Naravno, svi su prasnuli u smijeh. Nitko nije vjerovao da će Dinamo pobijediti Real pred više od sto tisuća ljudi na legendarnom Bernabeu, na dan kada je madridski klub predstavljao svoja velika pojačanja Paula Breitnera i Güntera Netzera.

"Svi smo bili prestrašeni, misleći samo da se ne osramotimo. Dali su nam dvadesetak lopta za trening. Neke fine lopte koje do tada nismo ni vidjeli. A ja sam samo razmišljao kako da sastavim što defenzivniju momčad da ne dobijemo porciju od Reala", prisjeća se prvog i jedinog Dinamova susreta s španjolski gigantom tadašnji trener Mirko Bazić.

Modrima su, priznaje tadašnji trener, na početku utakmice od straha klecale noge.

"Čim smo istrčali na teren vidio sam strah u očima svojih igrača, problijedili su. Kada je Del Bosque u 32. minuti postigao svoj drugi gol, pomislio sam da će nas do kraja utakmice napuniti do vrha", priča Bazić te dodaje:

"Vidio sam da sve naše nevolje počinju od Netzera, Camacha i Breitnera. U poluvremenu, rekao sam Tukši, koji je bio ozlijeđen, da se skine i uđe u igru umjesto Blaškovića - 'Tukša, zadužen si za Netzera. A svi ostali pazite na Camacha i Breitnera.' I, rekoh im, pokušajte, znate i vi igrati kratke pasove. I već u prvoj minuti nastavka Bonić je zabio, a 15 minuta nakon toga Senzen je izjednačio."

Dvije minute nakon izjednačenja, Tukša je uzeo loptu Netzeru, prešao jednog, drugog i s oko 25 metara pogodio u rašlje. Real je izjednačio desetak minuta kasnije iz sumnjivog kaznenog udarca, a dvije minute nakon izjednačenja, u 72., Devčić je centrirao s desne strane, Senzen je skočio, a realovci su si zabili autogol.

"O tom su iznenađenju pisale sve španjolske novine", prisjetio se svoga najvećeg trenerskog 'skalpa' Mirko Bazić.

specijal-201102150360004-Dinamo

arti-201109100175006 arti-201109090533006