Što ima u Iranu? Ja nosim najljepše uspomene iz Irana jer tamo imam pregršt ljubavi koju mi iranski narod manifestira u svakoj prilici i na svakom koraku. Svi smo mi ljudi publike, što si ja utvaram da jesmo, osjetljivi na to vole li te ljudi ili ne vole. Ja mislim da zaslužujem da me vole, jer mislim da je ta ljubav recipročna, nitko kao narod nema taj instinkt treba li nekoga voljeti ili ne. Tako da je ta ljubav recipročna i tamo se uistinu jako dobro osjećam. Nemam nikakvih problema koje tu znam često susretati, jer tamo mi nitko ne viče: 'Ćiro pederu!'
http://www.youtube-nocookie.com/v/ZUMkzx7lfOc?version=3&hl=en_US
Postoji li taj legendarni fanatizam kod navijača? Oni su jedni vrlo srdačni ljudi i nema kod njih nimalo hipokrizije. Ako te ne voli, on te ne vrijeđa, ali te ignorira. Ali ako te voli, onda je to na svakom koraku, na aerodromu, bilo na cesti, pred samu utakmicu... Stvarno, Iran nosim u jednoj najljepšoj uspomeni. Bio sam tamo prije deset godina i, interesantno, nisu me uopće zaboravili. Oni svog izbornika gledaju kao jednog vođu nacije, u sportskom smislu. Izbornik ima jednu 'kotu', jer njihov nacionalni naboj je jako sličan onome koji smo mi imali kad smo bili treći na svijetu.
Donijeli ste nam zanimljive videosnimke, malo podsjećaju na scene iz filma Indiana Jones... Pa ja se upravo u takvim situacijama osjećam kao Indijanac. I kao poglavica, rekao bi jedan moj prijatelj koji se uvijek sprda s mojom popularnošću. Kaže: 'Ti si poglavica Spržena Guzica?' Ha, ha, ha.
http://www.youtube-nocookie.com/v/atg3kM-2-5U?version=3&hl=en_US
Gdje su 'luđi' navijači, u Hrvatskoj ili u Iranu? Ma ne može se usporediti. Oni nisu ekscesni, oni imaju jedno civilizirano ponašanje, što kod nas, nažalost, često nije slučaj. Nema ekscesnih situacija i ne dere se s obzirom da je tamo jedan rigidan režim, koji u samom izvoru guši takve ekscesne situacije, tako da nitko ni ne pokušava. Kod njih nema razbijanja, tučnjava i to. Ne.
Koje su lijepe strane iranske svakodnevnice, a koje ružne, možda nešto zbog čega biste se najradije vratili u Hrvatsku? Ja sam u ovom zadnjem iskustvu u Iranu konstatirao da nikad nisam bio bolji trener nego sad. Iz jednog prostog razloga. Nemam nikakvu drugu zanimaciju, nego stalno analizirati protivnika, gledati videosnimke, proučavati, i sve svoje vrijeme sam isključivo posvetio poslu kojim se bavim. Nemam prostora da kažem što mi je dosadno, kad imam malo slobodnog vremena, perem košulje, peglam ih i tako...
Smjestili su Vas u posebnu rezidenciju? Kakav je to dio grada? E sad, tu se moram potužiti. To nije Teheran. Teheran ima svu moguću zabavu i restorane, od kineskog preko francuskog, talijanskog. Dok ste u Kermanu, iako je to milijunski grad, za sve to ste uskraćeni.
http://www.youtube-nocookie.com/v/GAi4yBH7F5s?version=3&hl=en_US
Spasili ste klub od ispadanja. Kakvo je sada stanje u Mes Kermanu? Da, mislim da sam uspio napraviti svojevrsni sportski podvig. Malo tko je mislio da će ekipa izaći iz zone ispadanja. Nakon pet kola imali su samo jedan bod, ali evo sad, ostalo je još pet utakmica, a i nama trebaju samo tri boda da budemo potpuno sigurni. Ali, u svakom slučaju, klub se definitivno spasio.
