Nakon što je sa scene polako silazila brončana momčad Vatrenih predvođena Bobanom, Šukerom i Štimcem, hrvatska je reprezentacija ušla u svojevrstan vakuum. Nisu se plasirali na EURO 2000., a nakon što su podbacili na SP-u u Koreji i Japanu postalo je jasno da izabrana vrsta mora na remont.
Imala je Hrvatska kvalitetnih pojedinaca no kvalitativno nije momčad imala težinu kakvu su imale selekcija 90-ih, a ni srebrni još nisu stasali te su Vatreni lagano iskliznuli iz europske i svjetske elite no i dalje su se uspijevali plasirati na velika natjecanja.
Iz anonimnosti do lidera Vatrenih
Strepili su mnogi da će reprezentacija potonuti u opskurnost. Talentom je bila skromnija, a odlaskom Zvone Bobana nije se nazirao ni neki vođa koji će povući u ključnim trenucima no tad se ukazao on – Dado Pršo.
Zadarski napadač s prepoznatljivim iksericama i u rep vezanom kosom na prvi pogled nije djelovao kao netko koga bi se europske i svjetske obrane trebale pribojavati no upravo zbog tog su ga navijači obožavali gdje god da je igrao.
Njegov neobičan nogometni put cijeloj priči daje posebno zanimljiv ton. Naime, prve nogometne korake radi u NK Bagatu i NK Zadru, a sa 12 godina prelazi u splitski Hajduk. Kako je Hajduk 90-ih bio vrlo moćan ovaj pomalo ekscentrični i nekonvencionalni napadač se nije uspijevao nametnuti.
Pazinska bajka
Suvremenici pričaju kako je u mlađim danima znao imati i pomalo iščašene ispade te je 1992. spakirao kofere i otišao u Istru. Tamo je navukao dres pazinske Pazinke te s tim malim klubom po prvi put nastupio u prvoj ligi.
Radeći priču o NK Pazinki došli smo do fotografije Dade Prše iz njegove prve prvoligaške sezone. Točnije s njegovog prvog gostovanja na Maksimiru. Tada su koljena bila zdravija, a kosa kraća te bi ga rijetki uspjeli prepoznati.
U 25 nastupa za Pazinku zabio je sedam pogodaka, a onda otišao u Francusku gdje je gotovo u potpunosti odustao od nogometa. Neko je vrijeme redio kao automehaničar. Tek se 1995. godine ponovno aktivira i preko Rouena i Stade Raphaeloisa stiže do Monaca.
Dado pokorio Europu
U klubu iz Kneževine Pršo cvjeta. S Monacom stiže i do finala Lige prvaka, a u povijesti Lige prvaka će ostati zapisan kao jedan od rijetkih koji je u jednom susretu Lige prvaka zabio čak četiri pogotka. U sezoni 2003./2004. stradao je na stadionu Louis II., Deportivo iz La Corune s 8:3. Pršo je između 26. i 49. minute četiri puta tresao Molininu mrežu.
Kasnije je dosegnuo i legendarni status u Glasgow Rangersima iz kojih je zbog problema s koljenima 2007. godine otišao u nogometnu mirovinu. Za Hrvatsku je nastupao između 2003. i 2006., a u tom je periodu tri puta proglašavan najboljim igračem Lijepe naše.
Sve u svemu jedna prekrasna nogometna priča i jedna velika karijera koja možda ne bi izgledala ovako da nije bilo Pazinke i te davne prvoligaške sezone.
