Za dobar dio javnosti Patrik Pako Ćavar je najbolji hrvatski rukometaš svih vremena jer je dominirao na čak tri pozicije, bio u potpunosti polivalentan igrač, ima 5 osvojenih Liga prvaka i najbolji prosjek golova u rukometnoj reprezentaciji Hrvatske ikad. Osvajač olimpijskog zlata, svjetskog srebra i čovjek koji je obilježio cijelu jednu rukometnu eru gost je u specijalu Net.hr-a Karijera nakon karijere. 

Net.hr prvi u Hrvatskoj donosi 'Karijeru nakon karijere'

Patrik Ćavar je nakon grandiozne rukometne karijere pronašao novu ljubav – tenis. Ne samo kao teniski zaljubljenik i kasnije trener, već kao potpuni fanatik koji satima prati svaki meč, analizira poteze i uživa u igri. Upravo ga je ta strast dovela do SportKluba, gdje danas sjedi za mikrofonom i komentira teniske spektakle.

KARIJERA NAKON KARIJERE /

Nikša Kaleb ekskluzivno: 'Obožavam svoj posao, ali postoji i druga strana o kojoj se ne zna'

Teniski trener

U specijalu Karijera nakon karijere Pako Ćavar po prvi put otkriva kako je iz rukometnih dvorana zakoračio u svijet teniskih terena i televizijskih prijenosa, što ga najviše veseli u ulozi komentatora, te zašto vjeruje da mu je tenis dao novu sportsku mladost.

Patrik, iza vas je jedna od najvećih rukometnih karijera u povijesti sporta. Danas vas, međutim, mnogi poznaju i kao glas s teniskih prijenosa na SportKlubu. Kako je uopće došlo do toga da se iz rukometa potpuno zaljubite u tenis i krenete u komentatorske vode?

"Prije komentatorskih voda, pričao bi o onim trenerskim u tenisu. Znači, u tenisu sam postao trener jer je to bio logičan slijed, odnosno nastavak mog teniskog puta. Tenis sam volio igrati jer sam bio rukometni profesionalac, a igrao sam ga tad premalo - jednom u dva - tri mjeseca. Tenis mi je oduvijek bio velika ljubav, strast, super sport i onda kad sam završio rukometnu karijeru 2007., počeo sam ozbiljnije rekreativno igrati tenis. Došao sam do jednog dobrog nivoa za rekreativca i teniski trener sam postao ovako - razmišljao sam prije nego što mi se dogodio taj poziv da budem teniski trener, da se malo ozbiljnije uključim u tu priču, ali moj trenerski posao je počeo s Tomislavom Brkićem, koji je bio BiH teniski reprezentativac. Kod njega kući sam dolazio igrati tenis i tako smo se upoznali. Dosta smo pričali i kad sam došao ponovno tamo njegov otac me zamolio mogu li otići na par turnira s njim. Ostao sam iznenađen pozivom".

Foto: Zeljko Lukunic/pixsell

Priča Patrika Ćavara ide dalje, monolog se nastavlja...

"U početku smo radili na prijateljskoj bazi, a poslije toga sam dobio i B tenisku licencu, s kojom mogu dosta toga, a A tenisku licensu mogu imati samo profesionalni tenisači, ne može je dobiti svatko. No, imao sam ja tenisko znanje, čitao knjige, educirao se na sve moguće načine. Pričao s profesionalcima, gledao ih, tenis mi je bio doručak - ručak i večera. Bio i ostao. To je bio moj prvi teniski korak što se tiče trenerskog posla."

Počeo je Patrik Ćavar s Tomislavom putovati na turnire.

"Napravili smo skupa jako dobre uspjehe, osvojili par futures turnira i tada kad sam ga uzeo trenirati, bio je 417. na ATP listi, a zajedno smo si poboljšali renking i Tomislav se spustio na 212. mjesto na ATP ljestvici, što je jedan pristojan i dobar renking, uvod u prave stvari". 

Tako je počela Ćavarova trenerska teniska priča u kojoj je skroz bio unutra, full, kako se ono kaže. Putovao je s Aldinom Šetkićom, također BiH teniskim reprezentativcem, a bio je i s poznatim hrvatskim tenisačem Ivanom Dodikom u kratkoj suradnji. 

