Vladimir Petković djeluje puno starije nego što doista jest. I nije tome razlog samo njegova bijela kosa - ne pepeljasta optička iluzija kakva sijeda kosa obično jest, nego potpuno bijela kosa - niti njegovo izborano i gotovo nikada nasmijano lice. Vladimir Petković uvijek ima isti izraz lica. Nešto je u njegovom glasu, njegovoj odmjerenosti. Za svaki odgovor uzima pauzu; razmišlja dugo i na sugovornika ostavlja dojam smirenog i realnog čovjeka koji ne troši riječi uzalud.
'Biram isključivo najbolje'
Takav je dojam ostavio kada smo prije nekoliko tjedana, nakon što je njegova momčad u rasponu od samo četiri dana poražena od Republike Irske i Bosne i Hercegovine, razgovarali o onome što ga čeka u Francuskoj. Znao je Petković da će sudar s Albancima biti daleko najteža utakmica karijere; ne zato što je Albanija moćna i opasna, nego zbog specifičnosti situacije.
"Kad treniraš Švicarsku, moraš biti i veliki psiholog. Ovo je specifična, heterogena zajednica i nije lako nositi se s njom. Moraš napraviti sve da sve te priče ne utječu na ekipu i zato je ovaj posao drugačiji od mojih prethodnih", rekao je tada Petković.
Rođeni Sarajlija, koji je u Švicarsku došao krajem osamdesetih, često je na udaru kritika, a rijetko tko će priznati da je razlog za takvo što činjenica da je stranac.
"Gledajte, ja generalno ne volim govoriti o tome. Ja sam u Švicarsku došao davno i uvijek je bilo teško jer sam stranac, ali tako je svuda. Ako želiš igrati, moraš igrati pet puta bolje od domaćeg igrača. Ako želiš biti trener, moraš biti pet puta bolji trener. To je tako i to je po meni normalna stvar. No, sada su stvari malo drugačije; mnogo je zlih ljudi koji od porijekla prave problem. Ljudi traže više igrača švicarskih korijena, a ja ne želim birati tako, želim birati najbolje. Ljudi koji prave takve probleme su samo zli. Ako ćemo iskreno, ja sam duže u Švicarskoj od većine njih."
'Braća Xhaka su metafora'
U posljednja dva dana nije bilo ozbiljnijeg europskog medija koji nije imao priču o obitelji Xhaka. Priču o dvadesetpetogodišnjem Albancu Taulantu i njegovom dvije godine mlađem bratu i službeno Švicarcu Granitu danas znaju svi. Prvi je odlučio predstavljati Albaniju, drugi je ostao u Švicarskoj, gdje su obojica rođeni i naučili prve nogometne korake. Danas su na terenu Bollaert-Delelis stadiona u Lensu ušli u povijest kao prva dva brata koja su igrala jedan protiv drugog na Europskom prvenstvu.
"Od trenutka izvlačenja znali smo da će to biti glavna priča u medijima. Ali braća Xhaka su u suštini samo svojevrsna metafora onoga što se dešava u švicarskom nogometu posljednjih godina", kaže Petković.
Švicarci su danas u početnih jedanaest imali osam 'secondosa', kako u Švicarskoj zovu strance. Pet njih ima albanske korijene. S druge strane imali su braću, prijatelje i nekadašnje suigrače iz mladih reprezentacija Švicarske.
"Znali smo da će emocije igrati veliku ulogu. Mislim da smo se mi bolje prilagodili situaciji, da smo ušli u utakmicu hladnije glave, smireni i fokusirani na naš cilj, a to je pobjeda", kazao je na press-konferenciji nakon utakmice.
'Nikoga ne treba tjerati da igra'
Što će reći da je posao koji je prije mjesec dana nazvao najtežim, onaj psihološki, odradio savršeno. Objasnio je tada Petković i svoje viđenje kompletne situacije u kojoj je švicarski nogomet u posljednjih desetak godina, a danas više nego ikad - Rakitić i Petrić su izabrali Hrvatsku, Hajrović obukao dres Bosne i Hercegovine, mnogo nekadašnjih Švicaraca igra za Albaniju, još više će obući i dres Kosova.
"Osobno mislim da nikoga ne treba tjerati da igra. Ne možeš nekoga natjerati da bude veći domoljub, da voli jednu zemlju više od druge. Niti to želim. Ja biram najbolje, ne zanima me ime i prezime i nikada neće. Nemojmo se lagati, većina njih nisu ni domoljubi, niti više vole jednu ili drugu zemlju. Većina njih stvari gleda prema mogućnostima za svoju profesionalnu karijeru i budućnost. Ako imaš poziv ekipe koja igra na SP-u i ekipe koja ne igra, jasno da će najveći broj njih igrati na Mundijalu. Na nama je da češće od ostalih igramo na velikim natjecanjima. Naravno, ima izuzetaka, ali oni koji su mogli igrati za Švicarsku, većinom su to i radili; ostali su birali druge reprezentacije. Na kraju, njima je najvažniji njihov osobni interes, a ne interes neke zemlje ili reprezentacije".
'Dali smo Albancima da se vrate'
Prvi i najteži zadatak odrađen je dobro, sada su pred Petkovićem Rumunji. Protiv Irske i BiH stvari su izgledale dosta loše, uvjeravao nas je da nije zabrinut i da će biti mnogo bolje i donekle jesu.
"Mislim da smo napredovali u odnosu na te utakmice, ali daleko od toga da možemo biti zadovoljni ovim danas i zaustaviti se tu. Imali smo odličnih pola sata na otvaranju, kontrolirali utakmicu, ali kako je vrijeme prolazilo, povlačili smo se i davali loptu protivniku. A kada je protivnik ekipa poput Albanije, onda je to za njih šansa da se vrate u utakmicu. Dakle, mi smo ti koji smo im dopustili da se vrate i da rezultat visi do kraja. Pozitivno je da smo napravili mnogo šansi, ali sada moramo iskoristiti ovo kao podstrek da protiv Rumunja i Francuza igramo bolje i efikasnije, čitava momčad, ne samo napad. Još je jako puno prostora za napredak, ali ako zadržimo pozitivnu energiju, vjerujem da ćemo i igrati bolje."
https://vid.me/lxVh
Rumunjska je na programu u srijedu na Parku prinčeva, a potom slijedi Francuska u nedjelju u Lilleu.
"Idemo utakmicu po utakmicu", rekao mi je prije mjesec dana. "Ali da budem iskren, cilj je da ona s Francuzima ne bude imala puno važnosti za nas, da dobijemo prve dvije i s domaćinima samo uživamo u spektaklu".
Prvi korak je napravljen.