Usporedite malo iransku i hrvatsku ligu. Koja je kvalitetnija? Ne bih htio nikoga povrijediti. Evo ovako, ja imam dvojicu suradnika, Darka Dražića i, naravno, Antonija Šišića, te vrlo često razgovaramo o tome. Nema nikakve dvojbe da je iranska liga jača. I mislim da je čak u velikom postotku kvalitetnija. Ali njihova organizacija, njihova tradicija je manja. Jer Hrvatska je postala jedna nogometna velesila, mi smo deset godina među prvih deset nacija u svijetu, to je ono što čini razliku između iranskog nogometa i hrvatskog. Ali to uglavnom možemo zahvaliti reprezentaciji. Ali što se tiče liga – nemamo šanse. Iranski nogomet, kad bi bio vođen znalački, on bi sigurno dominirao azijskim nogometom. Ali, nažalost...
...fali jedan Vlatko Marković, je l'? Ha, ha, ha... Da, jedan Vlatko Marković iz mlađih dana. Ha, ha, ha.
http://www.youtube-nocookie.com/v/wZf1KiMvz7I?version=3&hl=en_USSnimio i montirao: Franjo Tot
Ispričajte nam dvije anegdote iz Irana, jednu lijepu i jednu nezgodnu... Jedna ružna i dosta zabavna, još dok sam bio izbornik Irana. Ja sam od jednog iranskog funkcionara dobio na poklon sat Vacheron Constantin. Prije dvadesetak godina to je bio prvi sat svijeta. Onda ga je kupio jedan Libanonac, a Švicarci su jako ponosni na svoje satove, pa je federacija stavila velike novce da bi ipak Patek Philippe bio prvi. Ali ja sam uvijek imao slabost za taj Vacheron. I taj divan čovjek, kojem ja kažem: 'Bože, kako divan sat imaš', on ga skine i da mi ga. A taj sat košta dvadeset tisuća švicarskih franaka. Meni nije bilo ni na kraj pameti, ali on evidentno nije znao da je to toliko vrijedno jer ga je i on dobio. Ali ja sam dobio taj sat, ponosno ga nosio. I vratili smo se mi s jedne utakmice iz Katara, gdje smo pobijedili, i sad publika nas čeka na aerodromu, policija nas hoće odvesti na jedan sporedni ulaz, jer ja sam u to vrijeme bio jako tražen od te raje, i dok smo mi otišli tamo, oni su skužili, mene ufate, počeše me bacati.
Pa Vi ste tamo više bili u zraku nego na zemlji... Ma dobro, ali čekaj, sad ćeš čut. Ja sam jednoj mojoj dragoj osobi u Dubaiju, tamo je jeftinije zlato, kupio jednu finu zlatnu narukvicu i držim je u džepu. I sad, oni mene bacaju... Ja dođem kući da uzmem narukvicu – nema. U džep – nema ni dolara. Ali što je najgore! Najgore – nema ni sata! Ha, ha, ha, sve su skinuli. Ali, sine moj, taj osigurač od Vacherona, to je dupli osigurač, to ja velim, kako su oni uspjeli bacajući mene, ja sam bio očerupan...
http://www.youtube-nocookie.com/v/C3_l_FulI8Y?version=3&hl=en_US
I ode dvadeset tisuća, ha, ha, ha... Ma ode dvadeset tisuća, ja sam imao jedno pet, šest tisuća dolara u džepu. Ha, ha, ha, tako da ima i kod njih ovih akrobata.
A zato ste na ovom videu držali ruke u džepu. Da, da, ha, ha, ha. To je jedna stvar koja na neki način potvrđuje da i tamo ima akrobata. Bacaju me u zrak, ja kažem: 'Bože, što me vole', a čepušaju me.
A ovaj video koji ste donijeli, kad vas je dvije tisuće navijača Kermana dočekalo i dignulo na ruke? Tamo je došao i bogati sponzor kluba, koji je navijačima objašnjavao da ipak ostajete... Oni su mene promovirali u apsolutnog šefa cijelog kluba, u sportskom smislu. On se plašio da neće shvatiti nakon što su navijači manifestirali jednu ljubav prema meni, on je njima objašnjavao kako sam ja dobio još veću poziciju nego dok sam bio trener. A to je jedan veliki džek koji drži cijeli bakar u zemlji. Svojevremeno je šah rekao: 'Mi ne moramo prodavati naftu, dosta je da imamo Kerman, jer tamo je i plin i nadasve bakar. I to najkvalitetniji bakar na svijetu, oni to masovno izvoze... Inače, tu sam bio jako ponosan i donio sam to svojoj tajnici u Hrvatskoj da spremi. Napisali su mi: 'Kako je Ćiro od bakra napravio zlato.' Vrlo, vrlo duhovito.
