Od Bernda Lena do Pierre-Emericka Aubameyanga - 10 dodira, manje od 30 sekundi, akcija za Arsenalov treći pogodak protiv Leicestera imala je sve. Brzinu, estetiku, efikasnost, a u centru svega - Mesuta Ozila koji klizi po travnjaku Emiratesa kao da je sve oko njega u slow-motionu.
Kada je Aubameyang loptu pospremio u mrežu, okrenuo se prema Nijemcu u čudu – kao da ni sam nije bio svjestan što je njegova momčad upravo napravila. Urlik na Emiratesu dao je do znanja da niti navijači Topnika nisu bili. Dan poslije, naslovnice britanskih, i ne samo britanskih, medija bile su prepune superlativa – sjajni Arsenal, stari Arsenal, nezaustavljivi Arsenal!
Bila je to deseta uzastopna pobjeda Topnika u svim natjecanjima, prvi puta da se to dogodilo u više od 10 godina, još od 2007. Dva poraza sa početka sezone potpuno su zaboravljena, a Unai Emery svakom sljedećom pobjedom djeluje dostojniji nasljednik legendarnog Arsenea Wengera – čovjeka koji je vlastoručno stvorio moderni Arsenal. Ubrzo nakon toga, u četvrtak, izmiješana postava Topnika je usred Lisabona srušila Sporting - niz sada stoji na 11 pobjeda. Međutim, je li sve zaista tako crno bijelo?
Trenutni rezultati nisu dugoročno održivi
Arsenal je na samo dva boda zaostatka od vodećeg Manchester Cityja, ali znači li to da je Emery zbilja posložio momčad i implementirao svoju rigoroznu metodologiju? Još bitnije, znači li to da će jedan od najvećih klubova Europe konačno, nakon čitavog desetljeća životarenja oko četvrtog mjesta, konkurirati za titulu? Akcija za treći pogodak protiv Leicestera sugerira da može, ali šira slika, nažalost, govori suprotno.
Jednostavno rečeno – Arsenalovi trenutni rezultati nisu dugoročno održivi. Topnici imaju daleko bolje rezultate nego što igraju. Njihova količina postignutih golova uvelike nadmašuje njihov xG, što je ponajbolji pokazatelj generalne igre jedne momčadi. Ukratko – xG (skraćeno za "expected goals", tj. očekivane golove) je statistička procjena količina pogodaka koje će jedna momčad postići s obzirom na količinu i kvalitetu udaraca koje ima tijekom sezone.
Drugim riječima, Topnici jednostavno ne stvaraju dovoljno kvalitetnih šansi da bi očekivali kako će i dalje postizati ovoliko pogodaka. Uostalom, u gotovo svakoj utakmici u Emeryjevom pobjedničkom nizu, Arsenal je u dugim fazama bio nadigran – protiv Watforda i Evertona je pravo čudo da nisu poraženi.
Unai Emery je sistemski trener
Pitanje koje se postavlja je – koliko će Arsenalova efikasnost, njihova mogućnost da postižu rezultate koji nadmašuju njihovu igru, potrajati i što je njen uzrok? Odgovor, barem djelomičan, možemo potražiti u Emeryjevom planu igre. Španjolac je već godinama na glasu kao sistemski trener – u domovini je godinama postizao rezultate koji su nadmašivali realne dosege svojih momčadi, prvo sa Almerijom, onda sa Valencijom i Sevillom.
Njegova metodologija je oduvijek bila pedantna i minuciozna, sa višesatnim video-analizama i taktičkim pripremama. Međutim, postoji dojam da Emery i dalje nije Arsenalu dao specifičan identitet i način igre. Postavlja se pitanje – kakav sustav Španjolac pokušava uigrati sa igračima koje ima na raspolaganju?
Duboka neravnoteža u svim linijama momčadi
Aaron Ramsey je jedan od najboljih čistih "box-to-box" veznjaka Europe, ali ne pronalazi mjesto u prvih 11 – Granit Xhaka i Lucas Torreira su talentirani plejmejkeri, ali niti jedan nije klasičan pivot koji bi pružao dovoljno zaštite Arsenalovoj obrani. Sokratis i Mustafi su solidni stoperi, ali im nedostaje brzine i mobilnosti da efektivno drže visoku liniju koju zahtjeva Emeryjevo inzistiranje na presingu, a sumnje ostaju oko sposobnosti Petra Cecha i Bernda Lena, dvojice vratara, da uspješno grade igru iz zadnje linije.
S druge strane, Mesut Ozil, kapetan u odsustvu Laurenta Koscielnog, i najtalentiraniji igrač u momčadi, i dalje nema ustaljenu poziciju – Emery ga je koristio kao krilnog plejmejkera i klasičnu desetku. Isto tako, Španjolac i dalje nije pronašao način kako efektivno utilizirati svoja dva najbolja napadača - Aubameyanga i Alexandrea Lacazettea.
Drugim riječima – Arsenalova momčad je sistemski neuravnotežena, sa ozbiljnim strukturnim problemima u gotovo svim linijama te i dalje nema jasan plan igre. U takvom odnosu snaga, individualna kvaliteta, polet u formi i efikasnost napadača može jedno vrijeme maskirati mane momčadi na neko vrijeme, ali je jasno da to ne može trajati dovoljno dugo da Topnici uđu u borbu za titulu sa dvije ponajbolje europske momčadi – Kloppovim Liverpoolom i Guardiolinim Cityjem.
Arsenal je u tranziciji - Emeryju treba vremena
Naravno, Emery je na stolici Emiratesa tek nekoliko mjeseci i jasno je da tako pedantnom i inteligentnom treneru treba dati vremena, a jasno je da je Arsenal momčad koja je i dalje u tranziciji nakon više od 20 godina rada pod Wengerom. S vremenom, jasnijom definicijom uloga ključnih igrača i nekoliko prikladnih pojačanja (poglavito na poziciji stopera i lijevog beka), Arsenalov novi projekt će gotovo sigurno konkurirati za titulu.
Nažalost za Topnike širom svijeta, to vrijeme još nije došlo, unatoč nevjerojatnom nizu. Uostalom, nije li to cijena jedne epohe? Arsene Wenger je otišao, ali nakon 22 godine njegova sjena i dalje kruži stadionom na koji je preselio Arsenal. Njegovi portreti su i dalje na tribinama, njegov potpis je i dalje u gotovo svakoj akciji nogometaša u crveno-bijelom. Arsenal će, dugo nakon što je otišao, i dalje biti njegov klub. Unai Emery ulazi u cipele giganta londonskog kluba, a tako nešto se ne popunjava samo tako. Čak niti nakon 10 uzastopnih pobjeda, čak niti nakon onakve akcije.