U Kataru je 1,7 milijuna stranih radnika, što čini 90 posto radne snage. Na stadionu Khalifa International u Dohi dnevno radi 3200 radnika. Amnesty International je u osam točaka naveo probleme radnika koji su potplaćeni, ucijenjeni i rade u teškim uvjetima. No, čini se da Svjetski nogometni savez (FIFA) odveć ne smetaju takve zastrašujuće priče.
1. Skupe posredničke naknade
Mnogi radnici žele dolaskom u Katar pobjeći od siromaštva i nezaposlenosti u svojim zemljama, pa posredničkim agencijama plaćaju, za njih, visoke naknade kako bi uopće dobili posao u razvijenom Kataru. Cijene su od 500 do 4300 američkih dolara, zbog kojih radnici podižu kredite i postaju praktički taoci na gradilištima. U Kataru u prosjeku mjesečno zarađuju oko 200 dolara.
2. Grozni uvjeti smještaja
Radnici često žive u prljavim, prenapučenim sobama, u lošim higijenskim uvjetima. Prema kataraskom zakonu dovzoljene su sobe sa samo četiri kreveta, no u stvarnosti, u jednoj sobi spava po osam i više radnika.
3. Laganje o visini plaća
Posredničke agencije daju lažna obećanja o visini plaća i vrsti posla koja se traži u Kataru. Radniku iz Nepala obećano je 300 dolara plaće, da bi na kraju dobio 190 dolara, a iz agencije su mu poručili: "Ne zanima me što vam govore u Bangladešu, ovdje vas plaćamo toliko i ni centa više. Ako se nastavite žaliti, ukinut ćemo vam radnu dozvolu i poslati kućama".
4. Kašnjenje plaća
Plaće kasne i po nekoliko mjeseci. Radnici si pritom ne mogu kupiti hranu, poslati obiteljima novac ili otplaćivati rate kredita koje su podignuli kako bi uopće došli raditi u Katar. "Moja obitelj je ostala bez doma, a djeca su izbačena iz škole. Ne mogu spavati, stalno mislim na njih. Ovo je mučenje za mene", poručio je Prem (32), radnik iz Nepala.
5. Radnici ne napuštaju stadion ili radni kamp
Nekim radnicima nije obnovljena radna dozvola, obvezna u Kataru, stoga se boje napusiti radno mjesto ili kamp u kojemu su smješteni, kako ih katarska vlast ne bi kaznila.
6. Nemogućnost napuštanja zemlje ili promjene posla
Svi radnici koji su razgovarali s predstavnicima Amnesty Internationala, su bez putovnice. One su im oduzete po dolasku u Katar. Ako žele napustiti zemlju, moraju dobiti 'izlaznu dozvolu' koju im izdaje njihov poslodavac. No, često se ignoriraju takvi zahjevi, pod izlikom trajanja ugovora. Stoga radnici moraju čekati odobrenje i po dvije godine.
7. Prijetnje
Ukoliko se radnici požale na radne uvjete ili potraže pomoć. "Kad sam ušao u ured svog šefa i kazao mu kako se želim vratiti kući jer mi stalno kasni plaća, on se izderao na mene i rekao da nastavim raditi ili neću nikad otići", kazao je radnik sa stadiona Khalifa.
8. Prisilni rad
Jedna od tvrtki koja sudjeluje u izgranji stadiona Khalifa tjera svoje radnike na prisilni rad. Onima koji odbiju, prijeti otkaz, prijava policiji i deportacija, bez isplate plaće koju su zaradili, a nije im isplaćena. Prijeti im čak i prijava policiji. "Naš šef je rekao: Ovi ljudi su lijeni. Ako budu pravili probleme ili pokušaju, prijavite ih na policiju", kazao je Kamal, radnik iz Nepala.
SP će koštati 175 milijardi eura
Prema nekim procjenama, Svjetsko prvenstvo u Kataru koštat će nezamislivih 175 milijardi eura, što je 60 puta više nego SP u Južnoafričkoj Republici 2010. godine.
Igrat će se na 11 stadiona, od kojih će šest biti u Dohi: Khalifa International, Education City, Sports City, Doha Port, Thani bin Jassim, Qatar University.
Ostalih pet stadiona su: Al-Khor, Al Wakrah, Lusail Iconic, Al-Shamal Stadium, Umm Salal, Ahmed bin Ali Stadium.