Koja je sad konkretno Vaša pozicija u klubu? Pa evo, sad su mi ponudili novi ugovor, ali još malo se razilazimo u cijeni i ja ću tu tražiti neku sredinu. Inače, kad smo mi došli, njihov novac je u odnosu prema dolaru bio jedan naprema jedan. A nakon ovog bojkota je dva naprema jedan. Sto posto je pao, skup je dolar, jako. I sad imaju problema, jer ako sam ja imao milijun dolara, to je za njih dva! To više nije isto.
Moram Vas to pitati, saznali smo da ste odmah po dolasku u Zagreb imali jedan jako, jako zanimljiv sastanak. S jednim starim prijateljem kojeg već dugo niste vidjeli... Iz Maksimira. Da! Kad ste već tako dobro informirani, ja nemam pravo lagati. Kad imaš privilegiju obraćati se onima kojima smo mi svi dužni, i istinu i informaciju... Da, imao sam sastanak koji je bio dosta iznenađujući, jer ja ne znam koliko je to čak umjesno, s obzirom na moju dob. Jer nitko me neće angažirati dok me ne vidi. Znaš kako je moj Braco dosta spretan, on pokazuje kako ja salto skačem. To je bio prije dvije godine kad me je Bosna i Hercegovina angažirala, i došli su reporteri i ovaj jedan me uvrijedi, kaže: 'Protiv vas su kandidati Halilhodžić, Fazlagić i još neki nogometni veterani i kažu da ste vi stari.' Ja kažem: 'Je l' može star čovjek salto mortale skakati?': On kaže. 'Pa ajde, skočite.' I ja skočim salto, nisam imao problema, to je bilo prije dvije godine. Interesantno, tada mi se manifestirao problem koljena, koje sam triput operirao svojevremeno, i sad je opet problem godina, jer Iranci kažu: 'Ima puno godina.' I meni moj sin kaže: 'Tata, opet moraš salto skakat.' Ha, ha, ha, pa nisam dvije godine skočio, a ne znam se odraziti desnom nogom, nego ovom lijevom koja je bolesna. I bogami me on natjerao... i ja skočio.
Čini se da je snimku salta vidio i Zdravko Mamić... Zdravko Mamić. Evo danas sam imao s njim sastanak i, slušaj, on analizira sve kandidate i kaže: 'Jedino ti, šefe, možeš nakon Bilića uzeti reprezentaciju. Ja kažem: 'Sine moj, to je jako lijepo od tebe.' Jer on je, htjeli mi to ili ne, jedan moćan čovjek koji može progurati i starca od sto godina za izbornika. Ali ja moram to jako dobro vidjeti. Mene ne interesira da me se ne prihvati. Meni to ne treba. Treba vidjeti kakva je klima, to bi za mene bila jedna mladenačka promocija...
Kakve su Vaše želje? Bilićeva popularnost nije više velika... Meni je to žao jer mislim da Bilić zaslužuje povjerenje sviju nas. On ima jedan veliki kredit, ali vrijeme svakog trenera malo izliže i sigurno ako on želi otići, on će otići. Ja se nadam da će on napraviti veliki rezultat, ali navodno da su se dogovorili da on svakako želi otići. Mislim da mu je to pametno, iako je jednom davno ostao, unatoč jednoj velikoj materijalnoj ponudi. Ja sam rekao da je to pogreška. Jer i ja sam tu pogrešku napravio. Sad ću ja opet ispasti antipatičan za mnoge koji ne žele prihvatiti činjenicu da su novci najvažniji u životu. Sad ću ti ja reći. I moja tajnica se ljuti kad ja to kažem. Svi kažu zdravlje... Ali i najzdraviji čovjek, najzdraviji, bez para – gotova bolest. Psihička bolest. Tako da Bilić ima priliku da kao izbornik hrvatske reprezentacije uzme neki engleski klub i da ima minimum dva milijuna eura godišnje plaće. Dakle, on je za dvije godine s četiri milijuna eura osigurao svoje dijete, i svog unuka, i donekle svoje najbliže...
Možda je najbitnije da kažete cijeloj hrvatskoj sportskoj javnosti jeste li spremni odraditi cijeli sljedeći dvogodišnji ciklus i odvesti Vatrene na Svjetsko prvenstvo u Brazil? Ja nemam nijedan simptom starog čovjeka! I znam da nikad nisam bio bolji trener nego što sam sad.
