Nakon Borne Ćorića, Hrvatska je dobila još jednu tinejdžersku tenisku zvijezdu - 17-ogodišnja Ana Konjuh osvojila je svoj prvi WTA turnir.
Ana je jučer u finalu Nottinghama porazila 10 godina stariju Rumunjku Monicu Niculescui postala najmlađa pobjednica nekog turnira u zadnjem desetljeću. Ani Konjuh ovo je prvi "odrasli" naslov, u juniorskoj konkurenciji već je osvajala i najveće turnire - US Open i Australian Open.
Trenutačno je 55. tenisačica svijeta, ujedno i najmlađa među prvih sto.
Ana i njezin WTA pehar bili su kod Zorana Šprajca u RTL Direktu.
Jesi li doma već nabavila neku malo veću vitrinu u kojoj ćeš držati ovakve trofeje?
Zasad stoji doma među ostalima, ali nadam se da ću u budućnosti imati vitrinu.
Koji je bio za tebe najkritičniji, najteži trenutak u Nottinghamu? Jesi li i u jednom trenutku posumnjala u sebe?
Iskreno, na početku turnira nisam se nadala. Ja sam zadnja ušla u turnir direktno, tako da je bilo iznenađenje. Trebala sam odigrati kvalifikacije, ali na kraju sam sve dobro sredila. Malo nas je kiša usporila, ali u ponedjeljak smo dobro završili.
Iza svakog sportskog uspjeha sigurno stoji veliki trud i talent, ali kad netko sa 17 godina postigne ovakav rezultat - je li iza toga stoji onda i neki treći, možda motivacijski faktor?
Pa sigurno. Mi mlade nade sad dolazimo polako i upoznajemo se sa svima. Mislim da je iskustvo tu glavna stvar i ja ga pokušavam dobiti što više i nadam se da ovo neće biti posljednja titula u mojoj karijeri.
Slavna si i po jednom od najbržih početnih udaraca u ženskom tenisu. Goran Ivanišević je rekao da si osuđena na uspjeh. Je li to isto rezultat treninga ili se jednostvano rodiš s tolikom energijom?
Pa moguće da je tu i talent koji je Bog meni dao i nadam se da ću ga iskoristiti najbolje što mogu, ali tu je i jako puno truda i treninga.
Koliko sati treniraš dnevno?
Svaki dan četiri sata tenisa i sat i pol do dva fitinesa tako da
dosta.
Gdje je tu škola? Danas je zadnji dan škole, je li tebi
zadnji dan?
Bio je meni prije par mjeseci. Idem u dopisnu Birotehničku školu tu u Zagrebu i završavam treći razred. Zahvaljujem ovim putem i profesorima na podršci i svemu.
Svi se jako veselimo uspjehu hrvatskih sportaša, ali kad kažem svi mislim i na potporu države i grada. Koliko oni pomažu na putu toga uspjeha, a koliko si ti osuđena na sebe, svoju obitelj i najuži tim ljudi?
Pa na prvom mjestu je obitelj, ona me gurala da idem što dalje. Ja sam se preselila u Zagreb zbog tenisa i to mi je glavna stvar sad u životu. Ali tu je i Hrvatski teniski savez i država koja pomaže koliko može.
Osvojila si turnir jučer u ponedjeljak, Ivanišević je osvojio Wimbledon također u ponedjeljak. Ima li nešto znakovito u tom ponedjeljku?
Da, to je već par novinara reklo, nisam to znala. Izgleda da mi je ponedjeljak sretan dan
I Wimbledon počinje sljedeći ponedjeljak.
Tako je, nadam se da će mi opet biti sretan dan.
Što očekuješ? Misliš li da se može do vrha?
Dolazim ranije da se malo pripremim na travi, imam i neke bodove za obraniti, nadam se da će biti možda kolo više nego prošle godine.