"Poslije sam dobio ponudu SportKluba da radim kao teniski komentator i onda više nisam imao vremena putovati toliko s tenisačima, ali moj trenerski put trajao je 4-5 godina gdje sam dosta naučio stvari koje nisam znao, dosta sam detalja uhvatio. Pričao na turnirima i s drugim teniskim trenerima, tako da je to bila jako lijepa epizoda. Što se tiče Dodiga, znam da sve zanima moja suradnja s Dodigom. Bili smo skupa na ATP-u u Halleu. To je današnji Terra Wortmann Open. Igra se na travi ovaj kultni turnir i dosta je jak. Iz serije je 500. Ivan me tamo pozvao, a upoznali smo se malo prije toga na nekim dodijelama nagrada. Tako smo počeli pričati i naravno ja kao perfekcionist postavio sam mu jedno milijun pitanja u dva sata koliko smo se družili. Dobro smo se upoznali, sprijateljili, bio sam s Ivanom u Halleu. Kad smo se vidjeli i sljedeći put, pozvao me da dođem i u Madrid iz serije 1000, gdje je on igrao. Vidio je, primijetio Ivan Dodig, koliki sam teniski zaljubljenik, bolje reći fanatik. Koliko volim tenis, koliko pričam o njemu, upijam, gledam ga, ma sve živo... Ajde, malo sam s tenisom dosadan, stalno nešto pitam, non - stop sam ispitivao i Ivana Dodiga. Sve želim znati - kako Federer ovo, što Nadal jede, kako Đoković igra... ma, milijun pitanja postavljam. To sam s Ivanom odradio, tu kratku epizodu."

U tenis se Pako zaljubio 90-etih godina prošlog stoljeća...

"Za sve je kriv Goran Ivanišević. Gledao sam Gorana na Wimbledonu i zaljubio se u tenis, ali ne samo na Wimbledonu. Pratio sam sve Goranove mečeve. Pogotovo sam upijao Goranova finala kad je Ivanišević igrao s Agasijem, Samprasom i tada još nisam igrao tenis, ali sam znao da moram kupiti teniski reket i da će mi to odgovarati, da će mi sjesti ta divna igra. Tako je i bilo. Moja ljubav prema tenisu je samo rasla. S Goranom Ivaniševićem sam se upoznao, ali nikad iz toga nije nastalo prijateljstvo. U Puli smo se prvi put Goran i ja vidjeli, pa i upoznali. Bili smo kod gospodina Peharca. Obojica smo imali ozljede, pa smo se baš upoznali u teretani, malo popričali itd. Bilo je to 1991.ili 1992. Vidio sam ga nakon toga još jednom kad je bio turnir u Zagrebu iz serije 250 koji više ne postoji Zagreb Indoors. Mislim da je Zagreb Indoors sad prebačen u Sofiju. I na tom smo se turniru jednom vidjeli i to je to što se tiče mene i Gorana Ivaniševića". 

'Ovisnik sam o tenisu'

Jeste li se oduvijek htjeli baviti sportskim komentiranjem?

"Ja sam završio u sportskom novinarstvu - segment sportsko komentiranje - zbog ljubavi prema tenisu, ali i prema sportskom komentiranju. Znam da, primjerice, dosta sportskih novinara rade kao sportski novinari jer vole sport, a ne novinarstvo kao takvo, iako je to jedan paket. Znam da ste i vi Silvijo u sportskom novinarstvu jer volite sport, puno vas je takvih. Morate voljeti sport da bi se bavili ovim s ćime se mi bavimo, to je jasno k'o dan. Ono što je u mojem slučaju bitno, što ja konstantno nastojim napredovati kao sportski komentator. Pazite sad ovo - kod mene u kući vam je 80% tenis na dnevnom programu. I naravno ostali sportovi. Posebno uz tenis volim košarku, pratim i Formulu 1. Sad kad pričam o tome, gledam onaj meč iz 2012. kad su Đoković i Nadal igrali skoro 6 sati. Stalno vrtim mečeve, gledam i ono što sam gledao, ne mogu bez tenisa. Kažu ljudi da nisam normalan s tenisom, ali lud sam za njim jesam. Tenis mi je u kući non - stop."

Jeste li veći fanatik za tenis nego što ste bili za rukomet?

"Ma jesam, puno veći. Ovisnik sam o tenisu. Rekao sam svima, govorim i vama. Ja sad da sam zdravstveno malo bolji i da me rukomet nije toliko izraubalo, igrao bih tenis svaki dan i po dva puta kad bi mogao, ali ne mogu. Rukomet je grub sport i ostavio mi je traga na koljena i kukove. Odigram parove jednom u deset dana i žao mi je što ne mogu više igrati, ali što ću. Prilagodim se, dobro i da mogu ovo. Sjećate li se u našem podcastu kad smo pričali o košarci? Košarka je bila moj prvi izbor, ne rukomet, ali u Metkoviću nije postojao dobro organiziran košarkaški klub, jer da je postojao, sigurno bih se bavio košarkom i bio bih košarkaš Patrik Ćavar, a ne rukometaš Patrik Ćavar. Da sam rođen, recimo, u Splitu, Šibeniku ili Zadru, gradovima koji su imali jake košarkaške klubove. Ponuda je u Metkoviću bila ili rukomet ili nogomet, pa se meni nekako više svidio rukomet. Tako je krenula ta priča."