Imate li dovoljno energije? Pa normalno, energija! Ovoj ekipi hrvatske reprezentacije upravo treba energija. Ako je ja nemam, da je komuniciram njima, da je galvaniziram, da im podignem onu žicu takmičarsku, ono što je danas u nogometu uglavnom presudno... Koliko si odlučio fanatično se boriti, koliko si odlučio sav svoj talent staviti... To sam ja u stanju napraviti!
Vatreni su se malo zadnjih godina uspavali, teško je to objasniti – siti su! Sine moj, onaj Napoleon, moram ga citirati još jedanput, rekao je: 'Bolje četa miševa s lavom na čelu, nego četa lavova s mišem na čelu!' Kako ti povedeš i kako si u stanju stvoriti atmosferu u svlačionici, tako će se oni ponašati na igralištu.
Kako procjenjujete naše šanse na EURU? Ja sam možda malo subjektivan, ali Bilić je za mene jedan znalac i ima koncentraciju talenta da ima pravo na najveću ambiciju. Tu ambiciju mora manifestirati! Mene su proglasili luđakom kad sam rekao da moramo biti prvaci svijeta! Da nisam vikao da ćemo biti prvaci svijeta, nikad ne bismo bili treći, da sam rekao: 'Samo da prođemo ovaj krug.' A tako mi je rekao moj predsjednik Mikša: 'Ćiro, molim te, samo prođi Jamajku!' Ma kakva Jamajka, kakav Japan! U to vrijeme su u grupi bili i Argentina. A ja sam stalno igračima govorio: 'Najbolji ste na svijetu! Najbolji! Moramo bit prvaci svijeta!' A onda kad samo pobijedili Nijemce 3:0, onda Jurčić kaže: 'Pa, Bože, kako mu nismo vjerovali da možemo biti najbolji?' Ustvari, ja dosta dugo vremena govorim da ovo podneblje daje najbolje igrače na svijetu. Mi imamo nešto specifično što drugi nemaju. Zato imamo pretenzije najvećih razmjera.
Idete li na EURO? Da, ići ću kao komentator.
Kako komentirate ovu situaciju da cijela Hrvatska traži ostavku Vlatka Markovića, ali on se i dalje ne da. Ulovio se za fotelju i ne pušta... E, he, he, he... Ma dobro, gledajte, ja sam isto bio sklon da mu prigovorim, i ovo i ono, i skloni smo da zaboravimo sve što je dobro napravio. Ali je činjenica da se nije bavio hrvatskom ligom, nego se bavio isključivo reprezentacijom, što je svakako za zamjeriti mu. Jer da se bavio hrvatskom ligom, ne bi bilo ni ovih hapšenja, ni ovih kompromitirajućih stvari za cijelu nogometnu obitelj.
Zanimljivo je, recimo, i kako su u HNS-u zatvorili financijsku konstrukciju za 2011. godinu. Prihodi su bili nešto preko 90 milijuna kuna, a rashodi skoro u lipu isti. Kako to komentirate? Ha, ha, ha, čuješ... Da, ali lako je biti matematičar ili račundžija kad ima novca. A, molim te, kad se reprezentacija plasira, ona odmah dobije nekih deset milijuna. Svaka pobjeda je novi milijun, tako da se vjerojatno i sponzori manifestiraju kad ideš na tako jedno veliko natjecanje kao što je Europsko ili Svjetsko prvenstvo.
Dakle, trebalo bi gledati i dobru i lošu stranu... Pa tako bi uvijek trebalo biti. Ali mi kad se nekom navalimo na kosti, to moraš bit Marković da izdržiš... Ha, ha, ha...
