Hrvatsku reprezentaciju danas čeka još jedna utakmica generacije, jer kako smo i naglasili, svaka sljedeća utakmica u Rusiji biti će utakmica generacije. Svaka nova pobjeda donosi novi povijesni uspjeh, a ako zaredaju još tri, postat će prvaci svijeta i zauvijek se upisati u anale kao najuspješnija nogometna reprezentativna vrsta koja je ikad potrčala travnjacima ovih prostora. Odnosi s Rusima su sjajni, ne treba se plašiti nereda i problema van terena. Rusi još uvijek pamte 2008. godinu kada ih je Hrvatska pobjedom nad Englezima pogurala na EURO u Austriji i Švicarskoj pa čak ni mjere osiguranja koje su određene za utakmicu nisu tamo stavljene s razlogom, koliko zato što, eto, protokol kaže da moraju biti.
Čeka nas bunker
Sigurno da će nogometašima biti ugodno igrati u atmosferi kakva ih čeka u Sočiju, ali na našu žalost, ta atmosfera nije jedino što utječe na rezultat, zapravo, ona je najmanje važna. Ono što Dalićeve izabranike čeka na terene s razlogom našem taboru zadaje ozbiljne glavobolje. Rusi su reprezentacija koja da nije domaćin nikad ne bi bila nositelj skupine, a sva je prilika da se ne bi n kvalificirali na Svjetsko prvenstvo. Njihov roster sastoji se od starih i umornih veterana za koje nemaju pravu zamjenu i prosječnih mladih igrača od kojih se najviše ističe Golovin za kojeg se sada tuku mnogi europski klubovi. Međutim, ograničenja koja Rusima postavlja njihov roster su zapravo ograničenja i za njihove protivnike jer jedino što Rusi mogu igrati s takvim kadrom, protiv iole ozbiljnije reprezentacije, je totalni bunker ili kako to zove Mourinho, parkiranje autobusa.
Dalić ne smije biti Čačić
Hrvatski reprezentativci moraju biti spremni na mučnu utakmicu u kojoj će Rusi istrčati u svom karakterističnom 3-5-2 sustavu koji će se u većini utakmice zapravo svoditi na nekakvu 6-4 obranu u kojoj će zajedničkim snagama pokušati pokriti što je više prostora moguće da zaustave napade Hrvatske. Sva je prilika da će Hrvatska istrčati u sastavu u kakvom je istrčala i protiv Danske, dvojbe postoje samo oko pozicije lijevog beka gdje Dalić bira između dvojca Strinić-Pivarić i na poziciji centralnog veznog na kojoj se ne zna hoće li istrčati Marcelo Brozović ili Milan Badelj. Dvojbe, zapravo, ne bi trebalo ni biti. Baš kao što je na EURO-u prije dvije godine Ante Čačić nakon utakmice sa Španjolskom trebao shvatiti da su mu igrači svojim igrama odgovorili na pitanje tko treba biti prvotimac, tako je Dalić protiv Islanda imao pokaznu vježbu za ovu utakmicu. Čačić je propustio protiv Portugala od prve minute ubaciti Marka Pjacu i Nikolu Kalinića koji su mu se nametnuli protiv Španjolske, a Dalić je sada u istoj situaciji jer su Pivarić i Badelj protiv Islanda pokazali da upravo oni u Sočiju moraju biti starteri.
Dvije dvojbe
Razliku između Pivarića i Strinića ćemo vjerojatno lakše istrpjeti jer radi o dvojici nogometaša slične kvalitete na poziciji koja nam je inače veliki problem, ali protiv Rusije i njihovih pomalo pasivnih bokova to nikako ne bi smjela biti, ali Badelj mora startati. Marcelo Brozović dosad je odigrao dvije utakmice u kojima nije pokazao da zaslužuje biti prvotimac. Imao je on za sebe karakterističan postotak točnih dodavanja i par kameri ugodnih poteza, ali sve to bacio je niz vodu katastrofalnim pozicioniranjem, nečim što se Badelju nikako ne može dogoditi.
Ne spominjem Matea Kovačića jer je prilično jasno kako on u ovoj utakmici ne može biti opcija od prve minute, što zbog ozljede koja ga muči, što zbog prirode njegove igre, a siguran sam da je to jasno i Daliću. Ali Badelj, on mora igrati. Milan Badelj ne donosi samo mirnoću i bolje pozicioniranje od Brozovića (što odmah znači i stabilnost među linijama) već donosi i one svoje sjajne dijagonale, nešto što bi protiv Zbornajine tročlane obrane sporih stopera itekako moglo dobro doći u eksploatiranju njihovih mana i potenciranju naše najveće snage - krila. Dok je Badelj na terenu, svaki reposjed Hrvatske bitno je opasniji nego u njegovom odsutstvu.
Badelj mora igrati
Kad se sve rezimira, recept za pobjedu protiv Rusije je zapravo, koliko god to možda podcijenjivački i bezobrazno zvučalo, jednostavan. Potpuno je jasno da će Rusi protiv Hrvatske igrati jednako kao i protiv Španjolske jer zbog svojih očitih limita drugo ni ne mogu. U takvoj utakmici Hrvatska je veliki favorit, ali Dalić mora na teren poslati Badelja, a poželjno bi bilo i Pivarića jer su oni dvojica pokazali da mogu riješiti takvu tvrdu utakmicu. Možda ovu ne riješe, ali sigurno neće napraviti manje od njihovih alternativa. Put do polufinala popločen je dobrom suradnjom naše vezne linije s Perišićem i Rebićem koji će, ako budu i samo an 50 posto svoje uobičajene forme, biti ogroman problem za trome Ruse. Pukotina će se kad tad pojaviti, nijedan bunker nije bez mane, a onda samo treba uputiti loptu u tu pukotinu. A tu je najbolji upravo Milan Badelj.
