U travnju 1998. godine u javnost je izašla vijest o tome kako je podignuta kaznena prijava protiv poznatog košarkaša zbog silovanja maloljetnice, u što mnogi u početku nisu povjerovali. Nikolu Bulatovića su teretili da je 27. ožujka 1998. u svom stanu u Beogradu pretukao i silovao učenicu jedne od beogradskih gimnazija.
15-godišnjakinja, koja je za školske novine pisala o košarci, zamolila je Bulatovića za intervju na što je on pristao. Prvo su razgovarali u kafiću, a onda je Bulatović pozvao djevojku u svoj stan kako bi tamo dovršili intervju. Ona je na to pristala, a tada joj se promijenio svijet. Umjesto nastavka intervjua, Bulatović je kao monstrum nasrnuo na djevojku, pretukao je i silovao. Oštećena je sljedećeg dana otišla na policiju u pratnji svoje majke i prijavila zločin.
Dan nakon, Nikola Bulatović dao je izjavu u policiji, ali nije zadržan u pritvoru. Inače, uobičajeni je postupak da policija osumnjičenog, skupa sa kaznenom prijavom nakon 3 dana pritvora preda dežurnom istražnom sucu. Umjesto kaznene prijave, policija je prvo poslala izvještaj o tom događaju, a tužiteljstvo je zahtjev za provođenje istrage stavilo na osnovu izvještaja MUP-a.
Gužva kod Istražnog suda
Prvo saslušanje Bulatovića pred istražnim sucem Dobrivojem Gerasimovićem bilo je veoma popraćeno. Ispred sudskog ureda bila je cijela ekipa FMP Železnika za koji je klub tada Bulatović igrao, a tamo je bio i direktor kluba Nebojša Čović, kao i treneri i stručni stožer koji su mu došli pružiti podršku.
Jedan tamošnji medij tada je pisao kako je sudac Gerasimović, vidjevši Čovića ispred svojeg ureda, izjavio sljedeće: ''Vidite, kad ste bili gradonačelnik niste imali vremena da me primite, a sada vi čekate ispred mojih vrata.''
Delije ga uzele na zub
Košarkaš je tijekom istrage poricao kazneno djelo silovanja braneći se da je to najjobičnija izmišljotina djevojke i njene majke, a to što je on govorio mnogi su vjerovali.
U to vrijeme, igrači FMP-a igrali su utakmice doigravanja protiv Crvene Zvezde, a navijači Zvezde s tribina su mu pjevali :''Silovo si dijete, Nikola!''
Interesantno je da je optužnica u to vrijeme skrivana od javnosti sve do početka suđenja 19. listopada 1998. godine.Šokiran podignutom optužnicom, Bulatović i dalje nije prestajao tvrditi da je nevin. ''Gledao sam svoju sliku i naslove po novinama, uvjeravao sam samog sebe da je riječ o skrivenoj kameri. Nikada mi u životu nije bilo ovako teško, dokazat ću da sam sportaš, a ne kriminalac. Savjest mi je čista.''
Idućeg ljeta, Bulatović je otišao igrati u podgoričku Budućnost, pa se pretpostavljalo da na taj način želi izbjeći suđenje, što je u nekoj mjeri bila istina. Tog ljeta, Bulatović je nastupao i za jugoslavensku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu te je osvojio zlatnu medalju.
Predsjednik ga se odrekao
Ipak, za Bulatovića su tada počeli problemi. Predsjednik države, Slobodan Milošević, promovirao je zlatne reprezentativce i trenera Željka Obradovića u ambasadore dobre volje. Jedini koji nije bio u tom krugu, bio je Nikola Bulatović. jer jedan od uvjeta za postati ambasador je nemati kaznenu prijavu ili biti kazneno progonjen.
Tadašnjem svjetskom prvaku suđenje je počelo u rujnu iste godine i bilo je zatvoreno za javnost. Prvi put se Bulatović nije pojavio zbog, kako je rekao, klupskih obaveza, a mjesec dana kasnije iznosio je svoju obranu puna dva sata.
Košarkaš je tom prilikom priznao da je imao odnos sa maloljetnom djevojkom, ali da mu je ona za to dala pristanak. Ipak, nalazima sudskih vještaka i ginekologa utvrđeno je da je bila riječ o prisilnom odnosu, a papire u kojima su napisane ozljede koje je djevojka imala Bulatović nije znao objasniti.
Ponovljeno suđenje, bijeg i konačna kazna
U prosincu te godine Bulatović je proglašen krivim i osuđen je na tri godine zatvora, ali na tu odluku bilo je žalbi, stoga je poništena. Slučaj se godinama provlačio, aktualizirao i nestajao, da bi 2003. godine na ponovljenom suđenju, kazna bila povećana na pet godina zatvora. 2005. godine tu je odluku potvrdio i Vrhovni sud u Beogradu, a presuda je postala pravomoćna u vrijeme dok je još postojala državna zajednica Srbije i Crne Gore, pa je cijelu tu priču preuzelo crnogorosko pravosuđe.
Bulatović je odmah pobjegao iz države i za njim je raspisana međunarodna Interpolova tjeralica 2009.godine. Nakon 5 godina u bijegu, pronađen je u Dominikanskoj Republici 2011. godine. Bulatović je tada imao 40 godina, izručen je Crnoj Gori u kojoj je odležao četiri godine i 15 dana, pušten je ranije zbog zastarjelosti slučaja.
Nakon izlaska iz zatvora u studenom 2015. godine, Bulatović je i dalje bio pri tome da nije silovao djevojku: ''S ove distance sve sam shvatio kao gorku životnu etapu, po meni nepravednu. Ja imam svoju istinu koja čuči duboko u meni''.