Tu se sad pojavio i jedan 'mladi lav', ministar Željko Jovanović. Kako komentirate njegovu prijetnju da će isušiti nogometnu močvaru? Krenuo je đonom... Podržavate li ga? Ma slušaj, sine... Podržavao ja ili ne podržavao, isto mi se vata. Sad ću ti dati, tebi i tvojim vjernim gledateljima, evidentne primjere koji kažu – vlast komandira. Evo ti primjer Tuđmana. Ja u Splitu izgubim dva boda od Danaca, izgubim dva boda od Slovenaca. Igram neodlučeno. I stvori se klima – Ćiro, napolje! I dolazi tvoj kolega, pokojni Tironi, meni u stan, Dobri dol, i kaže: 'Šefe, morate dat ostavku.' Ja kažem: 'Zašto?' Pa kaže: 'To bi bio jedan moralan čin.' 'Ma ne', kažem ja, 'to bi bio jedan amoralan čin, jer mene igrači slijede. Šta, izgubio sam četiri boda i zbog one bure i... molim te'. On mi kaže: 'Mene je poslao predsjednik Šoić da odstupite.' Samo što je otišao, mene zove Radin, šef kabineta: 'Oće predsjednik da vas vidi.' I ja brzo otišao gore i on, one naočale ovako k'o da ga sad gledam, pokoj mu duši, kaže: 'Šta je, dajete ostavku, je li?' Rekoh: 'Predsjedniče, ne dajem ostavku, oni mene tjeraju.' 'Tko vas tjera?' 'Pa tjera me Šoić, predsjedniče.' 'Idite kod Šoića odmah dolje!' I ja odmah u auto, a Šoić je u Frankopanskoj dolje imao onu svoju banku, al' on mene na trotoaru čeka i viče: 'Ćiro, najveći treneru, ma tko tebe hoće maknuti...' A ovaj mu rekao da ide klavir svirati ako me potjera... Znači – vlast, vlast odlučuje. Dolazi Račan. I izvršni odbor ima sastanak. Što ćemo sad. Ćiro je loše viđen, on je za generale, ovo, ono... I oni glasaju. I izglasaju jednoglasno da ja ostajem za izbornika. Pazite, ovo je istina, ovo je povijest! Ali ja se zahvaljujem i molim ih da se opet nađemo jer im imam nešto bitno za reći. I dva dana nakon toga, svi su novinari tu i ja dajem neopozivu ostavku jer znam da se ne možemo s vlasti hrvati. Ako će ta vlast imati antipatije prema vama zato što sam ja izbornik, mi smo jako hendikepirani. I ja sam dao ostavku. Ja sam dao ostavku! I sada dolazi Sanader, slušaj, sine moj, živ je. Sanader u Baltazaru ima ručak i zove me. Ali ja sam u Kraljevici, ne mogu stići. No, međutim, jedan od ministara, kojeg neću imenovati, kaže: 'Ćiro je tamo, Pašalić i generali, on neće da ga se vidi ovdje, da se slika s nama.' A Sanader kaže: 'Šta je tako?' Kaže: 'Da.' Sanader telefon: 'Grgiću, sutra smijeni Ćiru!' I istjera me Grgić iz Hajduka jer je ovaj naredio.
Vlast je najvažnija! Sad dolazi ovaj ambiciozni mladi Jovanović i bojim se, kako je počeo, da se ponaša k'o slon u staklarskoj radnji! Sve će porazbijati! I mi ćemo ostati onako kako bi to najmanje ovaj narod želio. On ne može radikalne poteze povlačiti tamo gdje je on stranac! Jebo ti to što je on dizao utege i što je bio prvi pionir u dizanju utega! Nogomet, to je jedan specifičan sport, koji je inficirao cijelu kuglu zemaljsku. I sad će ti početi rušiti one koji drže... Mamić? Pa možeš ti biti protiv njega, možeš mu zamjerati, možeš ne voljeti njegove istupe. Ali kako je on u Dinamu, taj Dinamo funkcionira. Makni Mamića, ma možeš dovesti koga god hoćeš, ali ja ne vidim čovjeka koji može tu veliku instituciju, što je Dinamo, voditi na efikasan način kao Mamić. Ja ako mogu savjetovati ministra: Povuci, sine, malo ručnu kočnicu. Povuci, jer si se previše zalaufo.
Mislim da će shvatiti... Ma neće poslušati. Reći će: 'Jebo ti Ćiru! Tko je Ćiro? Ja sam utege dizo, ja znam!'
A dobro, ali ako Ćiro ovog ljeta na glavu opet stavi kapu onog francuskog policajca iz '98., što će onda biti? Molim te, vidio si kako me vlast, što je bio Tuđman, ostavlja ili tjera. Kako Sanader jednim telefonom... Ne možeš protiv vlasti. On je u stanju kazati jednom ambicioznom mladom: 'Otiđi u Savez, otiđi u Dinamo! Moraš nešto naći!' Pa naći će mukte, naći će svakom, časnoj sestri i svećeniku, a kamoli neće naći jednom...