Ispričajte nam malo još o komentiranju teniskih zbivanja na SportKlubu. Koliko se spremate za pojedine mečeve, dotaknite nam se malo o dinamici posla, što najviše volite, koliko dugo radite taj posao?

"Što reći. Obožavam svoj posao, imam sjajnu ekipu. Radim od 2016., od tada sam zaposlen na SportKlubu. Moram pohvaliti izvanrednu organizaciju našeg posla općenito. Direktor Marin Radić je super, komentatori su super, tako da je sve u najboljem redu. Kad sam došao, to sam baš pričao neki dan, dakle, moj prvi samostalni prijenos tenisa. Da mi je netko bio tamo da mi izmjeri tlak bio bi mi astronomski. Iako sam imao uvod od nekih 7 dana, radio sam u paru s momcima s iskustvom. Međutim, opet nije samo stvar u komentiranju. Jer, kad dođeš u studio, trebaš znati napraviti uvod. Trebaš se znati javljati na miksetu, trebaš znati napraviti probu, tako da je to prilično velik posao koji se poslije automatizira. Imao sam prvi ptu takvu tremu, ali poslije je bilo lakše i jednostavnije. Kao i u svemu drugom, moraš se posvetiti, pratiti, istraživati. Dosta sam svojih prijatelja tenisača, ljudi, pitao što oni vole čuti u prijenosu, kako doživljavaju ne samo mene nego i svoje komentatore? Oni su mi otprilike rekli kako bi njima trebalo izgledati komentiranje, otprilike. Oblikovao sam se prema tome i mogu reći da sam došao do jednog dobrog nivoa. Želim biti još i bolji. Radim na tome svakodnevno. Savjetuju me kolege s više iskustva. Stalno propitkujem, postavljam pitanja, to je ono o čemu sam ranije pričao. Non - stop postavljam pitanja i dobivam od kolega naputke. Kod mene nikad želja za napretkom ne prestaje. U čitavoj priči je najvažnije to da ja znam što trebam raditi. Priprema je najbitnija, imati što više informacija, pogotovo zanimljive informacije gledateljima. I da ne pričam previše u prijenosu, da budem kratak u izjavama, točan, da se dobro izražavam, a zato treba imati koncentraciju i fokus."

'Komentirao sam najduži ženski meč koji nije igran na Grand Slamu'

I za kraj, možete li nam otkriti anegdotu iz svog posla, možda iz nekog od mečeva koje ste komentirali, ne mora biti iz prvog vašeg prijenosa uživo?

"Uf, imam jednu. Dakle, ako se dobro sjećam, bio sam prvi put toliko nervozan da je to bilo nožem rezati. Bilo je moje prvo komentiranje jako oskudno, ali sam se snašao. Nisam imao ni pravu terminologiju, ni tajming. Bio sam u čudnom stanju, ali sam se snašao. Ali, zanimljivo, komentirao sam jedne godine jedan od najdužijih mečeva u ženskom tenisu i to sam rekao u prijenosu, ironično malo. Bio je to ženski meč koji je bio ekstremno dug i mislim da je to bio najduži ženski teniski meč ako izuzmemo one s Grand Slama. Ne mogu se sjetiti, ali bilo je to možda prije dvije godine. Tko je igrao, koji je turnir bio, nije bitno niti se ne sjećam, ali meč je trajao 3 sata i 45 minuta. Bio je to stvarno ekstremno dug meč koji se igrao u dva seta. Još je bio i noćni i ja kažem - naravno, koga će drugog taknuti taj meč nego i mene. Bio sam više i umoran, bilo je tu kiše, prekida, dugih mena, ma užas. Život te odvede nekad u pravcima za kojeg nikad nisi mislio da ćete odvesti. Ne znam je li to bila moja sudbina da završim u sportskim komentatorskim vodama i to na SportKlubu. To mogu puno zahvalit direktoru Marinu Radiću koji me pozvao, rekao dođi, probaj, ako ti se svidi - ostani. Eto, probao sam i ostao sve do dana današnjeg. Čelnici SportKluba su me vidjeli kad sam komentirao olimpijski kvalifikacijski turnir, odnosno utakmice hrvatske rukometne reprezentacije u kvalifikacijama za OI u Brazil 2014. Vidjeli, pozvali me, svidjelo mi se i ostalo je povijest", zaključio je Patrik Ćavar.

POGLEDAJTE VIDEO: Patrik Ćavar u Maksanovom korneru kod Silvija Maksana prekinuo šutnju nakon 22 godine: 'Nije istina da sam odbio igrati za reprezentaciju'