Niko Čeko kultni je bivši nogometaš Hajduka i Zagreba čija je životna priča filmska. Osebujan i poseban lik, pravi mangup, onaj pozitivni. Ne da na sebe, ali nikog ni ne dira. S njim možeš pričati satima i satima i za sve Niko ima objašnjenje, ima monolog, što i kako. Za sve Niko ima pokriće...
Filmska životna priča
Njegova životna priča baš je za film s elementima akcije, sportske drame, trilera i političkih zapleta, pomalo i Divljeg zapada kojeg je proživio na ovim našim napaćenim prostorima. U životnoj priči Nike Čeke ima kauboja i indijanaca, prijatelja i neprijatelja, emocija i strasti, pobjeda i uspjeha, teških trenutaka i izdaja.
Upravo smo tako najavili ekskluzivni intervju kojeg smo početkom veljače 2023. napravili s njim, a na isti način ćemo ući i u ovaj, zbog onog što slijedi...
'Danas je drugačije vrijeme'
U četvrtak ujutro okrenuli smo broj Nike Čeke kako bi nam se referirao na lik i djelo velikog Tončija Gabrića, njegovog prijatelja, suigrača, čovjeka u čijem je stanu živio 15 godina. I naravno, a uvijek je tako kad pričaš s Nikom, razgovor se odužio. I neka je. Niko voli sve u detalje, od početka do kraja, a potpisnik ovih redaka voli pričati s njim. Čudo koliko se stvari sjeća i kakvih detalja.
"Drugačije vrijeme je danas. Mi smo u ono naše igračko vrijeme ginuli na terenu jedan za drugog. Ne kažem da danas nije tako u Hajduku, ali je neko drugo vrijeme, brže vrijeme. Puno smo se družili izvan terena, provodili smo puno vremena skupa, nije bilo društvenih mreža, pametnih telefona, whatsAppa. Po meni, puno je više mržnje danas nego prije i to nije dobro."
Nastavio je monolog...
"Gledam malo današnje klubove, mislim da nema ozračja kao što je bilo 90-etih godina. Ima i danas te nogometne romantike. Lijepo je gledati Marka Livaju kad igra, ali znači samo kad igra. On je stvarno jako dobar igrač i čudi me što nije napravio bolju karijeru, ali takav je, kakav je. Ima i danas u HNL-u dobrih romantika, igrača zbog kojih se isplati doći na utakmicu. Livaja u Hajduku igra, Livaja Hajduk vuče kao lokomotiva i to je to. Te neke stvari zašto on to radi izvan terena, to je njegov problem, ali to će koštati njega ili ga neće koštati. Livajin privatni život me ne zanima."
Nije tu stao Niko Čeko...
"Po meni, ništa u državi Hrvatskoj ne valja. Doslovno ništa. Ovo što se radi, počevši od sporta, politike, ljudi iz jet seta države Hrvatske, ja umrem od smijeha kad vidim neke ljude, meni je to smiješno. Hrvatska država je davno prevarena, narod je prevaren, ljudi prevareni i to oni obični, raja kako se kaže. To me boli, kao što me boli kad vidim koliko je ljudi izginulo, koliko ih je invalida ostalo u ratu za slobodu, za tu istu, državu, a kakvu državu mi danas imamo. Obični narod je prevaren i izvaran, neki su se jako dobro okoristili. Dok su drugi ginuli i ispravno se borili, neki su se jako dobro okoristili na štetu običnog puka."
Razgovor s Nikom Čekom odveo nas je u vrijeme kad je bio u Hajduku. Mass Sarr je u listopadu 2020. dao intervju Slobodnoj Dalmaciji u kojem je izjavio kako je Niko Čeko izvadio pištolj jer ga je Mass Sarr pobijedio na balote.
"Pitali su ga tko mu je ostao u sjećanju u Hajduku, a on im kaže onaj dugokosi stoper što je došao iz Zagreba, kaže, Čeko. Rekao da sam ga ganjao po Mosoru, da sam ga odveo na balote i govori - da ga ne dobijem na balote, ganjao me da me ubije", smije se Niko Čeko...
