zašto je de Jong samo jedan u nizu igrača koji će zaigrati za obje momčadi – nakon Cruijffa, Neeskensa, braće de Boer, Edgara Davidsa, Marca Overmarsa i Ronalda Koemana, između ostalih. Amsterdam i Katalonija povezani su ne samo svojom poviješću, nego i identitetom – stilom igranja kao i načinom funkcioniranja.
Za Barcelonu i Ajax, nogomet je više od rezultata
Za Barcelonu, kao i za Ajax, nogomet je puno više od rezultata – nogomet je osjećaj pripadanja, nogomet je dio identiteta, nogomet se igra na određen način i nikako drugačije. Frenkie de Jong nije samo odrastao na pričama o nizozemskim velikanima koji su igrali za oba kluba, o bogatoj povijesti zajedništva i ideološkog bratimljenja osovine Ajax-Barcelona. On je od svojih prvih koraka u Amsterdamu učen da igra nogomet koji Barcelona prakticira godinama – da poštuje loptu, komunicira sa suigračima, da mu druga priroda postanu riječi Pepa Guardiole: "Uzmi loptu, dodaj loptu, uzmi loptu, dodaj loptu...".
Inkubator Ajaxovih talenata je ogroman terenski kompleks zvan De Toekomst ("Budućnost"). Svaka Ajaxova momčad, od U-9 do seniora, trenira na jednom od 12 terena nekih osam kilometara udaljenih od centra Amsterdama.
'Mi koristimo mlađe uzraste da razvijemo što veći broj mladih igrača'
"Mi koristimo svoje mlađe uzraste i juniorske momčadi ne da pobjeđujemo u utakmicama [Jong Ajax, rezervna momčad Kopljanika, kompetitivno nastupa u drugoj nizozemskoj ligi] nego da razvijemo što veći broj mladih igrača", kaže šef Ajaxove akademije Casimir Westerveld.
I upravo tu leži ključ Ajaxovog uspjeha i razloga zašto prodaja de Jonga, kao niti neminovan odlazak de Ligta, neće bitno utjecati na Ajaxove rezultati niti na njihov model – dapače, odlasci talentiranih produkata akademije su upisani u strukturnu logiku Ajaxovog modela.
Ajax i danas igra nogomet čije su temelje postavili Cruijff i Michels, nogomet koji se vrti oko posjeda lopte, pozicijske superiornosti, sistemske raznovrsnosti igrača i građenja napada iz posljednje linije (između ostaloga). Ajaxova predanost svom modelu sastavni je dio njihovog uspjeha – riječ je o klubu koji ima jasan plan i program, kao i metode i strategiju za izvršenje istoga.
Vjera u vlastiti model i identitet, kontinuitet rada, fokus na dugotrajnim procesima – sve su to stvari koje su od Ajaxa stvorili, oprostite na klišeju, više od kluba. Te iste stvari isto tako će značiti da amsterdamski klub neće imati problema nakon odlaska generacijskih talenata – makar se oni zvali de Jong ili de Ligt.
