"Nije me uhvatila euforija, osjećam se kao da me trener pozvao da nastupim u finalu Lige prvaka, spreman sam za tu utakmicu, ali tek treba vidjeti kako ću igrati. Sigurno je samo da se izazova u Hajduku ne plašim. Da je drugačije, ne bih se ni javljao na natječaj", objašnjava mladi Kaštelanin koji će 1. svibnja i službeno preuzeti posao koji je primamljiviji, ali i teži, od onoga gradonačelničkoga.
Maleševe ideje zvuče dobro, no pitanje je koliko će svojih zamisli moći ostvariti na Poljudu, gdje iza svakog kuta vrebaju problemi nagomilani godinama.
1. Rezanje ugovora na 100.000 € po sezoni
To je teško ostvarivo, jer već sada igrači imaju debele ugovore. A kako onda konkurirati Dinamu, jer teško će dobri igrači doći u Hajduk za sto tisuća eura (bez obzira na bonuse), kad u Maksimiru dobivaju 4-5 puta više.
2. Klupska menadžerska agencija za sve igrače
Već sada nekoliko Hajdukovih kadeta, većina juniora i gotovo svi igrači prve momčadi imaju ugovore s menadžerima. Pa se zamisao da svi igrači svih uzrasta budu u agenciji čiji je vlasnik klub čini nemogućom, utopističkom idejom.
3. Sponzori daju novac ovisno o rezultatima
I to je odlična Malešova ideja, sponzor plaća jedan iznos, a ako dođu rezultati plaća dodatno. No, ima jedan mali “feler”: koji sponzor? Hajduk trenutačno nema ni jednog većeg sponzora, dresovi su na prsima igrača čisti.
4. Otvaranje tržišta na BiH, Makedoniju...
Na svim tim tržištima, posebno susjednima, Hajduk se već pojavio, ali slabo trguje. Usto, sve pozicije u pregovorima su već zauzete, neće biti lako probiti se, davno su prošla vremena kada je bilo dovoljno spomenuti Hajduk da igrači pošto-poto dođu.
specijal-201102150360004-Hajduk
Vezani članci:
arti-201104260705006 arti-201104220327006 arti-201104220201006