Čujete li se s Jadrankom? Čujem, ja sam jako solidaran s Jadrankom i žao mi je da prolazi jedno teško razdoblje koje je tako kako je. Političari i nogometni treneri imaju slične sudbine. Bog si dok imaš rezultat, kad ga nema, ne može te nitko spasiti. Ona je imala nesreću da je tako efikasno krenula, dirnula je u osinje gnijezdo, ona je pionir rasturanja korupcije, i to joj se kao bumerang vratilo u glavu. Vidiš šta je ta politika. Umjesto da je slavimo, svi je osporavamo sada. Jedan zlonamjerni pametnjaković, filozof mi kaže: 'Jebala te tvoja Jadranka, kako je počela hapsiti, standard svima pao.'
Možda da je više volite u tajnosti? Ovo Vam se baš neće dobro odraziti na popularnost... Ne, ne! Ja sam vjeran čovjek. Ovaj Kalinić, Pavle, u vrijeme dok sam ja bio uz Tuđmana, on me zaustavi na cesti i spreman me tući. Kaže: 'Ulizico jedna, sram te bilo, viriš iz guzice predsjedniku Tuđmanu!' I tako se mi raziđemo. Pokojni predsjednik je umro i on (Pavle Kalinić op.a.) me traži. I kaže: 'Molim te, izvini Ćiro, ja sam kod tebe pogriješio. Ti, dok su sad svi protiv Tuđmana, i dalje si za Tuđmana i nikad se nisi ogriješio. Molim te, oprosti za onu moju agresivnost.' Reko: 'Jebote, skoro si me mariso, ni kriva ni dužna.' Ha, ha, ha. Da. Ja sam vjeran i ostat ću vjeran Tuđmanu dok živim. Iako nemam ništa protiv nikoga. Ali ja sam za Jadranku i ja ću ostati za Jadranku. A što će mi to donijeti možda i negativnih poena, to mi je manje važno.
Malo su Vam se oči zarosile kad ste spomenuli pokojnog predsjednika? Dirnula Vas je ta slika... Je, je. Uvijek imam jedan osobiti osjećaj kad govorim o njemu. I jako sam osjetljiv jer ja sam bio dobro plasiran da vidim njegovu dobronamjernost, da vidim njegovo življenje samo za Hrvatsku. I nikad taj čovjek nije znao razliku, ja sam ga učio, koja je razlika između dolara, švicarskog franka i dojč marke. Njega to ništa nije interesiralo. I zamisli, molim te... Nakon njegove smrti, ta takozvana detuđmanizacija, ta nacionalna sramota! Svi pišu – pokrao! A ja znam da ga ništa nije interesiralo. Ništa, ali baš ništa. Kao neke milijarde...
Da ne završimo u tužnom tonu, ispričajte nam za kraj neki vic... Može naš, a može i iranski... Imam jedan vrlo interesantan. Dolazi Mujo kasno u noći, a vještica žena kaže: 'Gdje si pijanduro jedna, opet kasno dolaziš?' A on gleda pod krevet, vidi noge nekog švace. Kaže: 'Ma šta je ovo?' Kaže: 'Ne mijenjaj temu, majku ti.' Ha, ha, ha.
Ja vjerujem da je Obama jedan razuman čovjek i da nije zaboravio što je pokojni Eisenhower rekao kad je došao u Auschwitz: 'Bože, kad će ljudi shvatiti da je rat najgluplja stvar na svijetu.' Nema ništa gluplje! To moraš biti glup! Neodgovoran! To moraš biti – zločinac! Da bi isprovocirao rat. A sad ću ti reći. Nikom ne bi preporučio da ratuje protiv Irana. Iran je u moje vrijeme imo 40 milijuna stanovnika, danas ima 70 milijuna. Oni imaju 30 milijuna mladića od 20 do 30 godina! Trideset milijuna! To je Islamska Republika Iran! To je sve spremno da pogine u bilo kojem dijelu svijeta. Tako da nek' si ne pravi iluzije, nitko da može dobiti rat protiv Irana. Ni Amerika, ni Izrael, ni nitko! Mogu se samo dogovoriti, što je u ovo današnje doba mnogo priličnije, nego se vratiti primitivnim načinima ubijanja jedni drugih.
