Od iznenadne smrti golmana Ivana Turine u Stockholmu prošlo je točno deset godina. On je zaspao u svom stanu. Nije se probudio, s 32 godine njegovo srce je stalo.
U AIK-u, njegovom posljednjem klubu, svake se godine prisjete hrvatskog golmana. Ove godine navijači švedskog kluba su uoči utakmice osvijetlili veliki transparent Turini u čast, a igrači svake momčadi na teren su iznijeli prijenosni defibrilator koji će biti postavljen na raznim lokacijama u okolici.
Navijači su dobili upute da minutu tišine prije utakmice u Friends Areni provedu radeći jednu od tri stvari - preuzmu aplikaciju kako bi postali volonteri prve pomoći, saznaju gdje im se nalazi najbliži defibrilator ili daju donaciju istraživanju.
Turine se za švedske medije prisjetio njegov tadašnji konkurent u AIK-u, ali i veliki prijatelj Kenny Stamatopoulos. U AIK-ovoj svlačionici dres visi na kuki, ispod je svijeća, hrvatska zastava i dvije fotografije.
"Treba stajati i Red Bull", govori Stamatopoulos. To je piće Ivan uvijek pio prije utakmice.
"To je bila njegova stvar."
Iako su bili konkurenti, Stamatopoulos je bio veliki Ivanov prijatelj, a otkrio o čemu su razgovarali te večeri 1. svibnja 2013.
"Igrala se Liga prvaka. Slali smo poruke oko toga tko će pobijediti i slično. Također, volio je jesti. Upravo je kupio aparat za palačinke. Koristio ga je i poslao fotografije palačinki koje je napravio. To je bilo zadnje o čemu smo razgovarali."
Nekoliko sati kasnije primio je poziv.
"Nazvao me Karikari. Živio je u istoj kući kao Ivan. Poziv je stigao u šest ujutro. Samo je rekao: 'Ivan je umro'. Nisam mu povjerovao, samo sam spustio slušalicu. Onda je ponovno nazvao. 'On je umro', ponovio mi je", priča Stamatopoulos.
Kenny je prvo otišao u trening, a potom u Ivanov stan. Nije želio vjerovati Karikarijevim riječima.
"To je vjerojatno najgora odluka koju sam donio. Nisam vidio Ivana, nego scenu u kojoj djeca trče okolo, plaču i viču: 'Tata, tata, tata'. I sam imam djecu, bilo je to srcedrapajuće i traumatično iskustvo."
"A tek sprovod u Hrvatskoj. Bilo je to stresno, tužno putovanje. Pokopati Ivana… Da… Bio je tako mlad."
Prisjetio se Stamatopoulos i prvog susreta s Turinom.
"Pomislio sam: 'Kakvo čudovište'. Bio je tako velik. Bio sam ozlijeđen kad je stigao i vidio sam ga kako trenira na terenu. Pomislio sam: 'Isuse, ovdje sam u nevolji'. Zatim, kada ga upoznate, shvatite da ima meku osobnost. Bio je poput dobrog medvjeda."
Kenny i Ivan brzo su postali prijatelji. Imali su zajedničke interese, slična iskustva i osobnosti koje su se podudarale.
"Proveli smo puno vremena zajedno, tako da je općenito to bilo lijepo vrijeme, ali jedan događaj koji se izdvaja je kada smo bili u Portlandu na trening kampu. Tamo je poznata krafna, Voodoo Doughnut. Ljudi stoje u redu za kupovinu. Postojao je natpis na kojem je pisalo da ako možete pojesti određenu količinu krafni u otprilike tri minute, dobit ćete ih besplatno. Pokušavali smo odgovoriti na taj izazov svake večeri. Ivan je otišao u dućan i kupio krafne i onda smo snimali dok smo pokušavali. Zvuči smiješno, ali smijao mi se dok sam sjedio s ustima punim krafni. To nikad neću zaboraviti."
