Među mnogobrojnim sportašima koji su pohitali u pomoć Petrinji i okolici poslije razornog potresa bio je u bivši Hajdukov nogometaš Tonči Kukoč (30), koji trenutačno za kruh zarađuje u mađarskoj Kisvardi.
On je zadnjeg dana 2020. na društvenim mrežama objavio svoju priču, koju prenosimo u cijelosti.
"Nalazimo se u selu Župić samo par kilometara od Petrinje. Došli smo kao jedni od spontanih volontera još u utorak. Vidjevši kaos u Petrinji uputili smo se u obližnja sela do kojih je rečeno da pomoć još nije stigla.
Kad smo došli ovdje, oko 19 sati, stali smo u selu i pitali trebaju li vode i hrane. Rekli su nam da smo prvi koji su se zaustavili, da većinom auti jure, ali se u selu nitko ne zaustavlja. Odlučili smo ostati ovdje i riješiti što više njihovih problema.
Raspadnuta kuća
Prvi dan su do svih kuća dostavljene osnovne namirnice i higijenske potrepštine te je izgrađeno improvizirano sklonište u dvorištu za jednu stariju gospođu čija kuća se raspala. I mi volonteri smo se smjestili u istom dvorištu do daljnjega.
Sljedeći dan smo se vratili s potrebnim materijalom i opremom za sanaciju rupa u oštećenim krovištima, a isto tako da bismo smanjili mogućnost od urušavanja odlomljenih komada cigle, crepova, greda i slično. Mještani nam pomažu s ostacima građe i radnim strojevima koje posjeduju.
Sami smo se organizirali i kupili potrebnu alpinističku opremu i građevinski najlon oštećenih kuća u kojima boravi pretežito starije stanovništvo i u tri dana koliko mi volonteri ovdje noćimo, nije se zaustavila ni jedna nadležna služba da bi prošli kroz selo i izvidjeli situaciju.
Naše ekipe volontera su u četvrtak sanirale krovove 12 kuća u mjeri u kojoj im je oprema dopuštala no uglavnom se to odnosilo na prekrivanje rupa najlonima ili ceradama, rušenje dimnjaka, uklanjanje oštećene drvene građe i postavljanje crepova, kojih nedostaje u ogromnim količinama.
Nedostaje matrijala
Ono što najviše nedostaje je građevinski materijal. Hrane ima, higijenskih potrepština, odjeće i deka također. Međutim nedostaje građevinskog materijala i ljudi s potrebnim vještinama da dođu i spriječe na vrijeme da ljudima još više propadnu kuće. Moramo napomenuti da je situacija takva da ljudi iz sela ne žele napustiti svoje kuće te većinom spavaju u autima. Mnogi od njih imaju domaće životinje i zbog toga ne žele napuštati selo. Iako im nudimo smještaj u drugim gradovima, oni ne žele napuštati selo već traže pomoć oko sanacije kuća.
Baka, čija je kuća jako oštećena, kada smo joj sanirali kuću, izvadila je 100 kuna i htjela nam platiti.
Kada sam s vama sretan sam čovjek."
