"Na Dan svih svetih 1999. godine teško bolesni predsjednik Tuđman završio je u bolnici i bilo je prilično izvjesno da se bliži njegov kraj. Isto tako, bilo je više nego očito da će HDZ, nakon skoro devet godina vladavine, izgubiti izbore. Već drugi dan po Tuđmanovu odlasku u bolnicu, omraženi predsjednik Croatije, Tuđmanov namjesnik u klubu od 1996. godine i najžešći progonitelj Bad Blue Boysa te imena Dinamo – Zlatko Canjuga, licemjerno i prozirno najavljuje raspisivanje referenduma o eventualnom povratku imena Dinamo!
Svima je bilo jasno da Canjuga pokušava spasiti vlastitu guzicu, kao što je bilo jasno da je trenutak povratka Dinama došao sasvim blizu. Mamić koristi situaciju i daje intervju u kojem na sebi svojstven način vrijeđa, omalovažava, pa čak i fizički prijeti Canjugi, te se postavlja u poziciju čovjeka koji će ubrzati povratak imena, naravno gradeći sebi stazu zaslužnika koja će ga ponovo ubaciti u klub, iako je samo nekoliko godina ranije upravo on nagovarao vodeće BBB-e da počnu navijati za Croatiju, te je čak i javno na televiziji (zabranjena Latinica, 1993. godine) urlao: 'Dok je srca bit će i Croatije!'...
...Mamić koji se pogurao biti aktivnim sudionikom sastanaka u pripremi novog preimenovanja, odluku je dočekao podno zapadne tribine, tik do Bad Blue Boysa koji su bakljama i gromoglasnom pjesmom proslavljali pobjedu u devetogodišnjoj borbi. Tako je s imenom Dinamo u Maksimir te večeri ponovo ušetao i Zdravko Mamić, na krilima borbe BBB-a i s tobožnjim zaslugama za povratak imena. Tada je već uhodani nogometni menadžer brojnih aktualnih i budućih igrača. U Dinamo je ušao za početak tek kao običan član klupske skupštine i nitko ga nije ozbiljno doživljavao. Vrlo brzo pokazat će se da je Mamićev utjecaj u klubu itekako velik, te da sve vodi prema tome da bi mogao i potpuno ovladati Dinamom...
...Dinamo je po inerciji uz snažnu Croatijinu momčad tog proljeća upisao i petu uzastopnu titulu, ali nakon nestanka političkog zaleđa i financijske moći, došlo je do neminovnog slabljenja momčadi, kao i rezultatskog pada. Mamić koristi svoj sve veći utjecaj u klubu i pod krinkom plana pomlađivanja momčadi igračima iz Dinamove škole zapravo nameće politiku forsiranja igrača iz svoje menadžerske agencije, čime već tada zapravo ulazi u sukob interesa. Dakle, Mamić je u sukobu interesa, koji je naravno i dalje aktualan, već dugih deset godina! Također, transferom Balabana, igrača iz njegove agencije u englesku ligu, Mamić dodatno snaži svoju financijsku i svaku drugu moć u klubu.
Na putu do konačnog osvajanja Dinama Mamiću je preostalo odigrati još samo dvije 'utakmice' – sklopiti savezništvo s Barišićem i ono najvažnije – ukloniti Velimira Zajeca. Na taj način otvorila bi mu se sva vrata do konačnog cilja – vladanja Dinamom i vođenja unosnog obiteljskog biznisa trgovine igračima u okviru kluba. Početkom 2002. godine Mamić postaje izvršni dopredsjednik Dinama. Barišić mu prepušta sve operativne akcije i već tada zapravo postaje 'fikus', Mamićeva marioneta koju ovaj licemjerno ističe, hvali i slavi u svakoj prilici.
