Posljednjih tjedana svjedočili smo brojnim navijačkim sukobima u Hrvatskoj. Prvo su početkom kolovoza stanovnici zagrebačke Dubrave izbezumljeno gledali teški obračunu nekoliko stotina domaćih i poljskih navijača. Onda su vatrogasci šmrkovima ispirali krv s ulica Rijeke gdje su se sukobile dvije domaće skupine, pa su u Zagrebu navijači West Hama napali Dinamove.
Povodom toga RTL-ova 'Potraga' pozabavila se pitanjima poput onih zašto se navijači moraju tući, kako ih policija pokušava spriječiti, postoje li dogovori i pravila i kako izgleda život navijača. Ivanu Žadi opisao je čovjek koji je desetljećima bio dio te nasilne priče.
"Tukao sam se puno puta. S murijom. Uživam se sukobiti s njima. Onda imam priliku da ga pljusnem, ne može direktnije. Znaš ono kad gledaš na televiziji i misliš al bih ti glavu otkinuo, a ovaj je ispred tebe. Nemam protiv njih ništa osobno, ali jednostavno oni su tu da spriječe nas. Brate mili tko voli da ga se sprječava, ne voli nitko", ispričao je RTL-u bivši član navijačke skupine Kohorta Osijek, za potrebe ove priče Darko. Pravi navijač, dodaje, ne voli samotnjake koji hodaju ulicama, traže suparničke navijače, razbijaju tuđu imovinu, rade nered.
Drugačiji okviri
"Ako suparničkom navijaču treba pomoći od neke sile koja je protiv mene i njega zajedno, koja ne voli mene i njega zajedno, koja obojicu hoće ukloniti zato što smo mi navijači, e onda nam je ta sila prvi neprijatelj. Ako vidim da je on u klopci, a vidim da imam prostora, naravno da ću mu pomoći da se iščupa", naveo je.
Nasilje nikako nije prihvatljivo, no ono je dio te navijačke subkulture nastale osamdesetih godina prošloga stoljeća. Objasnio je Zoran Stevanović, suradnik organizacije "Nogomet protiv rasizma u Europi" koja surađuje i s UEFA-om.
"Ako bi gledali 80-te kao razvoj navijačke subkulture normalno je da je to danas jedan drugi poriv kao da kažemo rock and roll, nekad smo ga stvarali, nekad živjeli, a sada je on na YouTubeu. Danas se djeca i mladi rađaju s tom pričom rock and rolla, tako i s navijačkim pokretom. Ne možemo reći da je to danas subkultura. Ona je u određenom segmentu, ali to nije osamdeseta. Danas su drugačiji okviri, drugačije pobude i stil života. I danas kad pričamo s navijačima koji su u četrdesetim, pedesetim i šezdesetim godinama i dalje vidite onaj sjaj u očima, oni i dalje to žive", rekao je Zoran Stevanović UMKI.
Zadnjih godina na hrvatskim stadionima i oko njih nema nereda. Oni su se preselili na gradske ulice i trgove. Jedan od posljednjih takvih nereda dogodio se u zagrebačkoj Dubravi kada su se sukobili navijači poljske Legije i Dinama.
Sukob u Dubravi
"Ono što je nezgodno što se zadnji sukob dogodio u Dubravi gdje je mogao stradati realno netko nevin jer vi kad bacite stolicu vi ne možete sa sigurnošću tvrditi da će pogoditi samo onoga koga ste ciljali. Bilo bi praktičnije kao u Poljskoj kada se dogovore po šumama. Tamo je strogi kodeks da nema nikakvog oružja ni batine, nego šaka u šaku. I tamo tko je jači pobjedi i tako se završava tuča. Ovo je dosta nepraktično ali je sigurno dogovoreno. Naravno da Dubrava nije turistička destinacija Zagreba. Ona ima svoj šarm ali nije destinacija i ako se tamo našlo 200 navijača Legije i 200 navijača Dinama znači da je postojao jasan dogovor i to nikada nećete moći spriječiti", rekao je Marin Galić s Fakulteta političkih znanosti.
Osamdesetih godina prošloga stoljeća engleski navijači slovili su za najopasnije u Europi. Danas su to Rusi, Srbi, a slijede ih Poljaci i Hrvati. Prije desetak godina u Srbiji se čak razmišljalo o zabranama najradikalnijih frakcija Grobara i Delija. U isto vrijeme Austrijanci su otkazali gostoprimstvo Dinamu za pripreme u njihovoj zemlji jer su Bad Blue Boysi demolirali selo u kojem je Dinamo igrao potpuno nevažne pripremne utakmice. Dok je kod naših istočnih susjeda u navijačkim sukobima bilo i mrtvih, kod nas se to u trideset godina postojanja države ipak nikada nije dogodilo.
"Ako gledamo incidente danas su oni drugačiji. Možemo vidjeti u zadnjih nekoliko tjedana ako gledamo našu domaću scenu imate sukob s navijačima West Hama koji je izoliran. To su pojedini navijači koji su se tukli s pojedincima, imate organizirane tuče protiv Legije gdje je bilo 200 na 200, a rezultat je tri ozlijeđena i to je ono što je kod nas prihvatljivo i pokazuje da ipak postoji kodeks i da neće ići do kraja, odnosno da nema smrtno stradalih", ističe Galić.
Klubovi se ograđuju
Policija je zadnjih godina doista uvela red na stadione i oko njih. Bolje je opremljena i bolje se suprotstavlja navijačima koji rade nered. Boljoj situaciji kada su neredi u pitanju uvelike su pomogle i zadnje dvije izmjene zakona. Prvo je 2006. godine stupio na snagu Zakon o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima kada su uvedene sankcije za nepridržavanje zaštitnih mjera zabrane prisustvovanja određenim sportskim natjecanjima. 2011. uvedene su veće novčane kazne za nerede na stadionima i oko njih.
Klubovi i nogometni savez ponašaju se pak kao da to nije njihova stvar. Ističu da su oni odgovorni samo za događanja na stadionu i užem prostoru oko njega.
"Postavljanje klubova da ne mogu to riješiti jednostavno nije istina. UEFA već godinama gura i stvara i potiče navijačke časnike. Da imamo bolju vezu između klubova i samih navijača jer znamo da imamo i određene podnavijačke skupine ali su svi oni opet navijači", kazao je Stevanović koji godinama surađuje s UEFA-om. Cijelu priču možete pogledati u video prilogu.
