Legendarni nogometaš Veleža, svojedobno trener zagrebačkog Dinama i danas trenerski uglednik Vahid Vaha Halilhodžić imao je burnu životnu priču, prošao je pakao rata u Mostaru, bio ranjen, ležao u bolnici u lošem stanju, ali s puno želje da ratna apokalipsa iz Vukovara, Grada heroja, ne dođe u njegov grad, Mostar koji je uvijek i zauvijek dio njega. Surfajući bespućima You Tubea naišli smo na ratnu snimku kada je popularni Vaha govorio nakon ranjavanja u dvorištu kuće...
Događalo se svašta, ne ponovilo se
Tadašnji Yutel izvještavao je o ranjavanju Vahida Halilhodžića iz Mostara, a novinaru Omeru Vatriću legendarni nogometaš Veleža ispričao je kako se našao u opasnosti da izgubi život.
"Događalo se svašta, ne ponovilo se" - navodi se u prilogu. Bili su to dramatični dani ratne psihoze koju su napravili zlotvori kojima ništa nije sveto, oni četnici koji su htjeli pokoriti Mostar. Pucnjava je uznemirila građane Mostara te 1992. Ništa više nije bilo isto u gradu u kojem su oduvijek zajednički živjeli Hrvati, Muslimani i Srbi.
“Već uznemirene Mostarce zbog pucnjave na granici općina Neum, Ljubinje i Stolac te odjeka pucnjave na obližnjoj visoravni prema Čitluku uzenimirio je pravi ulični okršaj, koji je nadam se svima dovoljno zastrašujuća opomena. Na svu sreću ozbiljniji sukob je izbjegnut. Stigla su priopćenja MUP-a i Armije koja se bitno razlikuju. A mnogi Mostarci pričaju o ranjavanju popularnog nogometaša Vahida Halilhodžića koji je ranjen u dvorištu svoje kuće”, izvjestio je tada u priloga Vatrić koji je razgovarao s Halilhodžićem.
“U trenutku te velike pucnjave ja sam bio ispred svog kafića. I vidio sam da pucnjava dolazi iz pravca moje kuće. Obavio sam razgovor sa svojom suprugom koja mi je rekla da je strahovita pucnjava oko moje kuće. Ne razmišljajući puno, sjeo sam u auto i što većom brzinom odjurio sam prema Rondou. Kada sam došao na kružni tok, vidio sam puno naoružanih…”, rekao je.
'Prestanite pucati, doći će do rata, izginut’ ćemo svi'
“S moje lijeve strane bila je vojska iza Platana. Možda 15 do 20 osoba s uperenim puškama. Na drugoj strani se nalazila rezervna policija s tri patrolna kola. Ušao sam u tom trenutku između njih i bio sam u unakrsnoj vatri iako se u tom trenu nije pucalo. Pucnjava je potpuno prestala. Pokušao sam uspostaviti vezu između zapovjednika čete i rezervne policije pa sam se zbog toga uputio prema vojsci, nastojeći da se predstavim”, kazao je Halilhodžić koji je htio uvjeriti ljude da je rat besmislen:
“Prestanite pucati, doći će do rata, izginut’ ćemo svi. U tom trenutku vojnik koji je bio najbliži meni je rekao: ‘Stoj, pucat ću u tebe, ubit ću te!’. Ja sam i dalje išao nadajući da će me prepoznati, htio sam da me prepozna i da vidi da nisam naoružan. Iza njega drugi vojnik u oštrom tonu mi je rekao: ‘Priđeš li mi još malo, pucat ću i ubit ću te, bježi kući’. U tom trenu iza mojih leđa iz rezervne policije su govorili: ‘Vaha, bježi kući, ubit će te’. Kada sam se okrenuo, ta dva vojnika su nišanila na mene i ruka im je bila na obraču. Mislio sam da će me ubiti”, rekao je novinaru tada Halilhodžić.
Ranjeni Vaha u suzama
Zatim se Halilhodžić vratio kući i zatekao preplašene članove obitelji koji su bili zabrinuti za njega.
“Vratio sam se kući, uzeo pištolj, pošto mi je supruga rekla da su nepoznate osobe trčale po vrtu i nosile svjetiljke. Po noći sam izašao i pregledao ima li koga. Nisam ništa našao. Stavio sam pištolj iza leđa u remen hlača, da me netko vidio s pištoljem, pa bi mogao pucati i ubiti me. Izašao sam ispred kuće i tu su bili moji poznanici i prijatelji. Tražili su da im ispričam što se dogodilo. Počeli smo pričati, imao sam osjećaj da me pištolj žulja, htio sam ga izvući i on je opalio i ja sam pao. To je ta storija”, prepričao je Vaha.
Na pitanje Vatrića šta bi poručio građanima Mostara, Vaha je odgovorio kroz suze:
“Osjećam se jadno i bijedno. Doživio sam da u svom gradu u kojem živim, bude upereno u jednom trenutku 30 do 40 pušaka u mene. Pokušao sam napraviti možda nešto, ispasti nekakav heroj. Očito, Mostar je došao na rub kataklizme, rekao sam već, ne bih želio da slike apokalipse koje smo gledali u gradu Vukovaru, gradu koji više ne postoji, da se dogode ovom gradu. Jer, stvarno bi bilo šteta, ovako divan grad… Nikome to ne bih oprostio. Ne bi bilo ni krivaca, svi bi bili poraženi. Zbog toga apeliram na sve građane da ulože maksimum truda i napora, da sve te ljude koji žele razoriti grad, jer ovaj grad može živjeti skupa, ovaj narod je naučio živjeti u miru i slozi.”
Tada je Vahid Halilhodžić dobio veliki broj telegrama podrške iz svih gradova bivše Jugoslavije. Mostarska nogometna legenda je tijekom rata napustila Bosnu i Hercegovinu i od nule počela novi život u Francuskoj.