Sve je formalizirano to ljeto, na skupštini kluba na kojoj je pobijedio protukandidata Zvonka Zubaka, a svoju poziciju dugoročno zacementirao povećanjem broja skupštinara s pedeset na osamdeset i ubacivanjem mnoštva sebi vjernih pojedinaca koji uglavnom nemaju previše veze s klubom, a kojima je uglavnom zamijenio klupske legende. Već tada njegova menadžerska agencija i klub postaju jedno, što je vidljivo i danas, kada je mnoštvo bivših zaposlenika agencije zaposleno na ključnim mjestima u klubu, a da apsurd bude veći, mnogi su postali skupštinari iako klub nisu apsolutno ničim zadužili...
...Uloga Ćire Mamiću je bila od presudne važnosti. Plan je bio pakleno savršen: Ćiro mu treba da mu osvoji prvenstvo, nakon čega će ga smijeniti i pokazati mu da ga je nadmašio i postao veći od Ćire – svog učitelja. To je Mamićeva dugogodišnja, nedvojbeno i životna opsesija! Tako je i bilo, Ćiro je po treći put doveo Modre do naslova, ali ga je Hajduk 'razbio' u tri od četiri derbija i uz već poznatu nesnošljivost Boysa prema njemu, Mamić je imao superjake argumente da ga ponizi!
...Izgubljeno prvenstvo razbjesnilo je poniženog Mamića. Krenuo je u totalnu ofenzivu i doveo u Dinamovu svlačionicu 'sve što vrijedi' u Hrvatskoj, a ponajviše igrače iz mlade reprezentacije. Kako je Hajduk iskazao velike slabosti europskim ispadanjem od amatera, činilo se da će se Dinamo s takvom koncentracijom kvalitete prošetati do naslova. No, dogodio se horor kakav nitko nije niti mogao zamisliti! Od samog početka započela je nezamisliva serija prosipanja prvenstvenih bodova. Mediji su uzroke loših rezultata objašnjavali katastrofalnim odnosima unutar momčadi u kojoj postoje klanovi i zavist zbog razlika u visini ugovora, posebno novopridošlih igrača. Mamić se u svemu tome poprilično dezorijentirao te doveo još nekolicinu novih igrača, ali i počeo sumanuto smjenjivati trenere. Sve je djelovalo potpuno stihijski, potpuno izvan okvira ozbiljnog kluba i na granici lakrdije...
...Toga dana, istovremeno sa zasjedanjem IO-a, Bad Blue Boysi su u okolici stadiona održali sastanak na kojem se odlučivalo hoće li se udar izvršiti na upravu ili na igrače koji su upravo imali trening. Pod očitim utjecajem galame dvojice tadašnjih lidera, za koje će se kasnije ispostaviti da su Mamićevi igrači, pala je odluka – ide se na trening! Širom otvorena vrata igrališta 'Hitrec-Kacian', kao i više nego srdačna dobrodošlica tadašnjeg šefa osiguranja Posilovića ('Dečki, ja sam znal da bute vi došli, rekli su mi da vas moram pustiti!') omogućili su upad stotinjak Boysa na trening, gdje je igračima naređeno da skinu majice s Dinamovim grbom kojeg nisu dostojni nositi sve dok rezultatima ne dokažu suprotno. Bez riječi otpora igrači su se pokorili, skinuli trening-majice te goli do pasa nastavili trening, a vijesti o događaju s treninga te odbijanje Mamićeve ostavke bile su udarne na svim televizijama. Sami izvucite zaključak kome je odgovaralo sve to i je li baš sve bilo slučajno...
...Potpuno neočekivano i skandalozno izbio je sukob između Mamića i kapetana Nike Kranjčara, igrača od kojeg je klub godinama nastojao stvoriti megazvijezdu i zaštitni znak Dinama. Kranjčar nije bio igrač iz Mamićeve agencije i odigrao je katastrofalno lošu polusezonu i uz to je ušao u konflikt sa svim trenerima koji su te jeseni vodili momčad...
