U Zagrebu je u 88. godini života nakon duge i teške bolesti preminuo bivši hrvatski nogometni izbornik Miroslav Ćiro Blažević. Blažević je preminuo nakon što se duže vrijeme borio sa zloćudnom bolešću, koja je, nažalost, metastazirala.
Prvi put dijagnosticiran mu je karcinom prostate 2011. godine, no Blažević se othrvao opakoj bolesti. Godinu dana nakon toga operiran je i zbog melanoma u početnoj fazi. U rujnu 2019. teška se bolest još jednom vratila, a nažalost ovoga puta Ćiro nije izašao kao pobjednik.
Ćiro je nedavno odradio, pokazalo se, svoj posljednji veliki intervju s Andrijom Jarkom za RTL televiziju. Ćiro je u velikom intervjuu pričao o svojim počecima, djetinjstvu, trenerskoj karijeri, ali mnogim anegdotama.
Emotivan intervju
"Ja bi rado da mogu lagati da sam dobro, ali nisam. Moja dijagnoza je zabrinjavajuća, ali čini sve, borim se, kako bi još malo poživio. Međutim, prognoze su podijeljene, ali kako narod kaže, u nadi je spas", počeo je Ćiro.
Otkrio je kako nije počeo pisati knjigu o svom životu, ali da ju pišu drugi. Potom je pričao o svojem odrastanju u Travniku.
"Ja sam najmlađe dijete u obitelji. Imao sam jednu predivnu majku koja je bila povjerenik Dinama i ona me inficirala Dinamom. Cimermančić, Benko, Čajkovski i Horvat, to su moji veliki uzori. Istini za volju, mama mi je znala reći: "Znaš braco", tako me zvala, "Ti ćeš sigurno nešto biti i morat ćeš svojim sestrama pomoći". Imam ih tri, dva brata su mi poginula. Ja sam joj slijepo vjerovao i to kao da je bila jedna obaveza, jedna hipoteka koju mi ona stavlja na leđa. Ja sam se trudio da budem netko, vrlo brzo sam shvatio formulu koja je neminovna da budeš netko. Jedna sestra je živa, sinovi od druge sestre su živi. Mama mi je dala tu hipoteku da moram sestrama pomoći. Kad sam do prvog novca došao, došao sam u Zagreb i svakoj sestri kupio stan. Jako sam ponosan na to i moraš mi vjerovati da sam se stalno konzultirao s majkom", otkrio je Ćiro.
Potom je ispričao zanimljivu anegdotu, onako u svom stilu i otkrio što mu je značila njegova majka.
"Pokojni Tuđman, moj veliki idol, on je silom htio da nešto uzmem. Na kraju je to bio Hotel Dubrovnik. A kad bi se god konzultirali, ona bi mi rekla: "Braco, nipošto. Tuđman kaže: "Hoćete li više to uzeti?". I kad se više nisam mogao oduprijeti, ja kažem predsjedniku: "Konzultirao sam se s jednim najvažnijim bićem koje kaže da ne smijem to uzeti." Pita on, tko je to. Ja kažem: "Moja mama"".
'U Hrvatskoj nisam ništa zaradio...'
Ispričao je kako je najviše zaradio u Kini i Iranu, dok 'u Hrvatskoj nije ništa zaradio'.
"Evo, ona famozna 82' godina. Toliko publike, toliko prihoda, a mi ništa nismo dobili. Ni premiju. Skoro smo bili kažnjeni zato što smo prvi. Takvo je vrijeme bilo. Ove strukture političke, njima nikako nije pasalo da Dinamo bude prvi, da ima toliko gledatelja, da se radi jedna hrvatska manifestacija kroz Dinamo".
Pričao je Ćiro i o svojim godinama u Švicarskoj, od kojih je kaže puno naučio, ali ih nije pretjerano šmekao. Ispričao je kako mu je život u Travniku 'bio fakultet'. Potom je pričao i o francuskom zatvoru, gdje je proveo 17 dana zbog optužbi za namještanje utakmica.
"Lako je otići u zatvor kad si siguran da si nevin. Ja sam dobio i pismenu ispriku. Nisam se uzbuđivao, ali sam se pitao što će reći Tuđman. Ja sam se vratio iz zatvora i pokojni Hotko mi kaže da odem na utakmicu, a ja se bojim da će mi se dogoditi ono što mi se dogodilo. Svi okreću leđa, i oni koji ga čuvaju i doktori, a bili smo kao braća. Ja dršćem, Croatia igra protiv Vinkovaca, ja čekam da zabije gol jer o tome ovisi njegovo raspoloženje. Poluvrijeme, on ustane i vidi me u ćošku i poviče: "Znao sam da ništa nisi kriv!", a ja preko stolica preskačem. On je znao da ja nisam ništa kriv", otkrio je.
Zanimljivi susreti
Pričao je o svojim susretima i šalama s Tuđmanom, osvrnuo se na svoju kampanju za predsjednika Hrvatske, navijačima i njihovim pjesmama, a otkrio je i što ga je proganjalo u snu.
"Nikako nismo smjeli izgubiti od jedne Francuske koja je dvaput slabija od Nizozemske koju smo pobijedili. Kad se Boban povrijedio, da sam imao Cvitanovića, onoj sporoj obrani Francuza on zabija dva gola i mi smo prvaci svijeta. Ali ja sam ga morao otjerati. Tuđman me zove, pokojni Tironi je bio da se vrati. On je takav ljubimac bio Tuđmana jer je nemilosrdno zabijao za Croatiju. Predsjednik kaže: "Kaže slušaj Ćiro, nema Bokšića…", a ja mu kažem: "Predsjedniče, uvijek će biti kako vi kažete, ali ovog puta morate izabrati između Cvitanovića i mog autoriteta. On spusti slušalicu", ispričao je.
Legendarni Ćiro je otvorio dušu, pričao je o svojim motivacijskim govorima, o sukobu s Cvitanovićem… Jarak ga je upitao želi li Ćiro svoju ulicu u Zagrebu, a on je u svom stilu ispalio:
"Ma je*eš to. Znaš ti koliko Hrvatska ima heroja. Pa ja sam Mika, Pera, Laza. Ne interesira me to, bogom ti se kunem."
Za kraj je Ćiro poslao jednu emocionalnu poruku kada ga je Andrija Jarak upitao: "Je li te strah?"
"Strah? Jedva čekam da ovo bude gotovo i da zapalim jer on me pita je li me strah. Sine moj, nemoj da rasplačem ovu divnu mladost. Pomirio sam se, moja situacija je gotovo beznadna, ali ja ću se boriti za ljubav. Vidim po primjedbama liječnika, gotov sam. Ne mogu se spasiti, ali spasit ću se", rekao je naš čuveni Ćiro.
Intervju 'Slušaj me, sine' možete besplatno pogledati na PLAYU!
