Uoči početka nove premierligaške sezone, srebrni Vatreni i jedan od najboljih reprezentativaca na Svjetskom prvenstvu u Rusiji Dejan Lovren, dao je intervju za Sportske novosti u kojem je progovorio o problemima s ozljedama, velikom podvigu s reprezentacijom i budućnosti u Liverpoolu.
"Ne treniram. Imam problema s trbušnim mišićem. Bolovi su neizdrživi, idem na pregled kod jednog specijalista u Nizozemsku.", rekao je Lovren za Sportske novosti pa otkrio i kad su počeli problemi: "He, kad je počelo. Igrao sam na Svjetskom prvenstvu s bolovima, tko ne bi igrao za Hrvatsku na tako velikom natjecanju? Ali ubilo me ono igranje tri puta po 120 minuta. Sad kad je sve završilo, bol se pojačala. Iskreno, ne mogu sjesti u automobil bez jakih bolova. A još je gore kad izlazim iz automobila, onda boli za poludjeti."
Šutio je i trpio za Hrvatsku
Bez obzira na bolove, nikad se za vrijeme Svjetskog prvenstva nije požalio na njih i u njima tražio opravdanje, to je samo još jedan dokaz da s razlogom slovi za jednog od najborbenijih igrača u našoj reprezentaciji.
"A što sam se trebao žaliti? Što sam trebao kukati kad smo pobjeđivali, kad smo stigli do finala? Nisam od onih koji kukaju i plaću, stisnuo sam zube i igrao. Šutio sam i igrao, uvijek bih tako za Hrvatsku. Sad plaćam cijenu. Ali ni jedna cijena nije previsoka za ono što smo napravili u Rusiji.", rekao je i pojasnio kako na to reagiraju u Liverpoolu: "Mislim da se znaju odgovor na to pitanje. Nisu zadovoljni, naravno da nisu zadovoljni. Nisam trenirao od kada sam došao, ne mogu. Sad idem na taj pregled u Nizozemsku pa ću nakon toga znati više. Moram to riješiti. Vjerujem da će sve biti OK. Mislio sam da će mi se sve smiriti tijekom odmora, ali nije. Ali ništa."
Emotivno slavlje je još uvijek tema
Još uvijek nije uspio do kraja upiti sve emocije koje su se javile za vrijeme slavlja po povratku u Hrvatsku, tvrdi kako će to zauvijek pamtiti, a možda se jednog dana odluči i ukorčiti svoj nogometni put s dočekom u Zagrebu kao početnom točkom.
"Prelijepo, prekrasno, nadahnjujuće... Nešto nezaboravno. Čak je ponekad teško riječima opisati. Sad kad je već prošlo određeno vrijeme, moglo bi se kazati: “Pa to je normalno, mala Hrvatska je u nogometu druga na svijetu.” Ali ne, nije to bilo normalno. Kako može biti normalno da nas u Zagrebu dočeka preko pola milijuna ljudi!? Da od aerodroma do Trga bana Jelačića putujemo skoro sedam sati? Da se prirede svi onakvi dočeci u drugim krajevima Hrvatske, ali i izvan Hrvatske? Svi smo ispunili svoje snove. Svi koji smo bili u Rusiji.
Potpuno smo ispunjeni, to je bio vrh, ne znam što bi nam se u nogometnom životu ljepše moglo dogoditi. To oduševljenje, ta radost ljudi, to veselje, iskreno veselje će ostati kao zaustavljena slika do kraja naših života. Razveselili smo svoj hrvatski narod. Najljepše je to što možete napraviti, o kakav je to ponos. Eto, sad se naježim kad o tome govorim. Vidio sam sve i svašta u životu, ali toliko emocija i pozitivne energije nisam nikada nigdje vidio. Teško da ću ikada i vidjeti. Ljudi su plakali, vrištali, smijali se, pjevali... Taj događaj zauvijek će ostati u mom srcu. Razmišljam da jednog dana napišem knjigu o svom životnom i nogometnom putu, s tim povratkom iz Rusije, dočekom u Zagrebu počet ću prvo poglavlje."
Ne brine ga status Hrvatske u očima stranaca
"Nismo bilo favoriti Svjetskog prvenstva. To je činjenica, bez obzira što u reprezentaciji imamo velike svjetske zvijezde. Tu moramo biti iskreni, nitko nas nije “vidio” u finalu. Realno je pet-šest reprezentacija bilo ispred nas. Držim da je to tako. Da, čak mislim da će to uvijek biti tako. Recimo, na sljedećem Svjetskom prvenstvu, opet nećemo biti favoriti za finale, bez obzira što dolazimo kao viceprvaci svijeta. Ali mi smo izgledali super, pogotovo nakon Argentine."
"Ovo je sjajna, “srebrna generacija” koja ima još mnogo toga za kazati na velikoj sceni. Pa kazao sam vam kako vjerujem da ćemo na Europskom prvenstvu biti jedni od favorita za naslov, zato želim da ova generacija na okupu ostane barem još dvije godine. Naravno, neki su možda odlučili povući se nakon Svjetskog prvenstva, jer je lijepo otići kad si na vrhu. Zaista je možda najbolje vrijeme za neke igrače da se povuku nakon ovakvog uspjeha, da odu kao carevi, na vrhuncu. Ali ja bih im poručio da ostanu, da se ne povuku, jer ako svi ostanemo, onda ima razloga za veliki optimizam na Europskom prvenstvu."
Tko se oprašta?
"Eto, Vedran Ćorluka se oprostio od reprezentacije. Imao je sjajnu karijeru, svaka mu čast. Tko će još, e to ne znam... Stvarno ne znam. Možda će se oprostiti jedan ili dva igrača, ali stvarno ne znam. Ako mogu kazati svoj stav, onda ću ustvrditi da je šteta tko god se oprosti od reprezentacije! Vedran je otišao, a ja bih želio da se više nitko ne oprosti.", rekao je Lovren i prokomentirao ostanak Zlatka Dalića na klupi Hrvatske:
"To ne da je dobra, to je fantastična vijest. Za budućnost reprezentacije. Dakle, mi igrači stojimo iz njegovih riječi! Iza svake koju je izrekao. To posebno naglašavam, to je bitno. Zlatko Dalić ima našu stopostotnu podršku. On to dobro zna, iz tog razloga je želio ostati, zbog toga je i ostao. Samo trebamo nastaviti raditi i surađivati kao do sada. S njim na mjestu izbornika samo se možemo poboljšati!
