Za pet minuta se promijenilo sve. Bila je to spora i na trenutke negledljiva utakmica u prvih sat vremena; Mađari su se odlično postavili i nakon početnog pritiska relativno lako neutralizirali učinak Austrijanaca. David Alaba je na startu pokušao staviti do znanja tko je gazda i možda bi mu to i pošlo za rukom da je njegov udarac umjesto na gredi završio u golu, no ovako su Mađari s vremenom rasli. Jasno, tko god je prošlim kvalifikacijama barem jednom pogledao ovu momčad znao je da ne može očekivati ništa spektakularno, ali paket je generalno izgledao dobro.
Najveća euforija još od Puskasa
Približio je StorckKleinheislera i Nagya Geri i napravio gužvu ispred obrambenog zida u koji su se Austrijanci uporno zabijali. Nagy je dodatno nagazio Junuzovića, Werderov Kleinheisler Alabu, pa su Austrijanci ostali bez prave ideje kako doći u šansu. Imali su i Mađari svojih izleta, čak i djelovali nešto ozbiljnije prema naprijed nego što je bilo tko očekivao, imali i veći posjed lopte, ali bilo je jasno da su u ovakvom stanju stvari ipak svoji na svom više nego Austrijanci.
Doduše, ove dvije momčadi u prvom dijelu su nas uspjele počastiti i nekim komičnim trenucima, poput pokušaja Szalaija glavom koji je nekako iz peterca otišao u aut, ili Harnikovog na drugoj strani, kada je Austrijanac uspio uklizati i izblokirati vlastiti šut. Majstorski.
Koliko su Austrijanci bili frustrirani svojim promašajima i činjenicom da je potok malkice dublji nego što su mu se u Beču nadali, toliko je i nama na tribinama bilo frustrirajuće gledati nešto što se pretvaralo u još jednu uspavanku. I onda se za pet minuta promijenilo sve. Promijenilo se ne samo za ovu utakmicu, nego za mađarsku nogometnu povijest - trideset godina čekanja i tavorenja na dnu europskog nogometa i pet minuta koji će ih gurnuti u najveću euforiju još od Puskasa i Lake konjice.
Zabavan nogomet
Ključnu ulogu imao je danas savršeni Laszlo Kleinheisler. Dvadesetdvogodišnji veznjak koji je prošle sezone Puskas FC Akademiju zamijenio za Werder, a za koji je imao tek jedan start, šest nastupa i čitavih 190 odigranih minuta, odradio je u prvih sat vremena veliki posao bez lopte, ali onda je to podigao na nivo više i svojoj igri dodao i – naravno - loptu. Prošao je dvojicu, odigrao dupli pas sa Adamom Szalaijem, Austrijance za trenutak pretvorio u zastavice za slalom, opet uposlio napadača Hannovera, a ovaj pogodio mrežu. Da ironija bude veća, ovo je za 91 kilogram teškog i naoko jednako toliko nespretnog napadača bio prvi gol još od 12. prosinca 2014. godine, kada je za Hoffenheim zabio Eintrachtu. Za domovinu je zadnji put mrežu tresao u listopadu iste godine.
Austrijancima je ovo bio znak da jurnu naprijed, a ako su se Mađari i mislili dodatno zatvoriti, posao im je olakšao Dragović. Nespretan start koji ga je koštao crvenog kartona, Austrija je ostala s igračem manje, a Mađarsku poslala u raj, ako je i to dovoljno dobar opis - što je bolje za ovakvu momčad od šanse da sa igračem više naprave korak nazad i čekaju na kontranapade? Ustvari, nakon odlučujućih pet minuta dobili smo pravu 'run and gun' izvedbu nogometa; Austrija je bezglavo jurišala, a Mađarska dobila dovoljno prostora da na gotovo svaki obranjeni napad odgovori kontrom.
Završilo je magičnim golom Steibera; sa tribina se zaorilo 'auf wiedersehen' Austrija, Mađarska je napravila veliki i nikako očekivani korak naprijed, a favorit svih hipstera Austrija korak nazad. Nije to bio pretjerano kvalitetan, nije to bio ni pretjerano ozbiljan nogomet, ali tko bi rekao da ćemo tu rečenicu ikada napisati, Mađari su na kraju ponudili zabavan nogomet i za svoju povijest rezervirali krilaticu 'magična noć u Bordeauxu'.