'Otkrit ću vam sad istinu o pucanju na balotama'
"Kakav je to bio lik Mass Sarr. Rekao da sam pucao na njega. Ma, tko bi pucao na njega, nismo baš bili tako ludi. Jesmo, ali ne da ubijemo nekog, da se međusobno pobijemo. Dakle, priča ide ovako, sad ću vam otkriti istinu. To vam se dogodilo nakon jedne utakmice. Kao što sam rekao, puno smo se družili, nakon utakmica, prije utakmica, kad nije bilo utakmica. Balote, večere, šetnje, sportske aktivnosti, razni sadržaji su tu bili. Vratimo se mi iz Pule, bila je to zadnja utakmica 1996. u tom jesenskom dijelu sezone. Znači, period 1996. na 1997. Pola ekipa se vratilo samnom i Tončijem u autu, pola je otišlo za Trst u shopping. Ja vozio automobil, Tonči vozio automobil. To je ono što sam već ispričao ranije. Jer, nisam htio ići u Trst, što ću ići u Trst, bez veze. Ali, bilo je momaka koji su išli, neki veterani i mi se vratili autima kući. Meni se čini da je to bila subota, imali u nedjelju slobodan dan i u ponedjeljak trening. I ja u svlačionici kažem - momci, sutra u 10.00 svi kod Dunde na balote. Napravit ćemo dvije ekipe i tko izgubi, plaća sve."
Priča ide dalje...
"Bilo je to cjelodnevno druženje. Baš smo puno vremena provodili zajedno. Vodili smo sve, tko god je htio ići, išao je s nama. Nije bilo razlike, niti nekog separiranja. I u jednom trenutku ostale su dvije balote. Ja uvaljao jednu i nama je dovoljan bio bod da dobijemo partiju. Igrali smo Tonči Gabrić, ja, Kazimir Vulić i pokojni fizio Sizgoreo protiv Tudora, Leke, Skoke i bio je tu Mass Sarr. Bio je tu teren za balote i terasa s nastrešnicom, da gosti mogu jesti. Tu su bili Zlatko Dalić, Jozinović, a hladno bilo, bura puhala, a znate kakva je bura u Dalmaciji. Probije ti kosti. Može biti +10, ali ako puše bura, dojam hladnoće je -10. U jedom trenutku mi kako smo bili - igrali, pili - igrali, počeli smo se zezati. Mass Sarr mene počne zezati Ceko, Ceko, igra on balote, mi gledamo. Ja mu govorim - da baci više tu balotu. Sve je to bilo zezanje, ono, vrijeđamo se, ali nije to vrijeđanje, nego baš zezanje, kako smo to mi jedan prema drugom radili. Svatko svakog. Mladost, ludost, znate kako je. I u jednom trenutku padne zafrkancija, kao, Mass Sarr nas dominira, pa ne možemo to dopustiti. Dam ja ovom ključ od auta Sizgoreu, on ode u auto i izvadi pištolj. I cimaju me, kao, ajde Čeko, malo ga zastraši. Ovaj ne kuži ništa, ali vidiš da mu nije svejedno. Nije se više smijao."
Druženje je dobilo neku drugu dimenziju...
"Ono, sad se već pijanka uz sportsko druženje otegla kontroli. I ja Mass Sarru govorim - daj bacaj više je***u balotu. I Mass Sar nešto se počeo k******, da mi oproste vaši čitatelji i ja poludio, uzeo pištolj i u zrak pucam. U tom trenutku, svi su se pobacali na pod. Znači, Zlatko Dalić, Jozinović, kad su se oni bacili u onu prašinu", prasnuo je Niko Čeko u smijeh.
Niko Čeko u sredini na jednom od treninga Bijelih
'Mass Sarr umro od straha, zezancija je bila epska'
"Tonči moj dobri i ja stojimo jedini, Gabrić me gleda, kaže mi u šali - mislim da si ga promašio. Kaže meni Tonči - znao sam da si lud, ali baš toliko... koja si ti budala. Ma, to su bila neka posebna vremena. Mass Sarr umro od straha. Nitko nije nastradao, zezancija je bila epska, kasnije sam ga branio, svi smo bili uz njega, što god mu je trebalo. Bili smo momčad, ekipa, bili smo ljudi. Ne bi vjerovali, ali Tonči je uvijek bio smiren. Bio je poseban, drugačiji od drugih. Baš faca. Na utakmici je bio posvećen i unutra do kraja, uvijek uz suigrača. I van terena je uvijek bio uz svoje prijatelje, pomagao kad je trebao, nije birao poznaje li netkog ili ne", zaključio je Niko Čeko.
POGLEDAJTE VIDEO: Samir Toplak u podcastu Net.hr-a: 'Oduzeli su mi naslov s Varteksom 1996. Protiv Hajduka je bila krađa samo takva'
