Izbornk hrvatske nogometne reprezentacije do 21. godine Igor Bišćan gostovao je na Podcast Inkubatoru te se osvnrnuo na mnoge teme, a jedna od njih je bila upućena igračima. Bišćan je dao svoje mišljenje o tome da su treneri tu da igrača pripreme za pravi seniorski nogomet, ali i da sami igrači nisu krivi što ne ostvare svoj potencijal.
Igrači mogu tužiti one koji su ih vodili.
"Kad imam dvojbu između dva igrača, izaberem onoga za kojeg procjenjujem će jednog dana biti u A reprezentaciji, iako u tom trenutku možda nije bolji ili nije u boljoj formi. Tako ih i spremamo, da lakše funkcioniraju kad dođu do A reprezentacije, na taj nivo. Često pričamo kako neki dečki nisu ostvarili potencijal i to se svaljuje na njih, kao 'nema glavu, roditelji su ovakvi, onakvi…', a mogli su uspjeti. Bilo je i u mojoj generaciji talentiranijih dečki od mene. I takvi igrači mogu podnijeti tužbu protiv svih onih koji su ih vodili!"
Talent treba usavršiti, zato je tu trener.
"Dobiješ na stol, u akademiji ili nogometnoj školi, talent i tamo ga trebaš usavršiti. Ako on, nakon što je 10, 12 ili 14 godina u akademiji, nije usavršio osnovne stvari koje mu trebaju, tko je kriv? Onaj tko ga je podučavao! Mogu prihvatiti da je netko sa 16 ili 18 godina nedokaziv, zaigran, u pubertetu ili pod utjecajem okoline pa je teško s njim raditi, ali dijete s 10, 8 ili 6 godina nema taj problem. A tada se uče automatizmi i razvija se mentalitet i karakter, pa poslije ne bi imao problem da se ne zalaže dovoljno, da je sebičan, da ne igra obranu…"
Veću odgovornost ima trener.
"I onda ako ne uspije ostvariti svoj potencijal, to se stavlja njemu na teret, a treneri u akademiji trebali su to riješiti ranije, dok dijete prihvaća sve sugestije. Mi u selekcijama do 18, čak i 21 godine imamo problem jer ti talenti nisu gotovi proizvodi, a morali bi biti jer su već seniori. I dok krivnju svaljujemo na njih, to je problem. Za jednog od deset možeš reći 'takav je, ne možeš s njim', ali kod nas jedan od deset prođe. Ponavljam, ako ekstra talent dođe u seniore pa se o njemu govori 'neće igrati obranu' i slično, što si radio s njim sve te godine? Mogao si utjecati na to, a nisi znao ili nisi htio ili nisi dobro procijenio, ali svakako je veća odgovornost na onima koji su ga trenirali nego na njemu".
Trener mora voditi brigu kako mu igrač trenira.
"Uoči utakmice trener izjavi 'Neću staviti tog igrača jer tjedan dana nije trenirao dobro'. A ja ga pitam kako si dopustio da tjedan dana ne trenira dobro!? Ti si kriv više nego on! To je obično dobar igrač, koji se malo umislio, pa ga trener, da ne uđe u konflikt, pusti dva, tri dana ili ga čak namjerno pusti i dulje da lošije trenira pa ga stavi sa strane, da pokaže autoritet. Ali ja uvijek pitam zašto si dopustio da lošije trenira, to gledaju i drugi igrači".
Ozbiljnost na treningu.
"U Liverpoolu sam naučio da nema toga. Nakon prvog lošijeg treninga te pita imaš li kakvih problema, ako imaš neko logično objašnjenje, imaš pravo na to. Ali ako nemaš, pa ni na idućem treningu nisi dobar, na treći ne moraš ni doći. Apsolutno mi je prihvatljivo objašnjenje ako igrač ima nekih privatnih problema ili uobičajenih situacija poput nekih s djecom. Ja im čak kažem da u tri do šest mjeseci imaju pravo jedan trening propustiti i bez objašnjenja, ako nije dan uoči utakmice. Jer nekad su osjetljive stvari o kojima ne želiš razgovarati".
Zanimljiva priča o kapetanu Inceu.
"Naravno, kad je riječ o igračima s kroničnim ozljedama, drugačije je. Mi nismo imali nekoga tko bi došao samo na utakmice, a da nije trenirao, ali znam iz tog vremena da je bilo takvih. Paul Ince, recimo, uopće nije izlazio na zagrijavanje prije utakmice nego je bio u toploj kadi. I pet minuta prije utakmice, kad bi mu se suigrači vratili sa zagrijavanja, izašao bi iz kade, stavio kapetansku traku i rekao "Come on, boys!".