...Zgroženi BBB na utakmicama počinju s teškim uvredama na račun Mamića: 'Mamiću pederu!', 'Jebo te Štimac!', ali i prijetnjama 'Mamić na uže – ode li Kuže!'. Situacija postaje još napetija kada Mamić potresen tim uvredama i prijetnjama izjavljuje kako ga 'vrijeđaju oni kojima on sve plaća i koje redovito vadi iz zatvora', što dovodi do gotovo totalnog raskola na relaciji BBB – Mamić, ali i unosi nemire i trzavice u grupu u kojoj su važnu ulogu još uvijek imali oni koji su proteklih godina zapravo sprečavali da se krene u organiziranu borbu s Mamićem. Kasnije, početkom bojkota 2010. godine, dio tadašnjeg vodstva grupe će otvoreno stati na Mamićevu stranu...
...Dinamo je u to vrijeme, u jesen 2008. godine, igrao loše, pogotovo u europskim utakmicama, a sramotni poraz od Hajduka u Maksimiru naveo je novo vodstvo grupe na prvu konkretnu akciju protiv Mamića. Naime, odlučeno je da se Mamiću odigra 'navlakuša' kako bi došao u Draškovićevu pred vrh grupe te da mu se u prisustvu novinara preda zahtjev grupe da napusti Dinamo! Mamić je primio navijače u klubu misleći kako će doći do velikog pomirenja i odmah je krenuo s odavno poznatim metodama kupovanja ljudi. Inzistirao je na tome da klub pomaže financiranje Udruge putem financijskih transakcija koje bi bile maskirane uplatama preko nekih gradskih firmi, no glatko je odbijen unatoč svojoj poznatoj upornosti. Onda je počeo patetično i na silu plakati pokazujući portret pokojnog oca u trenutku kada su mu navijači rekli da ovo što Dinamo igra nema veze s vezom. Počeo je 'jebat mater' Bišćanu, pa Ivankoviću… i redati ostale, već viđene metode manipuliranja. No, najvažnije je bilo da je pristao doći na sastanak u Udrugu koji se dogodio tjedan dana.
Bad Blue Boysi su odlučili doslovno poniziti čovjeka koji je godinama ponižavao grupu, uzurpirao klub te ga koristio isključivo u svrhu bavljenja obiteljskim biznisom. Čovjeka koji je sve vrijeme radio što je poželio i pritom nikome nije odgovarao za neuspjehe, pogreške i skandale. Svi grijesi su mu navedeni u poduljem tekstu, koji je osim njemu bio predan i tamo prisutnim novinarima, koji su također očekivali objavu 'velikog pomirenja'. U trenutku kada mu je predsjednik UND prenio stav grupe da se traži njegova ostavka, konsternirani Mamić pokušao se obratiti kompletnom auditoriju, no to mu nije dopušteno! 'Dosta si pričao svih ovih godina i svega smo se naslušali, imao si šansu, čuo si što se od tebe traži, vrata su ti tamo!', bila je jasna poruka grupe čija se borba do tada svodila isključivo na djelovanje s tribine, a tada je postala javna i službena!
Mamić je uvrijeđen i ponižen zbog začepljene gubice otišao u 'svoj' klub i tamo održao još jednu u nizu svojih luđačkih presica, koje su već tada nažalost bile posjećenije i popularnije od Dinamovih utakmica. Naravno da se branio svim i svačim (npr. nebulozom da je on jedan od prvih BBB-a…), ali niti jedan argument iz navijačkog priopćenja nije pristao komentirati iako su novinari to zahtijevali. Papčina bio i ostao, a ostavku naravno nije niti pomislio dati..."
...Umjesto ovacija poletjele su najprije uvrede, zatim pljuvačke, a naposlijetku i šamarčine, i da ga sin nije izvukao iz mase, tko zna što bi bilo. Valja reći kako tamo uglavnom nisu bili pristuni Boysi, velika većina je naravno još bila u Amsterdamu. Mamić je dakle bio popljuvan od 'običnih' Dinamovih navijača što ga nije spriječilo da taj trenutak iskoristi za obračun s grupom.
Cijeli drugi nastavak feljtona BBB-a o Zdravku Mamiću možete pročitati na www.badblueboys.hr.
Više o temi: specijal-201102150360004-Dinamo Više o temi: specijal-201102150360004-Zdravko Mamić
